Zora jedne ljubavi

Ova noc je dobila svoje ime,
Tvojim imenom odsada se vice,
Rastao je cvijet za me na kamenu,
Zar mi to srce od radosti klice?



Negdje smo skupa na pola puta,
Ispod modrog svoda sigurno jesmo,
Bolje je biti sa sjajnim ljudima,
Oni su svjedoci velikim cudima!

Svaki odsjaj u zanosu ostavlja,
Svaka padalica tragom se vidi,
Pridji mi molim te i zagrli me jako,
Pa znas me,mene se ne stidi!

U nasim ocima spokoj svjetluca,
To kuca srce jer sreli smo se prije,
U zaboravljenom snu sto netko ukra,
Daleko sam al dusa tvoja me grije!

Zaboravi sve ruzne stvari,
Dogodile su se nekad davno,
To ljudi su bili nikad tebe vrijedni,
Gladni prevare i podsmijeha zedni!

Sto jos da ti sapnem i tiho kazem,
Ne boj se nikada te ne lazem,
Zivot me je sibao i sa nogu rusio,
Ali ponos u sebi nikad nisam gusio!

Ostajao sam bez daha tisucu puta,
Ali nikad kao nocas moja Lidija draga,
Kisa je stala i tihi mir mi svjedoci,
Prevario te ne bi za sva svjetska blaga!
..
Valjda mi godine u vino se pretvorise,
Na tudjoj greski, i pohlepi naucih,
Ko Grci ogrezli u medovinu mocnu,
Cijeli im je zivot stao u ovaj stih!

Mudriji malo i stalozenijeg hoda,
Usporio jesam al tek da bolje vidim,
Kriza i mog puta mi nije zao,
Neka me bolilo niceg se ne stidim!

Nije sramota ljubiti strasno,
Pa ni javno ako vas pitaju,
No varalice ostaju uvijek isti,
Ko prokleti Zemljom skitaju!

Stric Ivan