Heroj: Damir Tomljanović Gavran!

Rođen je 18. travnja 1968. u Veljunu Primorskom blizu grada Senja, otac Ivan, majka Marija. Odrastao je u Krivom Putu pokraj Senja, a školovao se u Senju i Zagrebu. Damir Tomljanović – Gavran sahranjen je u Krivom Putu pokraj Senja.

5. kolovoza 1990. dragovoljno pristupa postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje u Zagrebu. Nakon reorganizacije navedene postrojbe i prerastanjem i osnivanjem iste u Zbor Narodne Garde, u 1. gardijsku brigadu dragovoljno pristupa 15. svibnja 1991., s matičnim sjedištem postrojbe u bazi Rakitje u Zagrebu. Poradi uzoritog rada i načina ophođenja sa suborcima i zapovjednicima, prednjačeći rezultatima na terenu, kao i u bespogovornom izvršavanju zaprimljenih zadaća i zapovijedi u istoj postrojbi biva postavljen za zapovjednika voda pješaštva i ujedno dozapovjednika satnije.

Aktivni je sudionik borbenih napadnih i obrambenih aktivnosti 4. pješačkog bataljuna 1. gardijske brigade ZNG-e po Banovini i Kordunu, i to u mjestima: Dragutinci, Kraljevčani, Hrastovica, Pecki, Petrinja i Hrvatska Kostajnica. U istočnoj je Slavoniji bojevao sa suborcima iz postrojbe u mjestima: Ilok, Tenja, Bogdanovci, Šarengrad, Borovo Naselje i Vukovar. Aktivno je sudjelovao u borbenim operacijama na području Nove Gradiške i okolice kao pripadnik 4. bataljuna. S matičnom postrojbom i sa združenim snagama inih postrojbi iz brigade naročito se isticao u borbenim okršajima u mjestima: Visovac, Okučani, Krička brda, Gornje i Donje Kričke, Jasenovac, Drenov Bok, Roždanik, Košutarice, Voćarice, Bair, Trokut-Novska, Popovac, Bročice i Stari Grabovac.

Odlaskom postrojbe na nove zadaće u južnu Hrvatsku i Damir Tomljanović – Gavran zdušno sudjeluje u svim borbenim aktivnostima od samog početka. Sudionik je zahtjevnih borbenih operacija naših snaga protiv neprijatelja na kotama i mjestima: Velji Vrh (kod Neuma), Nevada, Kutina, Klek, Osojnik, KejinoOsoje, Grebci, Bezimeni Vis, Gornji i Donji Dren, Orehov Dol, Glavska, Bistrina, Slano i Čepikuće. Aktivno sudjeluje u deblokadi Dubrovnika, Konavoski brda, te šireg područja Ćilipa i Cavtata do same najjužnijezemljopisne točke Hrvatske oko Prevlake.

Povratkom postrojbe s južnog bojišta i reorganizacijom preustroja u 1. gardijskoj brigadi od 17. prosinca 1992., Damir biva postavljen za zapovjednika 2. pješačke bojne. Nedugo zatim, odlazi s novim razmještajem postrojbe na karlovačku bojišnicu, a potom na obronke Velebita, na zadarsku bojišnicu. Aktivno sudjeluje i zapovijeda postrojbom u borbenim aktivnostima na kotama i mjestima značaja nadzora i obrane terena: Maslenica (operacija ”Poskok”), Jasenice, Rovanjska, Tulove grede, Ruja, Sedlo, Mala i Velika Bobija, Nekići, Marune i Seline.

Prilikom nadzora punkta tt 1183, u intervalima neprijateljskih napada, Damir Tomljanović – Gavran pogiba 17. veljače 1994. godine na obroncima Velebita od zadobivene rane u glavu iz neprijateljskog snajpera.

Tijekom aktivnog djelovanja u brigadi obnašao je niz odgovornih zapovjednih dužnosti: zapovjednik voda i dozapovjednik satnije od 15. svibnja do 31. lipnja 1991. godine. Dužnost zapovjednika satnije obnašao je uzorito od 1. srpnja 1991. do 2. ožujka 1992. godine, a dužnost dozapovjednika bojne od 12. ožujka do 7. svibnja 1992. godine. Poslove i zadaće zapovjednika bojne uspješno je obnašao od 8. svibnja 1992. do 17. veljače 1994. godine. Paralelno sa navedenom dužnošću obnašao je vrlo predano, marljivo i odgovorno na terenu dužnost zapovjednika 1. sektora, IZM Zadar – ZP Split (područje odgovornosti bojišnice: Benkovac, Obrovac i Gračac), u vremenu od 14. ožujka 1993. do 17. veljače 1994. godine.

Damir Tomljanović – Gavran bio je istinski entuzijast i domoljub, prekaljeni ratnik i zapovjednik. Kao čovjek i borac nije štedio znoj, napore i odricanja, kako sebe samoga tako i svojih suradnika, časnika, dočasnika i vojnika. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo na vrlo zahtjevnoj zadarskoj bojišnici, u odbijanju neprijateljskih napada na naše položaje na Velebitu, često puta u vrlo teškim vremenskim uvjetima, pri čemu je osobno pridonosio da se izdrži i odrade najzahtjevnije borbene zadaće, s nadljudskim naporima. Svojim sveukupnim angažmanom u matičnoj postrojbi kao i na razini brigade, pridonosio je razvoju i rezultatima postrojbe i OS RH, učvršćujući borbeni moral, zajedništvo i duh nepobjedivosti.

