Intervju na blogu Urbani Desničar

Među nama se nalazi izvjestan broj tkz.“običnih, malih” ljudi, koji su dali i još uvijek daju veliki doprinos u borbi za neovisnost Hrvatskog čovjeka i države, koja nikada neće prestati. Ti skromni Domoljubi se ne nameću, nema ih u medijima a puno toga su učinili za našu Domovinu. U tišini i bez ičije potpore. Jedan od njih je i legendarni Ivan Dujmić alias “Stric Ivan”. Blogger, književnik, novinar, Bojovnik, Domoljub…Njegove izvrsne tekstove i komentare ćete rijetko naći u medijima jer uglavnom nisu “podobni”. Što automatski znaći da su istiniti i točni. Zamolio sam gosp. Ivana da bude gost na mome skromnome Blogu i postavio sam mu par pitanja. Toplo preporučam da pročitate njegove odgovore, jer se iz njih puno toga može naučiti!

Što vam je bio glavni razlog da počnete pisati Blog?

“Glavni razlog je bio tišina i letargija naših Domoljuba, te prešućivanje istine o smrtima Dragovoljaca i Branitelja. Primjetio sam to na najobičniji način. Upitam za jednog-odsutan, preminuo. Upitam za drugoga-preminuo. Treći, četvrti i peti isto tako. Ok. FB tu nije dovoljan, jer objave stalno idu dolje pa tako i bitne stvari. Otvorio sam stranicu na wordpress.com, i upisao prvi tekst, te ga objavio. Začudo imao sam preko 300 dijeljenja, od prvog teksta. Nastavio sam pisati.

Pošto je domena besplatna imao sam samo 3 GB prostora za skladištenje napisanoga.Par mjeseci iza toga sam registrirao prvu Premium domenu,koja je bila nešto bolja.Paralelno sa tim sam radio i video uradke, za svoje potrebe, dakle non/comercial. Uskoro su se počele redati teme, jedna za drugom. Upisivao sam teme na mobitel, a kada ga nisam imao upisivao sam na račune od kave, ili iz diskonta. Uglavnom, kemijska olovka i obična olovka mi nisu strane. Kupovanje Busines domene mi je bilo otežano pa sam se obratio za pomoć. Nisam uvijek mogao namaknuti 300 dolara za kupovinu. Pomoć su mi dali Domoljubi, kojima se ovim putem zahvaljujem.

Nakon dvije godine blogiranja, sam imao pregršt materijala, i počeo sam slagati knjigu, koju sam nazvao, prema hosovcu Zvonku Jelčiću mom prijatelju iz djetinjstva, i bratu po oružju, “Dnevnik jednog Unuka”! Knjiga je osvanula par mjeseci iza toga, pa sam je postavio na fb stranicu gdje sam imao 25.000 pregleda i downloada. To je bio šok, jer tako nešto nisam očekivao.Dao sam je u tisak i tiskao u stidljivih 800 komada. Naravno da sam se obratio ministarstvu kulture sa zahtjevom za pomoć u financiranju tiskanja, no bio sam glat odbijen. Tiskali su pedersku literaturu, što mi naime nije bio šok. Svjedoci smo danas, da je njihov lobi jak i da su svud infiltrirani. To mi je objasnila jedna krasna liječnica, iz Zagreba, kardiolog u KBC Dubravi, također bloger, koju ovim putem pozdravljam, na koji način funkcioniraju takovi lobiji, i što su sve kadri napraviti. Želja mi je bila da “Dnevnik jednog Unuka”, knjiga uđe u knjižnicu što sam naime i uspio ali samo u Vinkovačku, jer treba opet kažem imati veze i poznanstva da se uspije ući u sve.

