“Hrvatski Ustaše i komunisti”, su djelo čovjeka kojeg jako cijenim, skupa sa Z. Bušićem, možda više nego od ijedene povijesne osobe. Razlog tome što sam ih čitao, jeste, bila njegova proročka rečenica, koju je skovao, u trenucima kada je listao povijesne knjige. A što smo mi naučili? Mi mali smo naučili, veliku lekciju, a bogati i pljačkaši su si dali veliki udio, u ostvarivanju onoga što je Bruno Bušić kazao. Prihvatili su se, pljački, privatizacije, za jednu kunu, prodaje goriva četnicima, švercom sa Arkanom i drugim ratnim zločincima.
No pored svega pitam se što bi kazao Bruno Bušić, danas da pogleda, ovo što se događa u Hrvatskoj? Bio bi nesretan u svoje riječi, jer je pogodio sve u tančine. Sve u jednu sitnicu je sve pogodio.
Je li sudio po karakteru čovjeka, Hrvata?
Je li govorio po sudbini i budućnosti, ili je tek tako napisao sve? Pa mislim da se radi o nečem puno dubljem no što je smrt, i učešće u smrti, no ipak treba imati respekta, prema mrtvima prema ratnicima koji se nisu štedjeli, u borbi za Hrvatsku. Njegove riječi i danas zvone u mojoj glavi. Dalje je vidio mora se priznati, dalje od svih. No ja se sada pitam, je li Bruno Bušić vidio i lijeka, za Hrvatsku Državu. Je li vidio i lijeka i za pomirbu Hrvata Ustaša i komunista, jer ja ga doista, ne vidim. Za pomirbu ima vremena.
No treba li ispitati porijeklo imovine. Treba!
Treba li napraviti lustraciju? Treba. No kako? kada je onaj koji je zagovara, komunista. Kako kada su HDZ, i SDP gotovo jednakom mjerom zastupljeni kao komunisti u svojim strankama?
Tko je može sprovesti? A tko započeti? Mislim da je samo Isus može sprovesti. Jer niti danas, od svećenstva, nema velike koristi. Možda od velikih i nema, a od malih, tek postoje pojedinci, koji znaju kazati dvije tri riječi utjehe, i to za života svoga…
Jer nije jednako, a ni isto, da čovjek Branitelj i Domoljub pati, i nikad mira nema. Niti je sa Božje strane a niti humano se ponašati tako. Drugo treba ostaviti, jer nas je pomrlo 100.000+ a 6.000 nas je se ubilo.
Mogu li znati zašto? Zašto se ne napravi komisija, za pregled i ne razmisli, što je pravi uzrok smrtnosti, u Branitelja i Domoljuba? Čini se da sam među jedinima koji lajem na te stvari. Trebali bi i drugi, no ne čini to nitko. Svaka dobra i plemenita riječ može spasiti nekoga. Zar to nitko nije naučio u životu. Pa imamo primjere, hrvatskih književnika, i poluknjiževnika, koji pišu srcem, i upisuju u redove što primjećuju. Sve je vidljivo, a pravimo se slijepi.
Mogu li pitati: A zašto? Zašto se pravimo slijepi?
Zar je neznanje, postala izlika, za pogreške koje koštaju ljude života. Zar je nebriga došla, iz doma roditeljskoga, ili je je se pak netko školovao za takve stvari koje čini?
Odgovore potražimo svi, jer u ovoj priči, koja je započeta u Bušićevim riječima, a nastavila se preko Domovinskog rata, ima istine, i samo istine. A priča, završava u Saboru, prodajom Hrvatske, veleizdajom hrvatskih nacionalnih interesa, krađom planova obrane RH. Pa to je za poluditi! Gdje ste vi u školu išli? Gdje ste učili, blatiti svoje roditelje i prodavati ih za par kuna. Ovdje nema u ovom tekstu, laži i prijetvornosti. Zato i jeste toliko bolan, i poražavajući.
No ipak z goreg nije naglasiti, da imamo Hrvatsku, ali nemamo pravno uređenu državu, i da ne treba biti veliki, već mali i ponizan. No ipak niti velikima ne treba davati da se iživljavaju nad nama. U sud vjerujem, no ne u ovozemaljski, jer je korumpirano gotovo sve, i vlada mafija velika. Postoje i veliki lobiji, koji nas gnjave, i taru. O njima ne bih jer nisu vrijedni spomena, ne zato što su bezopasni, već da ne prljam usta.
Sve u svemu, ne treba odustajati, od Hrvatske, i ne treba se udaljavati od iskrene i čestite Hrvatske. Zar su tolike žrtve pale, poklane, ubijene, i poginule…? Ja mislim da nisu, i da negdje, na nekom planetu postoji jedan narod, koji se zove Hrvatski, i da nas nema kao na ovom 8 milijardi, naguranih i svih nacija i boje kože…Nisam rasist niti šovinist, ali dosadašnja praksa, je pokazala, da je za Hrvate, ovaj planet, definitivno, najbolji odabir ali za školovanje, i mudrost. Za nekakvu vrstu životne škole. Zar je svemir, toliko velik, i hladan, i zar toliko zvijezda, ima koje su nam nedohvatljive, pa i najsuvremenijim letjelicama? Zar je to doista, bio cilj pokazati nas, malima i nebitnima, u ogromnom svemiru, ako smo stvoreni na Božju sliku?
Mislim da ima nekakav razlog zašto smo tu. Nešto definitivno postoji.
…