Za doprinos u Domovinskom ratu dodijeljeno mu je odličje ”Spomenica Domovinskog rata 1990-1992”.Još u travnju 1992., pismeno je pohvaljen od strane predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana. U studenom 1993. godine dodijeljena mu je Plaketa 1. gardijske brigade za izuzetno zalaganje i doprinos u Domovinskom ratu. Odlukom predsjednika RH ponovno je pohvaljen 3. siječnja 1993. godine, za uspješno izvršavanje povjerenih zadaća, doprinosa u obrani suvereniteta, samostojnosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH, kao i doprinosa u izgradnji i razvoju RH. Pismeno je pohvaljen od strane ministra obrane RH Gojka Šuška 1994. godine, a za zasluge u obrani Domovine predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman posthumno ga odlikuje visokim odličjima: Redom bana Josipa Jelačića, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom i Redom kneza Domagoja s ogrlicom. Za časno sudjelovanje i doprinos u Domovinskom ratu, te bespoštedni rad u postrojbi, 1995. godine posthumno mu je dodijeljena Zahvalnica od strane Ministra MUP-a RHi plaketa Prvi hrvatski redarstvenik. Od strane zapovjednika 1. gardijske brigade posthumno mu je dodijeljena Zlatna plaketa”TIGAR”.

Ukazom Predsjednika RH, 12. veljače 1992. dodijeljen mu je čin satnika, a 28. svibnja 1992. godine čin pukovnika. Posthumno mu je 27. svibnja 1994. godine dodijeljen čin brigadira, a u veljači 1997. godine čin stožernog brigadira. Gradsko vijeće grada Zadra 24. studenog 1994. godine posthumno mu dodjeljuje Grb grada Zadra za herojsku obranu Domovine i zadarskog kraja, a u gradu Senju od strane župana Ličko-Senjske županije posthumno mu je 23. travnja 1995. godine dodijeljena Povelja grada Senja.

Predsjednik Republike Hrvatske,dr. Franjo Tuđman, 26. srpnja 1994. godine otvorio je u Šepurinama kod Zadra Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva ”Pukovnik Damir Tomljanović – Gavran”.

23. svibnja 1998. godine položen je kamen temeljac za izgradnju kapelice na Tulovim gredama na Velebitu, ispod kote 856, u čast Damiru Tomljanoviću – Gavranu.Dana 18. travnja 1999. godine u čast Damira Tomljanovića – Gavrana, na njegov rođendan, blagoslovljena je kapelica Blaženog Alojzija Stepinca (ispod kote 856).

Na prijedlog Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata, 2007. godine u Zagrebu ulica Bundek preimenovana je u Ulicu Damira Tomljanovića – Gavrana.

Udruga Tigar 90/91 Rakitje organizator je tradicionalnog Memorijalnog malonogometnog turnira u čast Damiru Tomljanoviću – Gavranu i svim poginulim hrvatskim braniteljima koji se održava u Selinama kod Starigrada početkom mjeseca svibnja.

U Krivom Putu, u njegov spomen, nalazi se Športski centar s njegovim imenom, a cesta koja iz Senja vodi prema Krivom Putu također je preimenovana u Ulicu Damira Tomljanovića – Gavrana.

21. travnja 2007. godine osnovana je Udruga pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ”Damir Tomljanović – Gavran” Zadar, koja osim što nosi njegovo ime, također i raznim događajima promiče uspomenu na Damira Tomljanovića – Gavrana.

U razdoblju od 3. do 11. rujna 2010. godine, povodom Dana hrvatskih mučenika, Udruga pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ”Damir Tomljanović – Gavran”Zadar organizirala je Hodočašće hrvatskih branitelja posvećeno svim poginulim braniteljima u Domovinskom ratu od Krivog Puta do Udbine, a koje je nosilo ime herojaDomovinskog rata Damira Tomljanovića – Gavrana.

23. studenog 2010. godine Udruga pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ”Damir Tomljanović – Gavran ”Zadar i Udruga ”Žene u Domovinskom ratu – Zadar”, organizirale su javnu tribinu ”DAMIR TOMLJANOVIĆ – GAVRAN U DOMOVINSKOM RATU”.

1. srpnja 2011. godine na prijedlog, Udruge pripadnika Središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika ”Damir Tomljanović – Gavran” Zadar, odlukom Gradske skupštine Grada Zadra, trg na Bilom Brigu ispred Osnovne škole Zadarski otoci- Zadar nosit će ime Damira Tomljanovića – Gavrana.

5. listopada 2011. godine u nazočnosti obitelji Damira Tomljanovića – Gavrana, mnogobrojnih braniteljskih udruga, predstavnika više općinskih, gradskih i županijskih vlasti te mnogobrojnih građana Grada Zadra upriličeno je svečano imenovanje trga Damira Tomljanovića – Gavrana.

Izvor: Udruga Gavran

Stric Ivan!

About Stric Ivan 2530 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.