Neka zauvijek pronađete mir kod Anđela nebeskog, i to kod istog onog koji me je čuvao od svih zala.

Oprostite mi dragi prijatelji, što Vam više ne mogu ići na grob upaliti lampion. Odselio sam iz moga grada, jer se je grad pokazao licemjernim, i dvoličnim do bola. Zapaliti ću Vam lampion kod sebe doma. Nisam više za kolone sjećanja jer boli svaki korak kojeg učinim na taj dan.

Oprostite što ne mogu niti ružu donijeti na vaš grob, jer je udaljenost prevelika da bih je prolazio, a primanja malena.

Oprostite što vas čuvam još uvijek u sjećanju mom kao hrabre stoike, i junake koji su dali život za Hrvatsku.

Oprostite što Vas ne mogu zagrliti i pitati kako ste, jer mi se čini da Vas nitko drugi to i ne pita niti ima zamisao o tome. Ružno zar ne…

Ipak kada budete vidjeli lampion na prozoru, znajte da je od srca upaljen i da gori za vas i istodobno je izgovorena molitva za vaše duše.

Neka zauvijek pronađete mir kod Anđela nebeskog, i to kod istog onog koji me je čuvao od svih zala.

Počivajte u Miru Božijem…