Novi film Nikole Kneza “Blajburg: Titova dozvola za genocid”!

 

Izašao je novi dokumentarni film američkog redatelja i producenta Nikole Kneza “Blajburg: Titova dozvola za genocid”. Ovaj film prikazuje jedinstvena svjedočanstva Engleskih oficira, pripadnika 8 britanske armije koji su bili stacionirani na Blajburgu, partizana pokajnika i ubojica, preživjelih Hrvatskih civila sa Blajburga te povjesničara, i istraživača počinjenih zločina. Uz pomoć povijesnih dokumenata te novootkrivenih masovnih grobnica ovaj film jasno opisuje kršenje međunarodnog prava koje je dovelo do Blajburške tragedije odnosno holokausta Hrvatskog naroda.

 

Knez: Nevjerojatni zakon šutnje

“Očekivao sam otvorene puteve i želju svih aktera za iznošenjem istine. No “zakon šutnje” sa ljevog i desnog političkog spektra odnosno njenih predstavnika ostavio je  čudnu spoznaju da vladajučim strukturama u Hrvatskoj nije stalo do iznošenja istine, do brige o stradalnicima svoga vlastitog naroda, do raščišćavanja povijesnih nemilih događaja. Njihova nebriga, šutnja i pokušaj skrivanja tog strašnog zločina nad Hrvatskim civilima i vojnicima govori da smo još uvijek pod nadzorom mentalnog komunizma.” rekao je Nikola Knez za Hrvatsko Obrambeno Štivo.com

 

Original ovog filma “Bleiburg: Tito s License for Genocide” napravljen je za američku odnosno svjetsku publiku sa ciljem da konačno na pravi način informira i prikaže stvarno stanje stvari nakon drugog svjetskog rata u novoosnovanoj masonskoj jugoslaviji. Štoviše, film povezuje događaje od 1941 sa 1991 godinom.

 

Knez: od terorista do masovnih ubojica

“Želio sam prikazati jasnu i neprekinutu liniju zločina kroz cijelo vrijeme postojanja jugoslavije po kojoj je vidljivo da je ta umjetna tvorevina započela svoje postojanja kao teroristička organizacija, živjela kao tamnica Hrvatskog naroda u kojoj je likvidirano preko 1.2 miliona ljudi (službeni engleski i američki podaci), kroz čije logore, torture i ispitivanja je prošlo preko 3 miliona ljudi te završila postojanje sa masovnim ubijanjem civila na Ovčari, rušenjem jednog cijelog grada Vukovara  te genocidom u Srebrenici ” opisuje Knez ” tu je vidljiv jasan i neprekinut trag nevine ljudske krvi, proliven od strane jugoslavensko srbskih zločinaca pod kapom Socijalističke Internacionale čiji je pobočnik Josip Broz Tito zauzeo 10 mjesto na svjetskoj listi ubojica svih vremena.” (službeni engleski i američki podaci).

 

Film je premijerno prikazan u Ženevi, Švicarska na 32nd International Academic Conference of the Institute for Social and Economic Sciences i pobudio mnogo zanimanja i čuđenja. Nakon toga autor je bio pozvan od strane Fulbright Association gdje je na 40toj godišnjici postojanja te organizacije u Washingtonu DC, USA, prezentirao problematiku prisilne repatrijacije Hrvata kroz dva uradka.

 

Knez: Osuda totalitarnog komunističkog režima

” U komunikaciji sam s članovima Odbora za politička pitanja Parlamentarne skupštine Vijeća Europe koji je izradio Rezoluciju 1481, osuđujući zločine totalitarnih režima. Iako rezolucija nije postigla dvotrećinsku većinu potrebnu za usvajanje od strane cijele Skupštine 2006. godine, nadam se da će moj filmski projekt pomoći u promicanju njegove ponovne uspostave te time i osnažiti platformu za konačnu osudu komunističkih zločina i zločinaca, posebice na Hrvatskoj sceni” izjavio je Knez.

 

Film je podijeljen većini akademskih institucija u Americi te članovima američkog kongresa.  Premijera filma u SAD-u zakazana je za 2018 i održat če se na američkom nosaču aviona iz WWII rata “USS Lexington” s predstavnicima javnih dužnosnika, uglednih američkih odvjetnika i stručnjaka u zajednici.

