EPITAF VELIKANU HRVATSKE


Zvonko Bušić je ostao malen čovjek jer bi ulaskom u
politiku možda postao žrtvom političkih prijevara i podmetanja,
što je on i predvidio jer je suicidom zapravo spasio svoju dušu i
obraz od poludjelih političara koji su pripremili smrtonosnu
stupicu za njega.
U mojim očima on je div i učitelj za sve vijeke vijekova
jer je izbjegao pakleni plamen hrvatskih političara, njihove
lažljive jezike jednako onako kako su mu oni to pripremali no
sa zadrškom i dijametralno suprotno jer je vidio i predvidio sve
što mu se spremalo. Heroj Hrvata i Hrvatske, koji je svojim
djelom pokrenuo srca ljudi i njihovo kucanje, srca malih ljudi
koji su se pekli i dobivali po prstima, svaki put kada su pokušali
dati nešto za Hrvatsku. On je otvorio taj portal za nas
domoljube gdje je svaka duhovna žrtva dobrodošla i potrebita.
Danas, nakon toliko godina ovaj čovjek nedostaje jednako kao
Bruno Bušić. Velikani koji će u mom srcu ostati upisani kao
divovi veći od moralnih vertikala i ljudi jer je po svom rođenju
bio odmah u smrtnoj opasnosti.
Jer zvati se Hrvatom u ono doba, kao i danas, te učiniti
takav pothvat nije bilo jednostavno niti lako. Sužanjstvo je bilo
preteško, dugogodišnje, u najstrožem zatvoru. Zvonko Bušić,
inače čvrst kao stijena se slomio kada je vidio kolika nesloga,
zavist i jal vlada u Hrvatskom narodu. Kad čovjek takvog kova i
karaktera pukne od jada i posegne za novim korakom koji ga je
u hrvatskoj javnosti učinio lomljivim, u mojim očima taj čovjek
zaslužuje najveću počast i najveće priznanje koje jedan
domoljub može dobiti. Nije Zvonko Bušić sam. No nažalost
njegova sorta je tako rijetka, tako divlja, izrasla na kamenu da
ćemo morati bar 100 godina čekati da se ponovo rodi ljudina
kao što je bio Zvonko Bušić.
Nedostaje li Zvonko?


Da! Ako meni nedostaje koji sam tada bio dijete, i
danas, ovaj hrv. politički velikan, onda mogu zamisliti kako
nedostaje svojim voljenima.
Što imaju naši Hrvati toliko jedni protiv drugih?
Zato što imamo previše Juda i izdajica, što odbacujemo heroje,
dok u domove puštamo najgori šljam. Srca nam urasla u korov i
ljudsku bijedu, a duše svoje prodajemo đavolu za novac
bogatstvo i uspjeh…
Od jada što nam je narod opljačkan i što su nam najveći
domoljubi i heroji na groblju, dođe mi da vrištim i da uteknem
odavdje, no iz inata ostajem ovdje i stajat ću do svog kraja
makar stajao sam. I kada me obitelj napusti, i kad me prijatelji
ne prepoznaju na kontejneru, i kad kao starac budem na Duhove
obilazio grobove svojih suboraca, znat’ ću da ću pored njih
imati mjesto ali da ću jednom negdje u nebeskim visinama ipak
se zapitati kada ne budem sam, jesu li oko mene oni isti koji su
se prodali za šaku škuda ili su se oko mene okupili opet oni mali
ljudi koji će jednom negdje na nekom drugom kamenom
planetu uspjeti pokrenuti pravo Hrvatsko Proljeće. Jer to
dugujemo svima koji su pali za Hrvatsku, svim majkama
Hrvaticama, svim kćerima i sinovima.
Mi smo sebi najveći neprijatelji, najkrupnija sol koja
može se istresti na ranu jednog siromašnog Hrvata i Hrvatice.
Odbacili smo ljubav zbog raskoši, mržnje i drugih loših
ljudskih osobina. Kako ljubiti druge kad ne ljubimo niti sami
sebe, kad nemamo vremena zastati pored susjeda i pitati kako
je?
Taj dan kada je stigao u zračnu luku i kada se mnoštvo
okupilo oko njega, nikada neću zaboraviti. Velika većina
okupljenih nije bila dobronamjerna i nije bila čista srca tamo…
Ta slika mi se nikada neće izbrisati iz glave.
Taj dan je Zvonko bio napadnut, ne znam od koga ali
pretpostavljam kako, jer sam na sličan način ali u drugom vidu
bio i sam napadan. Ne samo ja već i drugi domoljubi. Taj trend
je postao tako jak i snažan da je od fenomena postao
svakodnevnica. Umjesto odmora dobio je stres. Umjesto kutka
gdje bi proboravio svoju starost dobio je nemiran san i more.
Hrvatska koju je sanjao nije bila nalik onoj iz snova već je
postala groblje posrnulih duša, kupljenih i preprodanih od naših
političara. Istina je da je Zvonko bio domoljub koji je oteo
zrakoplov i da je u toj akciji poginuo policajac. Istina je da su
domoljubi poput njega postali teroristi, a danas, kako volim
reći; misaoni terorist, ljudi koji se ne kolebaju reći promišljenu
rečenicu pred većim skupom ljudi ili svoju misao zapisati na
webu kao trajnu ostavštinu za neke druge generacije koje tek
dolaze. Da li na ovom svijetu ili onom? Tko zna!? Za sada je
ovaj nedovoljan za ostvarivanje sna o slobodnom i sretnom
Hrvatskom narodu. Siguran sam u jednu činjenicu da će nam
Bog svima glave potrgati jer nećemo imati odgovor na pitanje
koje je postavljeno; što smo učinili s našom domovinom i zašto
nismo saslušali Zvonka Bušića do kraja, jer imali smo čovjeka
koji nas je mogao podučiti kako ljubiti svoj dom, Boga i
obitelj…on je to naučio.
Nije trebao puno jer mu je to u njegovom cjelokupnom
životu bilo pokušano oduzeti, i vratio je sve to. Ali kada je vidio
da se pokušava isto iznova učiniti i to među svojim
sunarodnjacima, kap je prelila čašu i otišao je. Jer nije htio
nikoga vrijeđati kao što nikada nikoga nije uvrijedio. Treba nas
sve skupa biti sram…

About Stric Ivan 2527 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.