A šta ću kad sam kolturan i počešljan!

Ja živim bolje nego ministar. Imam automobil, skoro punoljetan, podstanar sam, čekam pravu priliku za kupovinu stana, i obavezno ću u stanu imati jakuzi. Doduše imao sam ga čitav život, kad god bih prdnuo u vodi. Ono što današnji jakuzi nema to je “buke” dakle taj popratni miris, nazovite kako hoćete. To oni danas nemaju. Nisu imali niti prije, ali smo mi imali to oduvijek. I naš predsjednik F. Tuđman je govorio: “Nitko nema što Hrvat ima i nitko ne zna koliko su nam bogatstvo Srbi”. Nadam se da je sretan sa svojim bogatstvom neđe, gdje god da je. Samo Franjo što dalje od mene…Ae! I sad će nam to kopirati i prodati za veliku lovu, a naš patent, moj patent vaš patent. Treba to zaštititi jer dok je vremena jer ako Kinezi nanjuše što kod nas izaziva smijeh i suze, ode sve kvragu. Uglavnom. Lidija mi je zabranila nositi bijele gaće. Jer nisam human i ne držim se nikakvih konvencija po pitanju njia. Nema više otkuvavanja i veš loncu…makar šta!?

Prvo smo imali lavor, plastični ili emajlirani, pa kadu plastičnu za koju se je grijala voda i na koncu ugrađene kade u kupatilu a sve ovo navedeno je dolazilo sa jakuzijem-plinom iz našeg organizma. Bilo je raznoraznih boja i okusa:

-jaja…ako si jeo jaja koja su bila pod istekom roka, tad si blago rečeno najebo. Jer to rijetko tko preživi.

-konzerve…ako su bila pred istekom roka, nije ti ginuo botulizam, a kad bi njega preživio bilo bi bolje jedno vrijeme iskušavati jakuzi mjehuriće. Na dulji rok…

-konzervirani kiseli kupus…ovaj proizvod pamte samo oni koji su bili zatečeni glađu pa su morali to jesti. Strahota od smrada se pamti dan danas kod korisnika. Ali naravno…to ne bude isti dan, već tri do pet dana kasnije od konzumacije. Kiseli kupus je ipak biljnog porijekla, ali je konzerviran u masti koja bi vjerovatno nadživjela i Faraona.

Jednom rječju to se zove plinski orkestar made in you!

Kaže moja Mirta, da sviram po cijelu noć…plinski orkestar svira li ga svira. Ne smeta susjedima, a Mirta preživi. Ustane pa tipka na računalu, traži robu, tek tu i tamo se čuje: “A sav te đava odnia Ivane, pa jel moraš opet…?” A šta ću kad sam kolturan i počešljan i od početka postavio stvari na svoje mjesto. Važno je samo stići u wc. Jer ako ne stigneš, sam si kriv,a fleka ostaje za život čitav.