Majo jesi naduvala kad, moje balone!? Aj se sjeti!

 

Dobro jutro… Maja ovdje. Ajd ti meni kaži što ti je trebala ova objava o 369 pojačanoj pješačkoj pukovniji!? Jel ti znaš balavac(!?)jedan da sam ja nosilac spomenice iz rata protiv fašista i nacista, i umalo me nije strmopizdio infarkt kada sam vidila da pišeš u ustašama. Nu! Gledaj ordena…ovog sam dobio od Jakova Blaževića, ovoga od Milke Planinc, ovog od Tita, a ovog i kasnije još ova tri sam dobio Rankovića i Kardelja. Jel ti znaš pičko balava-U mene gledaj kad pričaš sa mnom.” ” U mene gledaj!” Jel ti znaš da su partizani pobijedili i ispisali povijest onako kako njima paše!? A ti bi krive Drine ispravljao… Jel ti znaš da smo mi partizani imali toliku moć i obavještajnu konstrukciju da smo namještaljke pravili kad smo htjeli i kome god smo htjeli!? Jel ti znaš kolko sam ja ljudi Hrvata ustaša pobila i poslala u Osijek u istražni i na promatranje kod psihijatra? Mali pamet u glavu i dupe uza zid! Molim!? Jeba ti Bog mater ustašku što si to tetovira, da te jebo Ante Pavelić, i Luburić, i jure Francetić i sve ostale ustaške zmije. Pa ti si stoka jel ti znaš da se to ne smije raditi…MOLIM!? u Jasenovcu je bilo 403 osobe UMRLE a i nitko nije za vrijeme trajanja NDH u logoru ubijen već su umrle samo 403 osobe!? “Sve zajedno i u Jasenovcu i Staroj gradiški”-rekoh ko iz topa.

 

Maja pođe štrepat! “Ajme samo trenutak da stavim nitroglicerin pod jezik…infarkt će me!”…Jeba ti nos govno jes ti to nešto tetovira, neku šahovnicu.

Ja ti jeben sve pospisku, jesil ti normalan. Ja ću te na sud dat jer propagiraš ustašluk…Da da! Tebe ću dat na sud, i to prekopoprijeki sud. Tebe bi trebalo dobro nalupati po toj tikvi tvojoj. Šta si to tetovira jeba te pas da te jeba!? Lastavicu!? Aha! Znači nije orao!? Dooobroo! Lastavica je. A što si je tetovirao da čujem!? Zato što su lastavice, što!? “BOŽJA PTICA koja nosi mir!?”-rekoh.  Mili ti si predodređen za psihijatra i psihologa da ti ja kažem kolko si glup i plitak…Bog ne postoji! Jel sad znadeš!? A sad ćeš dobiti napismeno religiozno zatrovan od malog prsta do zadnjeg najvećeg i najduljeg  promišljanja u glavi… Javi se onom psihologu Trtljijeviću Dragutinu. I to sutra,odma.

Dva dana kasnije.

Kucam na vrata. Kuc, kuc! “A haaaaaaaaaa, evo stigo ustaša, broj jedan iz Vinkovaca. Jesi bija kod dotura. Jesi”!? E nije bia on već neko drugi…Još i bolje. E daj taj nalaz ja ću ga dati u novine da svi znaju koliko, si plitak, nazadan, glup.” Udbašica poče otvarati nalaz i čita u sebi. Počela je mienjati boje: Siva je bila u licu, pa zelena, crvena, pa crna. “Jesi dobro susjeda!?.” “Nisam ti ja nikakav susjed jeba joj Bog mater ko je ovo pisao!?” “Neka magistrica psihologije”…”Pa što je napisala!?”-upitah. Napisala je da si natprosječno inteligentan…”Krvi ti…Šimeeeee, Šimeeeee, jeba te onaj ko te meni dao, šta znači ovo što je ova tuka ženska napisala!?” Šime sav zajapuren pogleda nalaz i reče. “To znači da je sumljivac pred nama i koji je priveden, natprosječno inteligentan i da te je preveslao! Tj. da te svaki put prevesla, i da mu možeš naduvat jaja…Eto tako nekako” A ja se ne bi petljo Majo.-reče Šime. “A da mu ja udarim šamar koji put ili da ga ispendrečim dobro!? Šefe to sve treba isprepucat…Ti svi pametnjakovići su za zatvor. On prvi…zamisli ti da imamo jednog takvog pametnog među našim krugovima. “Jel vi to mene vrbujete!?”-upitam. “Probale su i veće zvijeri, pa nisu uspjeli”-nasmijah se. Maja se počela trest od stresa, jer u svojoj glavi nije skontala kako i na koji način sam je naveo i upravljao sa njom.