Ne idem nikada tim putem pa makar bos po trnju hodao.Jer gledajući pošteno….franjevci su očuvali pregršt knjiga iz hrvatske povijesti, i tako se nadam da će i nakon nuklearnog rata ili nekakove kataklizme uspijeti spriječiti propadanja i ovih knjiga koje danas imamo. a među njima će nadam se biti i moja, pa neka nekakvi drugi naraštaji čitaju, zašto je i kako trovan Hrvatski Dragodoljac i kako nitko nije imao volje niti snage to istražiti, i također i profil hrvatskih političara…i to samo za to, kada se pojave da ih samo makne na stranu i vrate doma gdje im je mjesto…eto to su uglavnom razlozi zašto sam i kako počeo blogirati.“

Jeste li imali problema sa Soroševim medijima zbog iznošenja istine?

” Naravno da sam imao. Blokade po tri, sedam i mjesec dana su sasvim normalne. Gledaj to ovako…ako te ne blokira, onda nešto nije u redu. Provaljivanje u profil podmetanja i druge opačine sam sve registrirao, i to tako da ih mogu prepoznati ali se ne koristim sa njima. Najčudniji su admini, koji zbog jedne slike blokiraju i uklone stranicu poput Hrvatskog Obrambenog Štiva, na kojoj sa primjerice sedam dana i noći uploadao 300-400 knjiga u pdf formatu za opće dobro, dakle da svi imaju uvid u književno bogatstvo, kojeg sam se dočepao. Eto tako rade….zbog slike zenge sa kalašnjikovim uklone stranicu a recimo tekst gdje ih stavljam u vrtić, ne pročitaju uopće, već naprotiv i dalje kruži FB. To su likovi koji su isprogramirani da reagiraju recimo na sliku Tuđmana, a na pedofilsku sliku Miki Mausa sa nekakvim brkatim muškarcem, ne. Mislim da je sve jasno.

Zbog toga sam se okrenuo blogiranju, jer čitatelji su slobodni birati stranice i medije, i nisu vezani za fb, tumblr, tviter. Zato pišem, zato i radim. Naravno da im smeta i danas moja stranica. Preko 900 pokušaja provaljivanja govori samo po sebi što su tko su i što rade. Pa evo da im “olakšam” još i više…nisu niti blizu bili,jer niz od par stotina brojeva znakova, i slova dijagonalno poslagano, čini previše veliki teret njihovim mozgovima. Ok…pa eto im materijal za razmišljanje.“

Zašto imamo najviše Juda po glavi stanovnika u svijetu i kako to riješiti , s obzirom da je za Lustraciju očigledno prekasno?

”Jude u nas, su posrnuli Hrvati, koji su pali pod paskom specijalnog rata, i to poglavito srpskog specijalnog rata, putem medija kako elektronskih tako i kafanskih. Mi smo napadani svaki dan od njih, a dodatni teret nam čine upravo ovakovi posrnuli Hrvati. Nadam se da nikoga ne ću sresti tamo gdje idem jer ću rado podpisati da odustajem biti sa njima sugrađan ili susjed, jer je ovaj život jedan, ali vrijedan.

Slikovito ću to pokazati…dijamant nastaje od velikog pritiska u zemlji, i dakle čisti je ugljik. Pritiskom možete objasniti slavoserbe i posrnule Hrvate, koji pritišću svojim zamislima i izdajstvima poštena Hrvata. Svaka izdaja stvara ures i ukras na dijamantu, koji se odbija povinovati njihovim pravilima i zakonima. Što je pritisak veći, to je dijamant izgledniji da će jednog dana ugledati svjetlo dana. Nebrušen kakav jeste, to je ono što smo od Boga dobili i moramo sa svim upisanim iskustvima vratiti ga natrag njemu koji nas je stvorio. Što je veća priča oko dijamanta to je vrijedniji i teži, a ožiljci dublji, plići, ljepši ružniji…svako iskustvo se bilježi. Dijamant je zapravo duša Hrvata, i moja je preporuka-ne prodaj ni za sva blaga svijeta, jer ti je Bog dao razlog za borbu. Budi pošten, neiskvaren i dobar, i put će ti se pokazati sam, ali njime moraš sam proći. Na putu ćeš sresti i druge ljude, koji su propatili, na ovaj ili onaj način. Nema Hrvata kojemu nije mučno od života. Jedino je stvar u tome…pokleknuti i postati juda, ili ostati dijamant prekrasne ljepote.

