Što su to Rotary clubovi?

U svemu tome nešto je nemoguće ne primijetiti. Kada dobrotvorne priredbe „organiziraju“ rotarijanska ili lionska društva korporativni mediji gotovo se natječu tko će brže i bolje izvijestiti o tim događajima, dok primjerice kada humanitarna zaklada „ Biskup Josip Lang“ organizira donatorsku večeru za potrebite onda se rijetko može zapaziti nekog „zalutalog“ iz medija. Dobiva se dojam da su hrvatski mediji, poglavito oni javni, zapravo glasila rotarijanstva i lionstva. To je u principu točan odgovor! Isti im je naredbodavac – „Veliko oko“!

Zato treba nešto reći što su ustvari ti elitistički klubovi, kao i „prošetati“ poviješću jednoga od njih jer i oni drugi samo su vjerne preslike tog prvoga, razotkriti njegovo „planetarno dobročinstvo“, te nešto reći i o njegovom osnivaču. Izaberimo stoga onaj „najslavniji“ – Rotary Club i njegovog „oca“  Paula Harrisa.

Paul Percy Harris rođen je 1868. godine u američkom gradu Racine u Saveznoj državi Visconsin. Odrastao je u Saveznoj državi Vermontu gdje je i pohađao sveučilišta u PincetonuUniversity of Vermont i University of Iowa. Nakon diplomiranja na Pravnom fakultetu u Iowi 1891. godine narednih pet godina provodi u lutalaštvu diljem SAD-a. Radio je povremeno kao novinar, kao prodavač mramora i granita, kao glumac, kao radnik na farmama voća, kao kauboj koji tovari goveda na brodove i njima putuje u Europu, itd. Svoj nemirni duh,  pokušao je obuzdati u Chicagu, saveznoj državi Illionis, gdje je 1896. godine otvorio odvjetnički ured, a svoju kozmopolitsku narav i glad za novim metafizičkim duhovnim otkrićima mogao je proširiti i „produhoviti“samo u slobodnom zidarstvu, u kojem se vrlo brzo uspinjao na hijerarhijskoj ljestviciVelike lože Illinoisa.

U to vrijeme anglosaksonsko masonstvo, koje je čvrsto sraslo sa svojim plemstvom, protestantskim zajednicama i državom, silno se odupiralo francuskom masonstvu i njegovim „izumima“ kao što je socijalizam i komunizam koji uzburkavaju i potiču niži stališ društva protiv rušenja aristokracije. Anglosaksonsko masonstvo je zagovaralo nenasilnu metodu tzv. socijalizacije društva, upravo ono što je ostvareno u suvremenom svijetu globalizacije (global-socijalizamu). Da bi se to ostvarilo, odnosno zadovoljilo obje strane- masonsku oligarhijsku aristokraciju i radnički soj društva, nužno je bilo obrazovati srednji stališ društva (za razliku od francuskog masonstva koje je željelo uništiti srednji stališ), i na taj način držati je pod kontrolom, usmjeravati ju u djelatnostima, pa čak i dopustiti da neformalno upravlja u svojim gradovima i državama. Iza kulisa stvarna će vlast ostati u rukama elitne masonske nadrase. Logikom samoodržavanja, prema temeljnim načelima eugenike, poznatom kao socijalni darvinizam, nadrasa će vladati i upravljati svijetom na „dobrobit i sreću čovječanstva“ preko obrazovanog srednjeg stališa koji će voditi skrb o inferiornoj rasi „ljudskom korovu“ i držati ju u strogoj pokornosti.

Sasvim sigurno da u sklopu „visokih ciljeva“ selektivno uzgojenih „punokrvnjaka“, kako je John D. Rockefeller nazvao najelitniju masonsku rasu, treba gledati i na bilo kakvo svjetsko organiziranje srednjeg stališa čovječanstva. U tu priču je uskočio naš junak, odvjetnik i masonski odanik Paul Harris, koji sa još svoja tri klijenta, pripadnika srednjeg stališa, Silvesterom Schieleom – trgovcom ugljena, Gustaveom E. Loehrom – inženjerom rudarstva i Hiramom E. Shoreyom – trgovcem tekstila, osniva 23. veljače 1905. godine u Chicagu, Rotary Club. Klub je dobio naziv prema rotaciji, pošto su se članovi kluba sastajali na rotirajućim mjestima svoga poslovanja, dok je amblem kluba rotirajući zupčanik gdje se želi naglasiti važnost svakog člana (zuba na kotaču).