 

Knez: film kao diplomatski alat

“Drago mi je da ovaj film postaje sastavni dio akademske pedagogije u americi kao i potencijalno moćni diplomatski alat koji će ispravno intepretirati dio povijestne istine o stradanju Hrvatskog naroda” rekao je Knez “gledam perspektivno prema mogućnosti prikazivanja filma našoj publici u Hrvatskoj iako prvi kontakti ne odišu optimizmom.”

 

Događaji koji se obrađuju u ovom filmu upućuju na to da kriza savjesti povezana s masovnim genocidom nakon Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj, Sloveniji te Bosni i Hercegovini, koja se rijetko raspravlja ili spominje u literaturi, i dalje pridonosi političkoj, ekonomskoj i moralnoj nestabilnosti i nesigurnosti u spomenutim zemljama.

 

Knez: Glavni ciljevi ovog filmskog projekta

” Želja mi je dati glas Hrvatskom narodu koji je bio žrtva zločina totalitarnog komunističkog režima, tražiti formalno priznanje vlade za počinjene zločine bivše jugoslavije, upotrijebiti svjedočenje žrtava i nedavno otkrivenu potvrdu zločina kako bi se podigla javna svijest o potrebi okončanja državne korupcije, suzbijanja dokaza i stalnog oponašanja mitova da nije počinjen nikakav zločin, dovođenje počinitelja na sud, potaknuti inicijative javne politike koje se usredotočuju na demokratsku izgradnju nacije, transparentnost i prijenos moći daleko od starih elita u pokušaju da se nastavljaju nedemokratske prakse koje i dalje pogađaju našu Hrvatsku državu.” rekao je Knez.

 

O čemu film govori?

 

1945 godine, samo nekoliko dana nakon završetka 2 svjetskog rata, Tito i njegovi partizani započeli su masovnim likvidacijama muškaraca, žena i djece te svih onih koje su smatrali neprijateljima njihovog režima. Prema zapisima britanskog Ministarstva vanjskih poslova, 200.000 hrvatskih i slovenskih vojnika i vojnih osoba, kao i 500.000 civila koji su na kraju Drugog svjetskog rata tražili azil, došli su do Bleiburga očekujući da će se Britanci pridržavati načela Ženevskih konvencija i pružiti im utočište odnosno omogučiti slobodan prolaz do sigurnih američkih zona u Italiji.  Analizom povijesnih dokumenata, nedavno objavljenim dokazima masovnih grobnica, intervjuima s preživjelima, počiniteljima koji su priznali zločine, britanskim časnicima, znanstvenicima i službenicima vojne obavještajne službe, pratimo prisilnu repatrijaciju u Jugoslaviju od čak 700.000 hrvatskih civila.

 

Umjesto da ih propuste prema Italiji, Englezi su natovarili ljude u vlakove i kamione te ih na prijevaru poslali nazad u komunističku Jugoslaviju, direktno u ruke Titovim ubojicama. Ostale su prisilili na marševe smrti koji su se protezali kroz cijelu Jugoslaviju. Podaci upućuju na to da su kršenja Ženevskih konvencija dovele do smrti mnogih pojedinaca od strane jugoslavenskih partizana. Nitko za te zločine do 2018 godine još nije odgovarao pred sudom.

 

Večina tih ljudi bila je mučena, ponižavana i ubijana u velikim masama. Ovaj film razmatra zlodjela u kontekstu međunarodnog zakona o ljudskim pravima, raspravlja o zločinima protiv čovječnosti te zaštiti izbjeglica, tražitelja azila i ratnih zarobljenika. Otkrivanje dugo skrivene istine i provođenje međunarodnog zakona radi zaštite od budućih zločina, osuda zločinaca i komunističkog režima jugoslavije jesu koraci u smjeru društvene pomirbe i renesanse Hrvatskog društva.

 

Film možete nabaviti na stranicama Hrvatskog Filmskog Instituta.

Izvor: Nikola Knez/nikola@knez.us

About Stric Ivan 2530 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.