Prijepis Stepinčeva Dnevnika.

Kada sam polazio u Rim na studij 1924. skoro sav hrvatski kler bio je složan u misli da se koadjutorom imenuje dr. Josip Lončarić. Međutim, s njime nije bila sporazumna Vlada jer je bio poznat kao odlučan Hrvat i ako ne neprijatelj države, a čini se da ni nadbiskup dr. Ante Bauer nije nikako bio za njega. Osim njega ili bolje iza njega došli su novi kandidati, ako se može vjerovati novinskim vijestima, njih desetak. Ali vladi beogradskoj većina njih bila je nepoćudna. U zimi 1934. (ispravljeno na 1933.) starac nadbiskup dr. Ante Bauer teško je obolio. Ljudski sudeći svaka nada u ozdravljenje bila je izgubljena. No napori liječnika, a osobito vruće molitve tisuće katolika Hrvata spasiše ga. Odmah iza bolesti opet je pokrenuto pitanje koadjutora. Kada sam 1924. odlazio na studij u Rim i slušao da je moj dobri bivši ravnatelj dr. Lončarić kandidat za nadbiskupa, nisam mislio, da ću za deset godina kasnije ja doći preko očekivanja sviju na ovo teško i odgovorno mjesto. Samo Gospodin Bog znati će što se odigralo između starca nadbiskupa i mene. Ja nisam želio nikako, bježao sam od pomisli, da stupim nad stolicu biskupa zagrebačkih. Ali sve je išlo ovaj puta tako naglo da ni sam ne znam kako i najednom je pitanje koadjutora cum iure successionis. Starac nadbiskup dr. Antun Bauer klicao je od veselja, a ja sam bio prvih dana strahovito potišten. Zašto je, Gospode, izbor pao na mene? Ja ne nalazim u sebi ništa što bi me preporučivalo za ovo velevažno mjesto u koje faktički upire danas oči čitav hrvatski narod, bolno ćuteći teške nepravde koje mu se nanose od strane današnjeg režima. Ništa, velim, ne nalazim. Jer sve što sam činio kao svećenik, činio sam iz uvjerenja, da je to moja stroga dužnost prema sv. Crkvi, Bogu i domovini i narodu mome. Kako bih mogao biti lijeni trut u ovo doba najstrahovitije moralne i materijalne bijede? Možda se je starom nadbiskupu sviđao moj oštar, borbeni duh, kada se je radilo o pravima Crkve katoličke? Kušao sam barem držati u tajnosti svoje imenovanje dok ne dođu papinske bule. Međutim mi to nije bilo moguće jer su po svoj prilici neki državni organi izdali tajnu. Ja sam se nadao da će Vlada odbiti moje imenovanje jer sam već dvaput morao biti uhapšen ni kriv ni dužan, tobože kao veleizdajnik i antidržavan zbog nekoliko riječi. Međutim i to je prošlo. Danas mi je stiglo pismo od Nuncija iz Beograda, s kojim sam par dana prije razgovarao kad je bio u Zagrebu zbog toga pitanja: slijedi pismo na latinskom. Čim je Nuncij otišao iz Zagreba počelo se nestrpljivo u Zagrebu propitkivati tko je koadjutor. Valjda nikada u povijesti nadbiskupije nije bilo toliko napetosti, nestrpljivosti glede ove stvari kao sada. Pa kad su danas stigle iz Rima prve brzojavne čestitke, sa svih strana navališe novinari na mene, te više nemam mira ni danju ni noću Od danas počinje pravi „Trommelfener“ cjelokupne štampe po čitavoj Jugoslaviji o mome ispitivanju. Poče i inozemna štampa po Njemačkoj, Austriji, Madjarskoj, Českoj, Poljskoj itd. piše o tome kao da je došao kakav Napoleon ili diplomata svjetskog glasa. Stotine i hiljade brzojava stižu bez prestanka sa svih strana. Nebrojeni usmeni čestitari društva i korporacije dolaze bez prestanka k meni da me vide i da mi čestitaju. Gdje su moji bezbrižni mladenački dani, pomišljam o duši. O koliko sam bio sretniji kad sam se igrao kao nestašni dječak pučke škole i gimnazije? Sada