Profesore, ja znam odgovor: “Don Kihot i Sancho Pansa su pederi”!

Ajmo lektire na pregled! Svi lektire, bilježnice na stol…ajde i ti Tunjo. Taaaako. E sada će mo vidjeti tko je čitao a tko je tražio od pametnijih učenika da mu napiše lektiru. Zadatak Vam je bio napisati u dva dijela što mislite o Don Kihot-u i Sancho Pansa. Kakav je to roman? Zašto Don Kihot ratuje protiv vjetrenjača? Što vjetrenjače simboliziraju u vašem mišljenju. Slobodno opišite što mislite, svačije mišljenje uvažavam, a ono najoriginalnije ili najbolje i najbliže istini ću ocijeniti sa peticom za kraj godine.

Tunjo je bio u srednjoj školi negdje sa svojih 190 cm i 100 kilograma najkrupniji učenik…imao je već brkove od drugog razreda srednje škole i samo je gledao kroz svoje oči djevojke i frktao kada bi ugledao neku curu po njegovim mjerilima lijepoga: cura je morala imati 160 cm i 100 kilograma. Pitam ja jednom Tunju: “Tunjo što biraš stalno niske zar ti visoke nisu ljepše i slađe?” “Ma Ivane kod ovih malih ima onoga što ove visoke nemaju. Imaju otrova u sebi jer su pune zlobe zbog svoga izgleda…nije im do volje da smršave, to je jedan plus, drugi plus je što su brate moja Ivane guzate a to je ono što meni treba, i treći plus je što jednom kad im daš šta tribaju ta će prije selo potrovat neg te ostaviti”. Saslušao sam Tunju, i rekao mu: “Svak ima svoje, a ti vidim da znadeš svoj tip žene. Pa jel ima koja da ti se dopala iz razreda drugih”. Tunjo frknu kroz brk…-“Ima, eno ona tamo! Mirta se zove iz istog smo sela. Bogata je ima zemlje, šume, ćaća joj sije žito, kuruz, suncokret. Drže svinje, kokoši, pure, imaju krave i bikove. Jel sad kontaš…to je za mene pojam lijepoga.” Zvrrrrrrr!-Osim toga ćaća joj kamatari po selu, posudi novac pa uzme kamatu i od toga živi. Al mene to ne zanima. On neka kamatari, mene zanima Mirta. A kada Mirta skuži da sam je zavolio, malo će me probat preko vode žedna prevesti, al kad joj dadem svoj “klip” ne će joj past na pamet više itko drugi.-reče Tunjo i sjede u klupu.

 

Nakon sedam dana razred je ponovo imao Hrvatski jezik i profesor je ušao u razred sa lektirama.

“E tako…dragi moji učenici. Ovaako.” “Nisam razočaran jer sam shvatio da sam vam dao pitanja na koja ste morali odgovoriti, i bilo je kako bih rekao svakojakih odgovora. Don Kihot je po tebi Pero bio junak koji je kroz metaforu gledao vjetrenjače kao neprijatelje. Pero dobio si peticu za kraj godine”. Pero pljesnu rukama od sreće. “Silvija tebi je Don Kihot i Sancho Pansa dvojac nerazdvojan jer je u to doba vladao kmetsko-vlastelinski odnos. Silvija pet za kraj godine”. “Ivane ti si previše filozofirao, zato si dobio četvorku”. “A ti Tunjo!? Ajd ustani i reci razredu što misliš o Don Kihotu i Sancho Pansa-i. Tunjo ustade i nakašlja se malo i upita: “Jel moram baš pred cijelim razredom?” Dakako Tunjo…svačije mišljenje se uvažava, a ti si se pokazao u jednom svjetlu…”Don Kihot i Sancho Pansa su pederi!-prekide Tunjo profesora.-u svjetlu.- nastavi profesor.- …čovjeka koji ne vjeruje baš svakome, pa tako niti njima dvojici”. “Tunjo zašto su njih dva pederi”? “Zato što lutaju tuku se protiv nevidljive nemani…koplje može biti simbolika, od “one stvari”. “Vjetrenjača može biti svastika, ali ne Njemačka već ženina sestra…more bit da je Don Kihot odlipio malo od žena i što sve žena može!” “Eto za to sam rekao da su pederi”. Tunjo, ideš na popravni!-reče profesor. “Ma profesore, opet su pederi, jer ja tako mislim. Ja bi nji’a dvojicu izbacio iz knjižnice.” “Čitav roman o dvojici junaka koji se tuku sa nevidljvim neprijateljem…zar to nije malo sumljivo?”-frknu Tunjo. “Ja kad se posvadim maknem se na stranu a ako me zove e onda šakama to rišim”. Ma to profesore treba sve pohapsit i na preodgoj dat. Profesor mu kaže: Tunjo, Tunjo i oni su ljudi! Nisu oni birali što će biti u životu! Aha!-… eto profesore sad ste priznali! Ha! Znao sam da sam u pravu. “Zašto misliš da si u pravu”? Jer kako god čitao taj roman-s lijeva na desno, sa desna na lijevo, dijagonalno ozgor na dolje, ozdol na gore, sve govori u prilog da su sumljivi. Pa ajte profesore zar Vama to nije sumljivo? Profesor mu reče- Tunjo vidimo se na popravnom. Morat ćeš doći petnaest dana prije početka škole na nastavu sa još par đaka. Zvrrrrrrr!- zazvoni zvono za kraj sata. Ja se okrenem i ugledam kako se cijeli razred kao ošamućen okreće Tunji. Priđoh ja Tunji i pitam: “Tunjo čovječe što to napravi”?- Tunjo frknu kroz brkove- I Mirta je dobila jedan za kraj, pa da se malo zbližim sa njom.

Eto takav je genijalac bio Tunjo. Znao je što voli. Mogao si mu prići do jedne granice. Razgovorljiv, druželjubiv i baš suprotno od izgleda-topla srca, hrabra.

E da…Tunjo i Mirta i danas žive u jednom selu. Nebitno je koje, samo neka se znade da su živopisni kao što o njima pišem. A tako nekako su se i upoznali…kud Tunjo, tud i Mirta.

Stric Ivan