Srest će mo se gospođo Majo. Svijet je mali toliko da stane sav u teglu. Flaširan.” Šimeeee, šimeeee, jel on to mene zajebava. Marš stoko ustaška. Marš. Ti nisi pametniji od mene, jel ti znaš da sam ja u Hercegovini završila mašinsko elektronski fakultet…!? “U Hercegovini…makar šta….pa lijepo je danas imati akademske građane u gradu.” “A što si susjeda otišla iz Vinkovaca!? Nisi trebala, šta bi ti bilo? Ništ..”.”Maja popizdi, podera nalaz. Ja ću ti se sita majke najebati što pišeš o Hrvatskoj istini. “Aha! I na Bleiburgu si viđen…palio lampione. Molio se Bogu…Ajd ti meni mali pokaži gdje je sad taj tvoj Bog da te oslobodi!?” “Jel znaš da ćeš mjesec dana istražnog zatvora dobiti. Ae! Tako ti i triba. Ti pametan!?TI!? Ti si nitko a ja sam netko. Ja sam inžinjerka”. Potpuno crvena od bijesa, Maja me potjera van iz prostorije. Nikad je više nisam vidio. Navodno je odselila u Split da noge toća u lavoru. Ali sam negdje vidio potpis ispod nekakvog teksta. Domoljubnog naravno. Majo, majo…pazi da te strese nekakova boleština na živčanoj bazi.

Pozdrav od Ivana.

About Stric Ivan 2562 Articles
Postoji li drugo poluvrijeme? Često se pitam ima li smisla živjeti? Ima li smisla ponavljati lekcije? Što je Čistilište? Što je Raj a što Pakao? Prema riječima jednog svećenika(velečasnog) moja duša će u Čistilište, no spreman sam dati za moju ljubav Lidy sve i ispraviti njene greške naravno one koje su je dovele do ovoga sumornog mjesta. Kao i mene uostalom... Ako je Čistilište ponavljanje lekcije i ispravljanje grešaka, tu sam da joj pomognem...Nju može spasiti ili moja ruka i zagrljaj ili ako zakasnim sa time, oružje kratko i nečujno. Ne baš prekratko...srednje veličine da stane pod jaknu. Hvala Bogu pa je ratno doba a ja ne mislim ići ponovo u GBR u Slavoniji već ću biti prisutan tamo gdje trebam biti. Izračunao sam sve i matematički provjerio. Dobar rezultat? Što će biti sa mnom je manje važno...meni je nebitno potpuno. Jedino za čime bih žalio je moja ljubav Lidy i njena blizina, naš livel. I beskrajne priče do duboko u noć...Za sada je jedan manje...Od nikoga ne ću tražiti pomoć pa ću to sam odraditi besprijekorno. Bez mobitela. Može se dogoditi da kasnim na vlastito vjenčanje ili sam krivu cipelu u uzbuđenju obuo. Bitno da nitko ne zna što sam, uradio za moju Lidy, a u neku ruku i za Gorana. Jer je momak čestit i čist i Lidijin brat, i treba biti uzor svima koji ne misle tako. Ja sam tu našao smisao života...ginuti i žrtvovati se za drugoga/gu, i to samo po sebi nije mala stvar već je ogromna stvar koja nipošto ne ostaje u zapećku već dolazi Kristu ravno na stol. U ratu me nije htjelo...Nije peh već me je netko dobro čuvao od pogibelji. Ne trebam pomoć...ponavljam se. Ne želim ikoga da se petlja u to, jer to samo demoni u ljudskom obliku mogu napraviti. Gleda tuđe a ne radi na svome i ne gradi svoje, već ruši tuđe. Jer kada nju spasim čistilišta i pakla, i kada stane ravno pred Krista, i kada Krist čuje do kojeg je zaključka došla moja Lidy, Bogu će biti jasno zašto su toliko  branitelji i dragovoljci poumirali i tko je "vodio"brigu oko njih. Mislim da će se netko zacrvenjeti...Nikakvi ministri, nikakve udruge, nikakvi zapovjednici. Nitko. Jednostavno prepušteni sami sebi "pa što Bog dade i sreća junačka". Vjerujem samo jednoj osobi i to onoj sa kojom živim i dijelim paštetu zadnju uz smijeh jer za paštetu imamo samo koricu kruha. No smijeh ne jenjava. Živim sa Anđelom definitivno, i neću dozvoliti da mu se išta dogodi. Jer kako ću na kraju pred njenog brata izaći, i objasniti ako joj se nešto loše dogodilo!?? Pred roditelje i rođake. A volio bih i da se moja tata ponosi sa mnom. Zaslužio je to. Neka zna da sam na njegovu racu, i da se ponosim sa njom. Sa kamena je...