Može te netko prodati izdati, ali prije ili kasnije shvatiš da te ta osoba ne može niti POGLEDATI u oči više NIKADA. To je pobjeda velika. Poput pobjede u domovinskom ratu. Zato Srbija grakće na Oluju 1995 jer im smeta sjaj, takove pobjede, jer pobjedu nikada nisu imali u svojoj povijesti. Zato grakću i oni koji se sližu sa Srbima i četnicima…Ja se držim one narodne u Slavoniji: radije sam samcat već u lošem društvu. Bolje ću zasjati.“

Ako bi birali najpozitivnije političare u RH, tko bi to bio?

“Od naših političara u Saboru? Željko Glasnović, Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, i Stiv Culej. Doduše, Stiv je malo opao, mislim da se nosi sa velikim problemima, jer su ga malo primirili. To nije dobro. Glasnović je ljudina, koji žari i pali, Hasanbegović također Bruna Esih. To je ono što imamo, i sa tim ne moramo biti zadovoljni, jer uvijek ima bolje od boljega. Ne slažem se uvijek sa njima, ali ih poštujem. Ipak su u bazenu sa piranama, i plivaju sa njima. Ako bih morao birati od njih nekoga za predsjednika RH, definitivno bi moj izbor bio Željko Glasnović. Već bi se to dalo poslagati i urediti…”

Za kraj, koju bi poruku uputili Hrvatskome narodu, pogotovo mladima?

“Poručio bih im, da se školuju i uče, i neka budu valjani ljudi, dobri. Neka nikada ne zaborave što su Dragovoljci darovali hrvatskom narodu. Neka zapale svijeću, kod kapelice na prašnjavom putu, gdje stoji slika sveca, plastično cvijeće u vazi, i par dogorjelih lampiona, neka se prekriže. To govorim ako nisu u stanju doći do Ovčare i pokloniti se u koloni sjećanja žrtvi mučeničkog Vukovara i njih preko 200 koje su četnici poklali bez milosti. Domovinski rat je bio krvav mučan ali je na kraju tunela ipak zasjalo svjetlo. Velike žrtve su bile u njemu, a nakon njega duplo veće, jer umiru Dragovoljci 10-15 dnevno, a niti jedna institucija ne obraća pažnju na to.

No dobro. I to je dio života, no ovako naprasan i nagao, ipak nije na mjestu, jer nešto nedostaje. Osjećam to u kostima i srcu. Čini se da je ona od Marka Lukića generala, na mjestu, da Hrvatskom vlada zločinačka organizacija, koja ima za cilj poniziti Hrvata, Dragovoljca i Branitelja kao i udovice dom. rata, i to u vlastitoj Domovini. Ja o tome pišem četiri godine, i naravno da sam zadovoljan da je jedan general to prepoznao i izjavio za Bujicu. Sve će doći na naplatu.

Novi rat se odavno kuha, jer kako Makiaveli i njegove knjige govore, svaki specijalni rat je samo priprema za jedan krvaviji sukob. Cilj opravdava sredstvo. Srbija je zasada u prednosti, jer su nas trovali sa paučinom, prljavim bombama (košuljica od osiromašenog radioaktivnog materijala) a vinovnici umiru svaki dan. Mojih prijatelja je pomrlo mnogo. Moje je da ostanem živ, nepokolebljiv, žilav i na nogama, dokle god mogu. Kada Bog pozove, i posao na zemlji je gotov. Tada se ide bez pogovora i izgovora.”

Zahvaljujem gosp.Dujmiću na razgovoru a za sve one koje zanima istina i koji vole čitati, Ivanove izvrsne tekstove mogu pronači na web adresi:

https://hrvatskoobrambenostivo.com/ – Hrvatsko Obrambeno Štivo

 

About Stric Ivan 2530 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.