Ivan Dujmić: Dnevnik jednog Unuka

smart

Knjiga „Dnevnik jednog unuka“ nastala je kao svojevrsni
revolt autora na sustavno marginaliziranje Hrvata kao naroda, te
sustavnog pokušaja uništenja svega što u svom predznaku nosi
hrvatski.

 

Netko će reći kako je autor svojim tekstovima pristupio kao
ekstremni nacionalista. Međutim, tekstovi u kojima autor na sebi
svojstven način prezentira viđenje zatiranja svega što je hrvatsko nisu
ništa više nacionalistički od bilo kojeg pripadnika drugog naroda koji
sebe naziva domoljubom.

 

Autor ovih tekstova jeste domoljub, istinski veteran
Domovinskog rata koji je na svojim „leđima“, osobnim iskustvima,
iskusio svu nepravdu poslijeratnih zbivanja, tako da se izuzetno oštro
i kritički osvrće na postupanja svih vlada, kako onih od nastanka
samostalne države Hrvatske tako i onih koje su uslijedile iza njih bez
obzira koji politički predznak nosile ili orijentaciju.
Ali što je nacionalizam?

 

Nacionalizam je ideologija ili svjetonazor u kojoj je
nacionalni identitet presudan za formiranje i opstojnost
jedne suverene države. Prema nazoru pristalica nacionalizma, za
pripadnike jednog naroda je odnos prema naciji važniji od svakog
drugog elementa osobnog ili grupnog identiteta i od svakog drugog
odnosa lojalnosti.
Međutim pojam „nacionalizam“ se u jeziku koristi kao
pozitivan ili negativan kontekst ili smisao.
Gledajući na pozitivan aspekt Ivanova nacionalizma može se
osjetiti doista ona istinska, domoljubna crta kojom naglašava kako
nitko pred zakonom ne bi trebao biti nedodirljiv makar se radilo o
bivšim predsjednicima države Hrvatske ili predsjednicima njenih
vlada, odnosno svih političara koji nisu činili ništa dobroga svome
narodu već se na uštrb i pod krinkom domoljuba bogatili preko leđa malog, običnog čovjeka, ili vojnika koji je s puškom u ruci branio
svetinju, svoju domovinu. Ovakvim viđenjem i prezentiranjem autor
nije odstupio, odnosno pristupio ekstremizmu već je naprotiv sve ovo
napisano bazirao na tezi kroz patriotizam kakav je općeprihvaćen u
društvu još kroz 18 i 19 st. kada se jasno naglasilo da niti kraljevi ili
carevi nisu nedodirljivi.
Neupućen čitatelj mogao bi reći kako se ovdje ne radi o
pozitivnom nacionalizmu već negativnom ili tzv. šovinizmu samo
zato što je autor ove knjige zakopao dublje u povijest svog naroda.
Da, autor se osvrnuo i na pojam, te pojavu ustaštva u Nezavisnoj
državi Hrvatskoj kao nacionalnom pokretu.
Sustavnim istraživanjem, iznošenjem teza, autor ove knjige
pokušava sprati ljagu s imena Hrvat.
Zanimljiva je činjenica da kada sam dobio ove materijale u
rad, pristupio proučavanju istih te ocjenjujući kvalitetu tekstova,
nekih dvadesetak dana iza toga Jakov Sedlar je predstavio svoj drugi
film o Jasenovcu u srcu Izraela. Ono o čemu je u svojim tekstovima
progovorio Ivan Dujmić, a ne znajući za to, na ekran je postavio
Jakov Sedlar. Ako sam se tada i dvoumio oko Ivanovih tekstova,
pojava filma je uklonila svaku sumnju, te potvrdila Ivanovu tezu da
su se najveći zločini u Jasenovcu dogodili upravo završetkom 2. sv.
rata i to u periodu od 1945.god. do 1951.god. i to u vrijeme
Komunističke partije i partizana koji su tada za sve ono što se
dogodilo okrivili Hrvate, dajući svima predznak Ustaše, te enormno
povećavali broj stradalih u samom logoru prikazujući Hrvate
genocidnim narodom.
O ovome istom, Ivan progovara o događajima tijekom i
poslije Domovinskog rata.
Sama vrijednost Ivanovih tekstova je u tome što su pisani
esejističko-publicistički skoro kronološki, te on ne pretendira na
davanje svih odgovora, već on postavlja niz pitanja i niz mogućnosti s
nakanom da stvori svog idealnog čitatelja. Pišući iz osobnog iskustva,
autor na trenutke prelazi iz jedne teme u drugu ali nas kroz tekstove jasno vodi stavljajući nam do znanja kako je sve o čemu piše
isprepleteno, a opet tako usko povezano jedno s drugim. Pogotovo
kada iznosi teorije o zbivanjima pred Domovinski rat , te tijekom i
poslije istoga.
Može se reći da je ova knjiga zamišljena kao prikaz niza
pitanja o kojima do skoro nitko nije raspravljao ili ako je i raspravljao
vješto ih je gurao pod tepih sve pod krinkom domoljublja ili
dobrosusjedskih odnosa. Isto tako, ova knjiga ostavlja mogućnost
istraživanja bilo povjesničara, bilo državnih institucija koje se bave
tim radnjama.
Stoga, kada pročitate knjigu, vratite se na ovaj predgovor i
ovo pitanje koje ću postaviti ovdje:
Ima li Hrvat pravo na svoj nacionalizam, ako se zna da je cit;
“Hrvatski nacionalizam je obrana hrvatske zajednice i hrvatskih
predaja od svih unutarnjih ili vanjskih snaga koje žele tu zajednicu
osloboditi ili joj oduzeti njezin poviješću oblikovani značaj. Taj
nacionalizam jača kao obrambena kategorija kada postoji veća
ugroženost, a slabi kada nema ugroženosti.“ – Ivo Korsky.

UREDNIK
Ivo Mijatović – Ico, Gradište

About Stric Ivan 2527 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.