Neka bude volja njegova!

Kada se nađete u nezvanom društvu odnosno u ono u kojem se da znate sve nikada ne biste našli, jer vam to principi ne dozvoljavaju, tada gledajte izaći iz njega. Oni od kojih odlazite su kladioničari, lopovi, narkomani, i bračni nasilnici. Ništa od rezona vas ne mogu i ne smiju zadržati kod njih i uz njih. Jer sam time postajete dio korpusa takovih ljudi. Gledajte sebe i nikoga drugog. Gledajte se udaljiti čim prije i odrezati sve veze sa njima. Nije vam uopće potrebito da vas netko svrstava u takvu sortu (racu) ljudi. Malo više obraćajte pažnju na vašeg bračnog partnera i posvetite mu pažnju kao i prvi puta kada ste ga sreli, na kolodvoru, pred crkvom ili pak negdje na ulici, na rođendanu…bilo gdje da ste ga sreli.Time se veza produbljuje i dobija dimenziju duboku i prisnu. Povezujete se sve više i više. Pustite Kristu da vodi vašu ljubav, jer ako vas je spojio tada mu to i prepustite jer on zna kamo i kuda sa vašom ljubavi. On ju je smislio i osmislio za ljude poput vas i mene. Ne trebate se bojati, jer Krist zna kako dalje. Kristu nije cilj vas razdvajati već naprotiv kako da ostanete zajedno, pogotovo u vezi ako nemate svađe i prepirke, ako se štujete i volite. On je taj veliki mudri učitelj koji zna najbolje. A to će te znati ako osjetite oboje da vas vodi nekakva nevidljiva ruka. Život je put, a staza je nekada posuta trnjem i staklom. Ponekad i bosi morate hoditi. No rane brzo zacjeljuju jer je ON sa vama. Poštujte ga i on će poštovati vas, kao na početku kada ste mu se obratili za pomoć, a pomoć je bila ta jer vas je upoznao sa vašom ljubavi života. Zato glave gore, ne kaže se uzalud-imamo kod gospodina! Glave gore uzmite svoga djevojku za ruku, i polako za Kristom, postavljate pitanja ali neka uvijek bude Kristova volja, jer on zna najbolje, što je za vas najbolje.

About Stric Ivan 2562 Articles
Postoji li drugo poluvrijeme? Često se pitam ima li smisla živjeti? Ima li smisla ponavljati lekcije? Što je Čistilište? Što je Raj a što Pakao? Prema riječima jednog svećenika(velečasnog) moja duša će u Čistilište, no spreman sam dati za moju ljubav Lidy sve i ispraviti njene greške naravno one koje su je dovele do ovoga sumornog mjesta. Kao i mene uostalom... Ako je Čistilište ponavljanje lekcije i ispravljanje grešaka, tu sam da joj pomognem...Nju može spasiti ili moja ruka i zagrljaj ili ako zakasnim sa time, oružje kratko i nečujno. Ne baš prekratko...srednje veličine da stane pod jaknu. Hvala Bogu pa je ratno doba a ja ne mislim ići ponovo u GBR u Slavoniji već ću biti prisutan tamo gdje trebam biti. Izračunao sam sve i matematički provjerio. Dobar rezultat? Što će biti sa mnom je manje važno...meni je nebitno potpuno. Jedino za čime bih žalio je moja ljubav Lidy i njena blizina, naš livel. I beskrajne priče do duboko u noć...Za sada je jedan manje...Od nikoga ne ću tražiti pomoć pa ću to sam odraditi besprijekorno. Bez mobitela. Može se dogoditi da kasnim na vlastito vjenčanje ili sam krivu cipelu u uzbuđenju obuo. Bitno da nitko ne zna što sam, uradio za moju Lidy, a u neku ruku i za Gorana. Jer je momak čestit i čist i Lidijin brat, i treba biti uzor svima koji ne misle tako. Ja sam tu našao smisao života...ginuti i žrtvovati se za drugoga/gu, i to samo po sebi nije mala stvar već je ogromna stvar koja nipošto ne ostaje u zapećku već dolazi Kristu ravno na stol. U ratu me nije htjelo...Nije peh već me je netko dobro čuvao od pogibelji. Ne trebam pomoć...ponavljam se. Ne želim ikoga da se petlja u to, jer to samo demoni u ljudskom obliku mogu napraviti. Gleda tuđe a ne radi na svome i ne gradi svoje, već ruši tuđe. Jer kada nju spasim čistilišta i pakla, i kada stane ravno pred Krista, i kada Krist čuje do kojeg je zaključka došla moja Lidy, Bogu će biti jasno zašto su toliko  branitelji i dragovoljci poumirali i tko je "vodio"brigu oko njih. Mislim da će se netko zacrvenjeti...Nikakvi ministri, nikakve udruge, nikakvi zapovjednici. Nitko. Jednostavno prepušteni sami sebi "pa što Bog dade i sreća junačka". Vjerujem samo jednoj osobi i to onoj sa kojom živim i dijelim paštetu zadnju uz smijeh jer za paštetu imamo samo koricu kruha. No smijeh ne jenjava. Živim sa Anđelom definitivno, i neću dozvoliti da mu se išta dogodi. Jer kako ću na kraju pred njenog brata izaći, i objasniti ako joj se nešto loše dogodilo!?? Pred roditelje i rođake. A volio bih i da se moja tata ponosi sa mnom. Zaslužio je to. Neka zna da sam na njegovu racu, i da se ponosim sa njom. Sa kamena je...