Aktualno

Mario, on je tu, i nije mu niti blizu kraj!

 

Ivica Čuljak je bio čovjek koji je se izdigao iz blata Slavonskog, kao i iz okoline. Danas ga poznaju i cijene u Americi više nego u Hrvatskoj. Poznati režiser hrv. korijena je kazao kako o njemu treba filn snimiti, i to je ispalio kao iz topa jer je ostao šokiran kada je proguglao malo internet i pročitao tko je i što je on bio. Jedan od rijetkih koji su primali Ivicina pisma je bio moj prika Mario Anušić, koji što od života, što od tuge se je povukao u svoja četiri zida. Slabo Mario više svira bubnjeve, jedan je od najboljih. Najviše boli kada prođeš njegovim facebookom i skužiš da ISTE (pjesme) stvari, ali baš iste sluša, kako nekada tako i sada-danas. Mario je čovjek  sa kojim se može govoriti i pričati danima a da vam ne bude dosadno. Ali ta prokleta izolacija. Ne brinite niti ti ni Ivica. Imate gitaristu koji jedva čeka zasvirati sa Vama. Nisam za đžabe kupio dvije gitare i pojačalo. Sve jeftino i na popustu. Ovaj svijet nije kraj, i Ivica je daleko do toga što se zove kraj. Niti blizu a niti izdaleka ne će ga bit. A nije niti tvoj Mario kraj blizu. Jesu sijede napale kosu i glavu, ali nisam niti ja bolji. Sijede udarile u brkove ko da jedino tu kose imam. A kada čovjek padne u tamu i tminu u kojoj je slijep, a čuje, ne vidi a osjeća, i kada zazove prijatelja da ti pomogne-nema nikoga, dok ne padneš u nesvijest. Ti si Mario imao iskrenog prijatelja, koji te je cijenio i poštovao, koji će ti priskočiti u pomoć, duhovnu, fizičku, psihološku-svakojaku. Nema tu grebanja. Takve su stvari kakve jesu. Ubili su ga ljudi koji su skovali plan da ga riješe i otponac je stisnut i pogodio Ivicu. Zavladala je šutnja i vlada Omerta (zakon šutnje) ali danas se sve zna pa tako i taj koji je stisnuo otponac treba strahovati od Božje kazne. Ivica je još za života okajao svoj grijeh. To samo glupom i neukom puku ne zna što je grižnja savjesti i koliko to jede iznutra. Ne vrijedi ići na Policiju i prijavljivati te likove za urotu i ubojstvo, jer su došli iz bliskih krugova. To je moje mišljenje. Kako bi stari Rimljani govorili svojim ubojicama? Rekli bi:- Budi brz…jer ako preživim, cvijeće će opet cvasti i svijeće intime gorjeti. Drži se Mario.

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: