Aktualno

Onaj tko zna slušati i mali komarac je glazbenik a zujanje glazba.

Imam jednu želju i samo jednu. Ne radi se o bogatstvu, novcu, kućama, vikendicama, automobilima. Ne radi se o mobitelima. Nisam pristalica mobilne tehnologije. Već se radi o samo jednoj stvari, naizgled nebitnoj a to je da i dalje cijenim male stvari, i da imam za moju Lidiju razumijevanja i respekta, jer je došla u moj život kada mi je najteže bilo. Njen smijeh liječi i krijepi, pa kada taj smijeh utihne, onda znadem da joj se vrzma koješta u glavi. Lijepo govori, lijepo se ponaša. Kao da sa ovog svijeta nije. Okrenula je nekakva moja stajališta u pravom smjeru. A kada klone ona? E tada nastupam ja, i fajtam se da joj vratim osmijeh na lice. I kada ga povratim na njeno lijepo lice, znam da joj stoji kao saliven. Najljepši osmijeh moja Lidija ima. Kad je tuga svlada, ja sam tu da je podignem, i sve činim za nju. Sve sam joj…i suprug, momak i prijateljica, pa je zbog toga još više cijenim. Još se sa njom nisam posvadio. A i zašto bi? Svađaju se oni koji imaju, te šire takve vibracije, i zlo.

Nije glava samo za češljanje. Zašto to kažem? Mozak emitira elektromagnetske valove, a ujedno ih i prima. Ako želite raditi EEG morate staviti onu smiješnu kapu sa elektrodama na glavu, i stroj bilježi kretanje “olovkom” po papiru. E te zabilješke su ništa drugo do ono što volite, štitite, nasmijavate, sve dobro. Kao da nešto živi u glavi našoj. Emitira, priča i govori. Pa i vrišti od sreće. Bog nas nije napravio da se svađamo, tučemo…Bog nas je stvorio na sliku svoju. Da volimo i ljubimo kako sebe, tako i druge oko nas. Zato su mi i male želje, i prohtjevi. Nikog drugog ne želim, da bih mu se divio kao npr. malog komarca koji leti k našem uhu, i tada začujete zujanje. Onaj tko zna slušati i mali komarac je glazbenik, a zujanje glazba. A ona to sada zna, jer sam podijelio sa njom priču o malom komarcu iz Erduta.

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: