OTPOR BEZ VOĐE!

LEADERLESS RESISTANCE – OTPOR BEZ VOĐE

Koncept otpor bez vođe predložio je brigadir Ulius Louis Amoss, utemeljitelj International Service of Information Incorporateda, smještena u Baltimoru, Maryland. Brigadir Amoss je umro prije više od petnaest godina, ali za svojega je života bio neumorni protivnik komunizma, kao i vješti obavještajac. Brigadir Amoss je prvi put pisao o otporu bez vođe 17. travnja 1962. godine. Njegove su teorije o organiziranju bile uglavnom usmjerene protiv prijetnje mogućeg dolaska komunizma na vlast u Sjedinjenim Državama. Sadašnji je pisac, imajući prednost živjeti dosta godina nakon smrti brigadira Amossa, preuzeo njegove teorije i razjasnio ih. Brigadir Amoss se pribojavao komunista. Ovaj se autor pribojava federalne vlade. Komunizam sada ne predstavlja prijetnju nikomu u Sjedinjenim Državama, dok federalna tiranija predstavlja prijetnju svakomu. Pisac je srećom živio dovoljno dugo da vidi umiruće izdisaje komunizma, ali možda, nažalost, i dovoljno dugo da vidi zadnje trzaje slobode u Americi.

Link: https://nacionalniotpor.wordpress.com/

S nadom kako Amerika još uvijek nekako može dati hrabre sinove i kćeri potrebite za borbu protiv sve većega progona i ugnjetavanja, ponuđen je ovaj esej. Iskreno, preblizu smo ovog gledišta. Oni koji vole slobodu, i dovoljno vjeruju u slobodu kako bi se borili za nju, su danas vrlo rijetki, međutim u njedrima svake jednom velike nacije ostaju skriveni tragovi nekadašnjih vrlina. Oni su tu. Gledao sam u njihove zaiskrene oči; dijeleći s njima taj kratki trenutak cijeloga života. Uživao sam u njihovu prijateljstvu, trpio njihovu bol, i oni moju. Mi smo združena braća, rođena na ovomu tlu, davali smo snagu jedni drugima dok smo jurišali zajedno u borbu, za koju su slabiji i bojažljivi ljudi govorili da ne možemo pobijediti. Možda…ali možda i možemo. Nije gotovo sve dok posljednji borac za slobodu ne bude sahranjen ili uhićen, ili se isto to dogodi onima koji žele uništiti njihovu slobodu.

Izuzevši kataklizmičke događaje, borba će se nastaviti godinama. S vremenom će postati jasno čak i sporijima među nama, kako je vlada glavna prijetnja životu i slobodi naroda. Vlada će bez sumnje učiniti da današnje ugnjetavanje izgleda kao osnovnoškolski rad u odnosu na ono što planira u budućnosti. U međuvremenu, postoje oni koji se nastavljaju nadati da nekolicina nekako može uraditi ono što mnogi nisu. Mi znamo kako će prije nego što se situacija poboljša, zasigurno biti još gore pošto vlada pokazuje spremnost za uporabu još oštrijih mjera policijske države protiv disidenata. Ova mijenjajuća situacija nam jasno govori kako oni koji se protive državnoj represiji moraju biti spremni izmijeniti, prilagoditi i modificirati svoje ponašanje, strategiju i taktike, kako okolnosti nalažu. Neuspjeh oko razmatranja i uporabe novih metoda će vladi olakšati posao. Dužnost je svakoga domoljuba zagorčati život tiraninu. Kada netko ne uspije to uraditi, to nije samo njegov neuspjeh nego i neuspjeh i njegova naroda.

Imajući ovo na umu, sadašnje metode otpora tiraniji koje primjenjuju oni koji vole našu rasu, kulturu i nasljeđe moraju proći sigurnosni test. Metode moraju biti objektivno odmjerene što se tiče njihove učinkovitosti, kao i što se tiče toga olakšavaju li ili otežavaju vladine represivne namjere. One koje ne pomažu oko naših ciljeva moraju biti odbačene jer ukoliko to ne uradimo vlada će to iskoristiti.

Pošto su časni ljudi, povezani u grupama ili udrugama političke ili vjerske prirode, lažno označeni kao “domaći teroristi” ili “sektaši” i zabranjuje im se djelovanje, postat će potrebito razmotriti nove metode organizacije — ili kao što ovaj slučaj pokazuje: ne-organizacije. Čovjek treba zapamtiti kako nije u vladinu interesu eliminirati sve grupe. Nekolicina mora ostati kako bi uvjerili mase da je Amerika “slobodna i demokratska zemlja” gdje je dopušteno i drukčije mišljenje. Međutim, većini će organizacija koje imaju potencijal za učinkoviti otpor biti zabranjen daljnji rad. Svatko tko je toliko naivan da vjeruje kako najmoćnija vlada na svijetu neće uništiti sve koji su joj stvarna prijetnja, ne treba biti aktivan, već treba u svojemu domu proučavati političku povijest.

Na pitanje tko će biti ostavljen na miru a tko neće, odgovorit će se kada se vidi kako se grupe i pojedinci nose sa nekoliko faktora kao što su: izbjegavanje zavjera, odbacivanje slaboumnih nezadovoljnika, inzistiranje na kvaliteti svakog sudionika, izbjegavanje svakoga kontakta sa čelnim ljudima za federalce — medijima –, i, konačno, kamuflaža (što se može definirati kao sposobnost da se u očima javnosti pomiješaju posvećenije grupe otpora sa mainstream “košer” udrugama koje najčešće izgledaju bezopasno). Ali prvenstveno, hoće li se nekoj organizaciji dopustiti djelovanje ovisit će o tomu koliku prijetnju ta organizacija predstavlja. Ne prijetnju u obliku oružane moći ili političkih mogućnosti, jer ih zasada nema, već prijetnju u obliku potencijala. Federalci se najviše boje potencijala. Potpuno je sporedno postoji li taj potencijal u pojedincu ili u grupi. Federalci mjere potencijalnu prijetnju pomoću analize što bi se moglo dogoditi u situaciji koja vodi do akcije neposlušne organizacije ili pojedinca. Precizni obavještajni rad im omogućuje procjenu potencijala. Pokazati karte prije klađenja je siguran način za izgubiti.

Pokret za slobodu se brzo bliži trenutku kada će za puno ljudi opcija pripadanja grupi biti nepostojeća. Za druge će članstvo u grupi biti održiva opcija samo u neposrednoj budućnosti. Na kraju, i vjerojatno puno prije nego što većina vjeruje da je moguće, cijena koja se plaća za članstvo će premašiti ikoju dobit. Ali zasada, neke od postojećih grupa često služe korisnoj svrsi npr. da pridošlicu indoktriniraju u ideologiju borbe ili za stvaranje pozitivne propagande kojom će se doprijeti do potencijalnih boraca za slobodu. Sada je sigurno kako, uglavnom, borba brzo postaje stvar individualne akcije, a svaki sudionik donosi osobnu odluku iz svojega srca za pružanjem otpora: za pružanjem otpora svim potrebitim sredstvima. Teško je znati što će drugi uraditi, jer niti jedan čovjek ne zna sa sigurnošću što se nalazi u srcu drugoga čovjeka. Dovoljno je da čovjek zna ono što će on sam uraditi. Veliki je učitelj jednom rekao: “Upoznaj samoga sebe”. Nekolicina je to uradila, ali obećajmo svi mi sebi da se nećemo šutke prepustiti sudbini koju su isplanirali oni koji žele biti naši gospodari.

Koncept otpor bez vođe je ništa drugo nego temeljito odstupanje od teorija organizacije. Ortodoksna shema organizacije se dijagramski prikazuje kao piramida, sa masama na dnu i vođom na vrhu. Ovaj temelj organizacije se može vidjeti u vojsci koja je, naravno, najbolji pokazatelj piramidalne strukture, sa vojnicima na dnu koji su odgovorni dočasnicima koji su odgovorni časnicima koji su odgovorni vrhu zapovjednoga lanca – generalima. Ali ova struktura postoji i u korporacijama, a i u našemu političkom sustavu. Ova ortodoksna “piramidalna” shema organizacije se može vidjeti u svim postojećim političkim, društvenim ili vjerskim strukturama na svijetu, od federalne vlade do Rimokatoličke Crkve. Ustav Sjedinjenih Država, zbog mudrosti njegovih tvoraca, pokušava sublimirati osnovnu diktatorsku prirodu piramidalne organizacije podjelom vlasti na tri dijela: izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Ali piramida u svojoj biti ostaje netaknuta.

Međutim, ova piramidalna shema organizacije ne samo da je beskorisna već i je i ekstremno opasna za članove ako se uporabi u pokretu otpora protiv državne tiranije. Posebice je tomu tako u tehnološki naprednijim društvima gdje se elektronskim nadzorom često otkriva zapovjedni lanac organizacije. Iskustvo iznova pokazuje kako su antidržavne, političke organizacije koje rabe ovu metodu zapovijedanja i kontrole, lak plijen za vladino infiltriranje, hvatanje u klopku i uništenje svih upletenih. Ovo je viđeno u više navrata u Sjedinjenim Državama gdje se provladini infiltratori ili agenti provokatori uvlače u domoljubne grupe i uništavaju ih iznutra.

U piramidalnu tipu organizacije, infiltrator može uništiti sve koji su ispod njega, a često i one na višim položajima. Ako se izdajnik infiltrirao na sam vrh, onda je ugrožena cijela organizacija od vrha do dna.

Alternativa piramidalnu tipu organizacije je sustav ćelija. U prošlosti je dosta političkih grupa (i desničarskih i ljevičarskih) koristilo sustav ćelija za svoje ciljeve. Dva su primjera dostatna. Za vrijeme Američke revolucije osnovani su “odbori za korespondenciju” diljem trinaest kolonija.

Njihova je svrha bila srušiti vladu i time pomoći cilju ostvarenja nezavisnosti. “Sinovi Slobode”, koji su stekli sebi ime kada su pobacali vladin čaj u luci u Bostonu, su bili borbena grana odbora za korespondenciju. Svaki je odbor bio tajna ćelija koja je djelovala potpuno nezavisno od drugih ćelija. Informacije o vladi su išle od odbora do odbora, od kolonije do kolonije i onda se djelovalo na lokalnu nivou. U tim davnim danima loših komunikacija, kada su bili potrebiti tjedni, mjeseci, za isporuku jednoga pisma, odbori su, bez ikoje središnje uprave, imali značajno slične taktike za otpor vladinoj tiraniji. Tada je, što su i prvi američki domoljubi znali, bilo potpuno nepotrebno da netko daje zapovjedi drugima. Informacije su bile na raspolaganju svim odborima i svaki je odbor djelovao na odgovarajući način. Noviji primjer korištenja sustava ćelija su komunisti. Komunisti su, zato da bi zaobišli očigledne probleme prisutne u piramidalnoj organizaciji, jako dobro razvili svoj sustav ćelija. Oni su imali mnoštvo nezavisnih ćelija koje su djelovale potpuno izolirano jedna od druge, i napose bez da su išta znale o drugim ćelijama, ali njima je upravljao središnji stožer. Na primjer, zna se kako je za vrijeme Drugoga svjetskog rata u Washington bilo najmanje šest tajnih komunističkih ćelija koje su djelovale na visokim razinama u vladi Sjedinjenih Država (plus svi oni koji su se javno deklarirali kao komunisti koje je štitio i promovirao predsjednik Roosevelt), međutim samo je jedna ćelija iskorijenjena i uništena. Koliko ih je još zaista djelovalo, to nitko ne može reći sa sigurnošću.

Komunističke su ćelije, koje su pod kontrolom Sovjeta djelovale do 1991. u SAD-u, mogle imati u svojemu zapovjedništvu vođu koji je imao prividno niski socijalni status. Na primjer, mogao je biti konobar u restoranu, ali on je u stvarnosti bio brigadir ili general sovjetske tajne službe – KGB-a. Pod njegovim je zapovjedništvom moglo biti mnoštvo ćelija, i osoba aktivna u jednoj ćeliji skoro nikada nije imala spoznaju o pojedincima koji su djelovali u drugoj ćeliji. Vrijednost ovoga je u tomu što ako jedna ćelija bude infiltrirana, otkrivena ili uništena, to neće imati učinak na druge ćelije; zapravo, članovi ostalih ćelija će pružiti pomoć napadnutoj ćeliji i redovito će dati podršku na različite načine. Ovo je barem dio razloga zašto su komunisti kada god su u prošlosti bili napadnuti u ovoj zemlji, uvijek dobivali pomoć sa puno neočekivanih mjesta.

Djelotvorno i učinkovito djelovanje sustava ćelija po komunističkom modelu zavisi, naravno, od središnje uprave, što podrazumijeva impresivnu organizaciju, financiranje s vrha i vanjsku podršku, a sve su to komunisti imali. Očigledno, američki domoljubi nemaju ništa od ovoga, tako da je učinkoviti sustav ćelija baziran na sovjetskomu sustavu djelovanja nemoguć.

Dvije stvari postaju jasne iz gornje rasprave. Prvo, piramidalni sustav organizacije poprilično lako može biti infiltriran i stoga to nije dobra metoda organizacije u situaciji u kojoj vlada ima resurse i želju za ući u strukturu; a to je slučaj u ovoj zemlji. Drugo, za američke domoljube ne postoje uvjeti za ćelijsku strukturu baziranu na modelu crvenih. Iz svega ovaga proizlazi pitanje “Koja metoda preostaje onima koji pružaju otpor državnoj tiraniji?” Odgovor dolazi od pukovnika Amossa koji je predložio model organizacije “fantomska ćelija“. Taj je model opisao kao otpor bez vođe. Organizacijski sustav koji je baziran na ćelijskoj organizaciji, ali nema niti jednu središnju kontrolu ili upravu, koji je skoro identičan metodama koje su koristili odbori za korespondenciju za Američke revolucije. Primjenom koncepta otpor bez vođe, svi pojednici i grupe djeluju nezavisno jedni od drugih i, za razliku od onih koji pripadaju tipičnoj piramidalnoj organizaciji, nikada se ne obraćaju središnjem stožeru ili pojedinačnom vođi za upute i instrukcije.

Na prvi pogled ovaj tip organizacije izgleda nerealno, prvenstveno poradi toga što izgleda kako nema organizacije. Stoga se nameće pitanje kako će “fantomske ćelije” i pojedinci međusobno surađivati kada među njima nema komunikacije ili središnje uprave? Odgovor na ovo pitanje je da učesnici u programu otpor bez vođe, kroz fantomsku ćeliju ili kroz pojedinačnu akciju, moraju točno znati što rade i kako će to uraditi. Odgovornost je na pojedincu da stekne potrebite vještine i informacije o tomu što treba biti učinjeno. Ovo nipošto nije nepraktično kako izgleda, zato što je zasigurno točno kako sve osobe uključene u bilo koji pokret imaju isto opće mišljenje, upoznati su sa istom filozofijom i na određene situacije općenito reagiraju na slične načine. Tijekom Američke revolucije su odbori za korespondenciju pokazali kako je ovo istina.

Pošto je svrha otpora bez vođe poraziti državnu tiraniju (barem što se tiče ovoga eseja), svi će članovi fantomskih ćelija ili pojedinci nastojati reagirati na određene događaje na isti način, koristeći uobičajene taktike otpora. Sredstva za prijenos informacija kao što su novine, letci, računala itd. su prilično dostupni svima tako da se svi mogu informirati o događajima, što omogućuje planiranu reakciju koja će imati razne varijacije. Nitko ne treba izdavati zapovjedi nikomu. Oni idealisti, koji su stvarno odani slobodi, djelovat će onda kada osjete kako je došlo pravo vrijeme ili će se ravnati po onima koji su im prethodili. Istna je kako dosta toga može biti rečeno protiv ovoga tipa organizacije kao metode otpora, ali mora se držati na umu kako jeotpor bez vođe nešto neminovno. Alternative su se pokazale nedjelotvornima i nepraktičnima. Otpor bez vođe se pokazao djelotvornim u vrijeme Američke revolucije, i ako ga uporabe oni koji su uistinu posvećeni, opet će se pokazati djelotvornim.

Gotovo da se samo po sebi podrazumijeva kako otpor bez vođe znači jako mali broj ljudi u ćeliji ili čak ćelija od samo jednog čovjeka. Brzo će biti iskorijenjeni oni koji pristupe organizaciji a onda se pretvaraju ili su neaktivni. Ali ovo je upravo ono potrebito za one koji ozbiljno namjeravaju pružati otpor federalnu despotizmu.

S točke gledišta tiranina, vlastodržaca iz federalne birokracije i policijskih službi, ništa nije poželjnije nego da oni koji im se protive budu UJEDINJENI u zapovjednu strukturu i da svaka osoba koja im se protivi pripada piramidalnu tipu grupe. Te je grupe i organizacije vrlo lako uništiti. Posebice nakon što je Ministarstvo pravde (sic) obećalo 1987. kako više nikada neće postojati grupa koja im se protivi a da u njoj neće imati makar jednoga doušnika. Ovi federalni “prijatelji vlade” su obavještajci. Oni prikupljaju informacije koje federalno okružno tužiteljstvo može iskoristiti za sudbeni progon. Borbena linija je povučena. Stoga se od domoljuba zahtjevadonošenje svjesne odluke – hoće li pomoći vladi u njezinu ilegalnu špijuniranju tako što će nastaviti sa starim metodama organizacije i otpora, ili će neprijatelju otežati posao uporabom djelotvornih protumjera.

