Rođen je 10. siječnja 1919. u selu Crncu pokraj Siska. Partizanskom pokretu priključio se 1941. kao 21-godišnji student, a 30-tak godina kasnije prisilno je umirovljen kao general Jugoslavenske narodne armije (JNA) zbog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću. Nakon osamostaljenja zemlje (1990.), priključio se Hrvatskoj vojsci s kojom je oslobađao hrvatska područja od okupacije srpskih terorista i JNA.
Partizanskom ustanku na Banovini priključio se 1941. kad su mu ustaše ubile oca i tri brata. Tada odlazi u šumu Brezovicu nadomak Sisku i postaje pripadnikom Prvoga sisačkog partizanskog odreda – prve antifašističke postrojbe u Europi.
General Bobetko bio je jedini general HV-a koji se za II. svjetskog rata borio u partizanima, u čijim je redovima obnašao brojne vojne i političke dužnosti. Ratni put vodio ga je preko BiH i Crne Gore do Slovenije. U slovenskom gradu Dravogradu bio je teško ranjen.
Poslije rata je završio Vojnu akademiju JNA u kojoj je onda obavljao visoke dužnosti – od načelnika političke uprave ratne mornarice i šefa opskrbe do načelnika stožera.
Načelnikom stožera i zamjenikom zapovjednika 5. vojne oblasti JNA (Hrvatska i Slovenija) u činu general potpukovnika imenovan je 1966. Zbog zauzimanja za hrvatske nacionalne interese, prisilno je umirovljen 1972. s još 19 hrvatskih generala. Od tada do nešto prije uspostave samostalne Hrvatske nije mogao javno istupati i djelovati.
U samostalnoj Hrvatskoj Bobetko se priključuje pokojnom predsjedniku Republike Franji Tuđmanu koji mu 10. travnja 1992. dodjeljuje čin generala zbora HV-a i imenuje zapovjednikom Južnog bojišta. Zapovijedao je snagama koje su izvodile vojne operacije u području Dubrovnika, Ploča i u dolini Neretve te oslobodile Dubrovnik i njegovo zaleđe.
Krajem iste godine, 20. studenoga, imenovan je načelnikom stožera HV-a, zamijenivši na toj dužnosti generala Antuna Tusa. Na toj je dužnosti ostao do umirovljenja 15. srpnja 1995. Od te godine pa do kraja 1999. bio je zastupnik HDZ-a u Saboru.
Umirovljeni general Bobetko objavio je 1996. knjigu “Sve moje bitke” u kojoj je opisao događaje iz nedavne hrvatske povijesti. U njoj je predočio dokumente i vojne zemljovide o vojno-policijskim akcijama “Čagalj” u bosanskohercegovačkom zaleđu južne Hrvatske, “Tigar” (oslobađanje Dubrovnika), “Maslenica”, “Medački džep”, “Bljesak” i “Oluja”.
“Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag u svemu što sam radio i dovršio kroza svoj više od pet desetljeća dug vojni i politički život”, napisao je u toj knjizi.
Haški sud optužio ga je u rujnu lani po zapovjednoj i individualnoj odgovornosti za ratni zločin počinjen 1993. u akciji “Medački džep”. General Bobetko tada je izjavio da u Haag živ neće otići i odbio primiti optužnicu.
Janko Bobetko (84) umro je 29. travnja 2003. godine u svojoj kući u Zagrebu zbog zastajenja cirkulacijskog i respiratornog sustava. Bio je antifašistički borac u II. svjetskom ratu, zagovaratelj hrvatskih nacionalnih interesa u socijalističkoj Jugoslaviji, vojskovođa u samostalnoj Hrvatskoj 90-tih godina, a pred sam kraj života i haški optuženik.