sam sluga svakome i to cijeli život. Nije mi nimalo žao što ću biti sluga svima, nego se bojim da neću biti „servus fidelis et prudeus“. Ali što Bog dade. Uzeo sam si za lozinku – I – Te Domine speravi. Moj položaj je strahovito težak. Sav hrvatski narod ogorčen je na današnji režim jer nasilja prevršuju mjeru. Nadbiskup pak mora da računa sa državnim vlastima bilo kakove mu drago jer Crkva nije političar. S druge strane Crkva mora da računa s osjećajima naroda, da ga ne povrijedi, a na koncu ne mogu niti ja zatajiti nikome za volju ono što jesam – to jest Hrvat. Niti mogu mirno šutiti na nasilja, koja nisu u skladu sa kršćanskim moralom i koja diraju u prava Crkve katoličke. Koliko dotle stiska i neprilika za mene. Moj život biti će jedan križni put. Ja se borbe za prava Crkve ne bojim nimalo iako slaba ljudska narav ne voli poteškoće.. U Jugoslaviji vlada masonerija. Na žalost i u srcu hrvatskog naroda u Zagrebu ugnijezdila se ta paklena družba, leglo nemorala, korupcije i svakog nepoštenja, zakleti neprijatelj katoličke crkve pa prema tome i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije ne može nitko doći na uplivni kakav položaj. Nije šala uhvatiti se u koštac, a ipak se mora u interesu Crkve, naroda hrvatskoga i same države Jugoslavije ako misli i dalje egzistirati. Jer ovo nasilje koje danas vlada podržava masonerija. A nasilje vodi u propast. Ne vidim ni to kako bi hrvatski narod mogao egzistirati kraj ovakvih nasilja. Baš ta nasilja dovela su već tako daleko da najveći dio Hrvata pomišlja da kida sasvim sa ovom državom.Kako je prema tome težak položaj nadbiskupa zagrebačkog t.j. moj položaj u današnje doba.Osim toga veliko pomanjkanje klera i strahovita materijalna bijeda, koja tišti kao mora sve slojeve. Ne mogući više izdržati tolike navale čestitara pobjegao sam u Brezovicu na nekoliko dana. Foto: Zagrebačka nadbiskupija Blaženi Alojzije Stepinac nije rado prihvatio funkciju zagrebačkog nadbiskupa znajući da su od tog dana mirna vremena za njega prošlost. No, svejedno je pristao jer se osjećao odgovornim prema crkvi i hrvatskom narodu. Njegova najdublja i najintimnija promišljanja otkriva nam njegov Dnevnik koji je otvaranjem Udbinih arhiva napokon dostupan. Naime, Dnevnik je zasnovan na prijepisu koji je napravila Udba između 1950. i 1952. godina, a nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu. Nije sasvim autentičan jer neki dijelovi nedostaju. Original se, pak, čuva na Kaptolu. Stepinčev Dnevnik od iznimne je važnosti jer omogućuje pogled na Stepinca kao političara, političkog mučenika koji je bio hrabar i drčan, tvrd i istinoljubiv, spreman učiniti sve za svoj narod. Blaženi Stepinac bio je pravi borac koji ne odustaje od svojih načela i borbe za svoj narod. Može ga se slobodno opisati kao državnika, iako je bio nadbiskup pa kardinal. Pokojni don Živko Kustić znao je Stepinčevu borbu za hrvatsku stvar nazivati “svetim prkosom”. Upravo se u Dnevniku može sve to shvatiti, pogotovo kroz susrete s knezom Pavlom Karađorđevićem, Milanom Stojadinovićem, predsjednikom vlade Kraljevine Jugoslavije ili kraljem Aleksandrom. Stepinac je, naime, sa svima njima razgovarao kao državnik, a ne kao svećenik ili zagrebački nadbiskup koadjutor. U knjizi ‘Stepinca iz arhiva Udbe’, između ostalog, donosimo prve dvije knjige Dnevnika.

Izvor: 24 sata

About Stric Ivan 2531 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.