I sada će bez sumnje biti mentalno retardiranih ljudi koji će, dok stoje na podiju sa američkom zastavom u pozadini i usamljenim orlom, snažnim glasom reći: “Pa što ako nas vlada špijunira? Mi ne kršimo niti jedan zakon”. Takovo retardirano mišljenje bilo koje ozbiljne osobe je najbolji primjer da postoji potreba za ludnicama. Osoba koja iznosi takove izjave je u potpunosti van političke stvarnosti ove zemlje i nesposobna je za upravljanje bilo čim do psećim sanjkama po pustošima Aljaske. Stari “rođen 4. srpnja” mentalitet, koji je toliko utjecao na mišljenje američkoga domoljuba u prošlosti, ga neće spasiti od vlade u budućnosti. “Preodgoj” ovih nemislećih ljudi će se odigrati u federalnim zatvorima gdje nema ni zastava ni orlova, ali zato postoji mnoštvo ljudi koji “ne krše niti jedan zakon”.

Većina grupa koje “ujedinjuju” različita udruženja u jedinstvenu strukturu su kratkoga političkoga života. Vođe tih pokreta, koji konstantno pozivaju na jedinstvenu organizaciju, rađe nego na poželjniji jedinstveni cilj, spadaju u jednu od tri kategorije.

Oni možda nisu politički stratezi, već samo predani ljudi koji osjećaju kako bi jedinstvo pomoglo njihovoj stvari, ali ne shvaćaju kako će vlada od toga imati velike koristi. Cilj federalaca, uhititi ili uništiti sve koji im se protive, je lakše ostvariv u piramidalnim organizacijama. Ili možda oni ne shvaćaju u potpunosti borbu u kojoj sudjeluju i to da je vlada kojoj se protive objavila rat onima koji se bore za vjeru, narod, slobodu, za ustavnu slobodu. Oni koji su na vlasti će učiniti sve što je u njihovoj moći kako bi se riješili opozicije. Treća kategorija koja poziva na jedinstvo, nadajmo se da su oni manjina, su ljudi željniji pretpostavljene vlasti koju bi im dala velika organizacija nego što žele doista ostvariti časni cilj.

Zadnja stvar koju federalna njuškala žele je da im se suprotstave tisuće različitih malih fantomskih ćelija. Lako je shvatiti zašto. Takova je situacija obavještajna noćna mora za vladin plan da sazna sve što može o onima koji joj se protive. Federalci su u mogućnosti prikupiti ogromne količine ljudstva, resursa, obavještajnih podataka itd. u bilo kojemu trenu, samo im je potreban cilj na koji će usmjeriti svoj bijes. Jedan prodor u organizaciju piramidalnoga tipa može dovesti do razaranja cijele organizacije. Međutim, otpor bez vođene pruža istu mogućnost federalcima za uništiti značajniji dio otpora.

Najavom Ministarstva pravde (sic) kako će 300 FBI agenata, koji su prije bili zaduženi za nadzor sovjetskih špijuna u SAD-u (domaće protuobavještajno djelovanje), biti na novomu zadatku za “borbu protiv kriminala”, federalna vlada priprema teren za veliki napad na sve one osobe koje se protive njezinoj politici. Mnoge antivladine grupe posvećene održavanju Amerike svojih predaka, mogu vrlo brzo očekivati nove federalne napade na slobodu.

Stoga je jasno kako je došlo vrijeme za preispitati tradicionalne strategije i taktike za pružanje otpora modernoj policijskoj državi. Na Ameriku se vrlo brzo spušta duga mračna noć tiranije policijske države, u kojoj će nestati prava koja su do sada bila neotuđiva. Neka dolazeća noć bude osvijetljena tisućama zvijezda otpora. Kao što magla nastane onda kada se stvore uvjeti i nestane kada nestanu i uvjeti, baš tako mora biti i sa otporom tiraniji.

“Ako svaka osoba ima pravo braniti — čak i silom — samu sebe, svoju slobodu i svoje vlasništvo, onda iz toga proizlazi kako i grupa ljudi ima pravo organizirati i podržati zajedničku silu kako bi konstantno štitili ova prava”.—Zakon. Frederick Bastiat, Pariz, 1850.

Napomena: Ovaj je esej napisao Louis Beam 1983. kada je i objavljen. Gore napisani tekst je ponovno objavljen 1992. godine. Ne zaslužujem priznanje za teorije koje su ovdje razjašnjene, brigadir Amoss je taj koji zaslužuje priznanje za svoje briljantne analize i za svoje oštroumno opažanje.

Izvor: https://nacionalniotpor.wordpress.com/

About Stric Ivan 2531 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.