Klub Rotary nadahnut masonskim duhom, udruživanjem resursa i talenata, i pomažući najpotrebitijima pod motom „Služenje iznad svega“, vrlo brzo je zašao u sve pore društva u koja se masonstvo nije moglo probiti. Pored toga, mnogi intelektualci i poslovni ljudi, bilo da su bili iskreni filantropi, ili samodopadni sebeljubci željni vlastitog probitka, zazirali su od učlanjenja u masonska bratstva, poglavito nakon enciklike pape Lava XIII., Humanum genus (Ljudski rod), 1884. godine, u kojoj Papa masonstvo poistovjećuje s kraljevstvom Sotone. Za taj soj ljudskog roda, masonstvo se poslužilo trikom, osnivajući svoju „društvo-kćer“ asocijaciju, Rotary Club.

Deklarirani cilj kluba prema tomu su apstraktne fraze iz kojih se ništa konkretno ne može dokučiti, kao primjerice da se okupe poslovni i najstručniji lideri pojedinih područja, potakne ih se na visoke etičke standarde u svojim strukama, uputi ih se u pružanju humanitarnih usluga, te pomoću njih klub će graditi dobru volju i mir u svijetu. Rotarijanstvo stoga nije kontemplacija, već akcija, a za javnost, sekularna, multikulturalna i sinkretistička organizacija otvorena za sve osobe bez obzira na vjeru, rasu, boju kože, spol, politička opredjeljenja i sl.

Karakteristika rotarijanstva je da većina članova nisu masoni (masoni su obično samo glavni članovi), tako da članovi – nemasoni obično nisu ni svjesni svog iskonskog poslanja. Nemasoni – rotarijanci svoje osobne porive zadovoljavaju organiziranim filantropizmom i uzvišenim ciljevima, ponajčešće nekih minornih pojava. Ne shvaćaju, da je osnovni cilj osnivanja rotarijanstva:  kolektivno i programirano izmanipulirati obrazovani srednji stališ, kojemu je puno teže putem podaničkih medija promijeniti matricu metafizike svijesti od prostodušnog puka. Radom na pripomoćnim programima za opći boljitak čovječanstva i služenju međunarodnim interesima, „Veliko oko“  ih drži pod sigurnom umnom kontrolom.

Tim visokoobrazovanim rotarijanskim individuama projicira se grupna psihoterapija sveopće dobrobiti, za dobro pojedinca, za dobro uže zajednice, za dobro naroda, za dobro čovječanstva, u kojoj zakržljava njihova intelektualna moć osobnog prosuđivanja. Zaokupljeni kolektivnim „tričarijama“, kraj njih nezamijećeno prolazi najstrašnija obmana čovječanstva. Oni postaju zombizirani vojnici masonstva, prostodušne neznalice koje nikada neće shvatiti da su upravo oni draguljni kamen tornja Babilonskog, jednosvjetske države koju zidaju „punokrvnjaci“ na temeljima eugenike, poput Platonove Republike (gospodar/vojnik/rob društva). Stoga ne treba posebice ni naglašavati da su Rotary klubovi i ročnički centri slobodnog zidarstva.

Uskoro se na tim najplemenitijim načelima i floskulama osnovao 1908. godine Rotary klub u San Fracisku, zatim u Oaklandu, Los Angelesu, Seattleu i diljem Sjedinjenih Američkih Država, da bi 1910. godine bilo već šesnaest organiziranih klubova. Pošto su se osnovali i klubovi u Velikoj Britaniji i Kanadi, predstavnici klubova sastali su se u Chicagu u kolovozu 1910. godine, gdje je osnovana Nacionalna udruga Rotary klubova, koja 1912. godine mijenja ime u Međunarodna udruga Rotary klubova, a od 1922. godine nosi skraćeno ime Rotary International (R I). Prvi predsjednik međunarodne asocije rotarijanstva postao je Paul Harris, koji je na toj funkciji ostao do svoje smrti (1947.). Do 1925. godine asocijacija R I narasla je na 200 klubova sa više od 20.000 članova.

