Crtice iz djetinjstva.

Što kupiti osobi koju voliš…? Cipele, čizmice sa štiklom, torbicu? Nemam blage veze no imam jednu ideju koju ću razviti do kraja teksta. Moja Lidy je skromna poput svih malih žena koje čuvaju brak i obitelj makar kakva je…krnja. Bez djece…Jaknu nekakvu?Ma ne. Ono što Lidija voli i želi nije niti u njenoj stvarnosti vidljivo, ali sam siguran da je sanjala o tome kao tinejđžerica. ULTRA u Splitu je kaže Lidija nešto posebno.

Tisuće ljudi na koncertu koji traje tri dana. Masa turista, dođoša sa strane, domaćih migranata. Udaranje bas ritam mašine gotovo da se može osjetiti u prsima. Jednoličan ritam udara u samu srž bića i u centar za ravnotežu, te zateže udarcem majicu po liniji tijela. Od svjetlosnih efekata koji u ritmu mini eksplozija nanosi blještave udarce rožnicama očiju, nije niti malo bezazleno. Sunčane naočale se nose na očima, ali ne zbog toga da bi bste lošije vidjeli već da vas svjetlosni efekti ne zabljesnu sa tom silinom da na trenutak oslijepite. Par takovih oslijepnuća, i već sutra možete tražiti pomoć u ambulanti hitne medicinske pomoći. Na bini jedan čovjek sa slušalicom na uhu, drugo je pak slobodno, ogroman stol ispred njega te miksete i miks pultevi na njemu.

Sa desne i lijeve strane stijene napravljene od razglasnih kutija, a po podu veliki broj kablova koji se isprepleću i na neki čudan način to sve skupa funkcionira-Funkcionira! Sve radi savršeno. A kada pogledaš publiku, tu i tamo primjetiš pijanog do sebe kako trkelja nešto na engleskom splićanki. Ma naravno da te razumije pored 40.000 wata razglasa, jer nema pametnijeg posla, i tvoja je karizma takova da ruši sve granice ruši splićanku, sa nogu. Bar joj ponudi ruku da ustane sa betona, budi toliko đžentlmen. No toliko si pijan da joj se kiselo nasmiješ i produljiš dalje ljuljkajući se i odbijajući se od ljudi i prisutnih te se takovom primitivnom navigacijom krećeš prema izlazu ULTRA-e. I na kraju ostajemo Lidy i ja. Nas je povuklo more i riva…odšetali smo sami na laganim nogama. Bolje ponekad biti sam nego u lošem društvu. Ja i Lidy smo sami, jer smo tako odabrali. Na nas pazi samo Anđeo nebeski i na tome mu hvala. Ja znam i zašto zahvaljujem. A mojoj Lidy ću kupiti glazbeni instrument. Koji? Pa zasada neka to ostane tajna moja. Ništa skupo i ekskluzivno, ali instrument razvaljuje.Bok!