Jel i Vama sa Vašim boljim polovicama ide ovako kao meni ili sam samo ja najebo!?

Definitivno starim jer ne mogu jednom rukom odkopčati grudnjak mojoj ženi. Kaže mi žena da su to znakovi falinke i nekakve mirtušice. Sve je počelo od Mirte koju smo moja žena i ja vidjeli u prolazu, pa me je žena pitala: “Odkud ova ovdje zalutala onako punašna i jel su u mojoj mladosti i šire bile slične ovoj sa ovakvim gabaritima”!? Vidiš kolku guzicu ima, sise, i to sve smo vidjeli nakon što smo se najeli i kada smo shvatili da trebamo smanjiti kašiku i viljušku, jer je vaga počela stenjati i izbacivati nerealne brojeve. Tj. žena teža nego ja. Jednoglasno smo odlučili kako će mo ići u teretane u skidanje kila u jednu od mnogobrojnih fitnes klubova, na što sam je ja pogledao: “Jes ti normalna ženo luda! Ako ćeš fitnesa ima u mene materijala, a to znači da ne moraš ić trošit pare na vatanje zraka”. A ona meni veli uštedićemo na izlomljenim krevetima, kutnim garniturama i foteljama i rasklimanim stolovima. Pa ti sam vidi šta je jeftinije! “Znam ja šta je jeftinije… Bolje da si mi na oku, već negdje gdje te ni GPS ne more pronaći.”! Kaže žena da je mišljenja da je odavno bilo vrime da se pođem popunjavat jer je muški brez droba je ka mercedes bez znaka. I kada izađemo u grad u šoping centar obraćaju se mojoj gospoji: “Izvolite gospojo vi ste trudnica pa sjedite!” Pa moja žena jeste malo šokana ali ipak s prknom sjedne na stolicu. A još je bolje kada od deset blagajni koje “rade” nas pozovu na jedinu koja radi i puste nas preko reda jer je žena trudnica a ja invalid, i onda nas gledaju šta smo sve kupili, od mesa, narezaka, ribe, brašna, kvasca, toalet papira i drugih drangulija, pa kad nam izlista račun dugačak ko lastiš iz gaća ali onaj sa kojim se moja žena igrala kad je bila dijete. Ali se taj lastiš sve više širi oko njenog struka. Gledajuć preko puta u parfumeriju u koju je navala na šminke maskare i kreme, pa što bi bilo majko moja da krene tamo pa da se račun umjesto lastiša za hranu potroši ko lastiš za kreme pomade i druge drangulije. Dobro sam prošo… Dok dođemo do auta dobro zapuhani, i još sa maskom na licima koje ne možemo skinuti jer su ruke se otegle do patosa od vrećica. E onda Niki Lauda sjeda za volan i gas do daske kući, da se ne sjeti još nekakve trgovine jer 99,9% bude: “Joj zaboravila sam nešto kupiti!” Drugi puta ženo, drugi puta. Molim Boga da mi dvjesto kuna ostane na kartici onih deset dana paćeničkih do mirovine. Imam pitanje na svekoliko čitateljstvo: Jel i vama sa Vašim polovicama ide ovako kao meni ili sam samo ja najebo!?