Trenutno u svijetu ima 529 Rotary – distrikta objedinjenih u šest regija. Svakim distriktom upravlja okružni guverner koji ispunjava dužnost službenika Rotary Internatonala i predstavlja međunarodni odbor upravitelja. Jedna od šest distriktnih regija je CEEMA (kontinentalna Europa, istočno Sredozemlje i Afrika). Glavno sjedište svjetskog R I-a nalazi se u Evanstonu, dijelu Chicaga, dok je regionalni ured R I-a za Europu i Afriku u Zurichu. Ostalih sedam filijala su u Argentini, Australiji, Brazilu, Indiji, Koreji i na Filipinima. Rotary danas ima više od 1,2 milijuna članova u više od 32 000 klubova među 200 zemalja

Česi su bili prvi Slaveni koji su prigrlili rotarijansku zajednicu. Kao najvatreniji sljedbenici rotarijanstva, prenijeli su ga na prostore bivše Jugoslavije. U Zagrebu je Rotary Club osnovan 15. veljače 1929. godine. Svečanu inauguraciju izvršio je Josef Schulz, guverner Rotary Internationala za distrikt Čehoslovačku. Treba istaći da su prvi pioniri zagrebačkog rotarijanstva, kao glavni organizatori osnivanja kluba te kasnije kao vodstvo kluba, bili isključivo slobodni zidari: Edo Marković, dr. Vladimir Leustek, dr. Radovan Alaupović i dr. Frane Hanaman.

Nakon osnutka Rotary Club Zagreb imao je dvadeset i šest članova (jedan od najpoznatijih je bio Ivan Meštrović), od kojih su većina bili masoni. Članstvo je brzo raslo, a osnivali su se i drugi rotarijanski klubovi, u Osijeku, Sušaku, Varaždinu, Splitu itd. Danas je u Hrvatskoj četrdeset i pet rotary kluba, sa više od tisuću članova (članstvo se iz godine u godinu sve više povećava). Hrvatski rotary klubovi zajedno s klubovima iz Slovenije, Bosne i Hercegovine i istočnog dijela Austrije (Beč, Donja Austrija, Gradišće, Koruška i Štajerska) pripadaju distriktu 1910. koji ima sjedište u Beču.

Članovi rotary klubova obično se sastaju svaki tjedan u strogo određeno vrijeme (vrijeme doručka, ručka ili popularnije na večeri) i na određenom mjestu. Nazočnost sastanku je obvezna, što samo po sebi odudara od bilo kakve asocijacije dragovoljnosti. Predsjednik kluba sjedi na čelu stola, a početak ceremonije sastanka se obznanjuje zvonjavom zvona. Neki klubovi nakon otvaranja sastanka nastavljaju tradiciju grupnog pjevanja prikladnih pjesama, a neki imaju pripremljene zajedničke „molitve“. Tijekom ugodnog časkanja za objedom, srdačnih druženja, te gotovo usiljenih sklapanja prijateljstava, kao slučajno se nametne neka zgodna tema, o kojoj se svesrdno raspravlja i odlučuje. Harmonijom ugode sa čistim rotarijanskim ciljevima, izmirenja divergentnih interesa te „psihologijom grupe“, stvara se u tim ljudima programirana svijest. Predsjednik kluba obično zatvara sastanak uz završnu zvonjavu zvona.

Pomalo ironično čovjek bi se trebao upitati, zašto je potrebito za bavljenje bilo kakvim filantropizmom u svome mjestu i svojoj državi, pa i šire, imati mentore u nekom tamo dalekom Chicagu? Zar se svi ti dobronamjerni dobročinitelji koji žele skrbiti za bolesnu i siromašnu djecu, napuštene majke, i sl., ne mogu organizirati u svojoj sredini? Još je nešto indikativno. Zašto se takvi klubovi (Rotary, Lions, ali i Kiwanis, Schreiner i niz drugih) utemeljuju isključivo u SAD-u, zemlji gdje je judeo-masonstvo državna velevlast? Što njihove osnivače povezuje sa Paulom Percyjem Harrisom? Svi su oni bili članovi masonskog bratstva kao i Harris (primjerice dr. Melvin D. Jones, osnivač Lions Clubsa International 1917. godine u Chicagu, bio je najviše rangirani mason 33 stupnja, član Velike Lože Ilinoisa, kojoj je pripadao i Harris).

Napisao: Mladen Lojkić

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

Stric Ivan!

About Stric Ivan 2528 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.