Branitelj Ivan Dujmić piše o specijalnom ratu protiv RH, umiranju i suicidima dragovoljaca

smart

 

ZAGREB
Ivan Dujmić (52) dragovoljac je Domovinskog rata i HRVI sa 40 posto oštećenja, obišao je niz bojišnica tijekom rata, od Bogdanovaca, probijanja kukuruznog puta, Vinkovaca, Nuštra, Slavonskog Broda kao pripadnik 3. GBR Kune, Medačkog đžepa i Velebita kao pripadnik Specijalne jedinice policije. Objavio je dvije knjige i vodi blog jer, kako kaže, pisanjem se izdiže iz sumorne svakodnevice.
Knjige sam počeo pisati iz revolta prema vladajućim strukturama, kao i zbog srpskog specijalnog rata koji bjesni na našim prostorima. Prvu knjigu, “Dnevnik jednog Unuka”, pisao sam oko dvije godine i istovremeno sam vodio blog Hrvatsko obrabeno štivo, koji danas ima preko 2.000.000 posjetitelja te oko 10.000 lajkova i više od deset tisuća sljedbenika. Blog je domoljubnog karaktera i samim time je u startu diskriminiran od ljevice kako HDZ-ove tako i SDP-ove. Pisao sam za Dnevno.hr, Croative.net, Braniteljski portal i mnoge druge portale. Druga knjiga je “Magistrala mržnje” i obje knjige sam tiskao u vlastitoj nakladi. Uvijek napominjem kako mi je pisanje višestruko pomoglo jer sam se pišuću izdigao iznad turobne svakidašnjice poput kladionica, alkohola, droge i tableta za ublažavanje PTSP-a, okrenuo sam se svjetlu i izašao iz mraka.
Link:
Teme u obje knjige su specijalni rat protiv Hrvatske, umiranje dragovoljaca i suicidi nakon Domovinskog rata, trovanje bojnim otrovima u Slavoniji, politička situacija danas i mnoge druge teme koje nalazim u svom okruženju. “Magistrala mržnje” upravo je izašla iz tiska i u neku ruku nastavak je uspješnog prvijenca “Dnevnik jednog Unuka”, u kojoj još žešće analiziram stanje u Hrvatskoj. Urednik knjige je Ivica Mijatović, književnik iz Gradišta, koji je napisao i uvodnu riječ. Knjiga je možda nešto opširnija, ima 250 stranica, ali se nadam da će je čitatelji primiti dobro kao i prvu – kaže Ivan Dujmić i već planira i treću. Materijal pomalo prikuplja i nada se da će za dvije godine izići iz tiska. Tema i te knjige bit će Dujmićevo poimanje stvarnosti i reagiranje na aktualna zbivanja. No o aktualnoj politici i političarima na vlasti i onima u oporbi nema najbolje mišljenje.
Volim analizirati stanje u nas i pratim sve što se zbiva. Abolirani četnici hodaju Hrvatskom i ratni zločinci nisu procesuirani, specijalni rat će se nastaviti i dalje voditi preko udbomafijaških struktura i mali čovjek se mora zapitati što i kako dalje. No optimist sam i valja vedrije gledati u budućnost – zaključuje Dujmić.
Svi zainteresirani neka se jave u rubrici KONTAKT ili na fb u inbox. Cijena knjige je 50kn+poštarina.
Izvor: Miroslav Flego

About Stric Ivan 2550 Articles
Pola dva ujutro...Vinkovački kolodvor. Nigdje žive duše tek tu i tamo ožive prikaze nekadašnjeg živopisnog Vinkovačkog kolodvora. Bosanci, Muslimani i Turci napolju ispred stubišta na travnjaku sjede na raširenoj deki i jedu piletinu ili ovčetinu iz papira smeđe boje koji je dobio tamnu boju zbog masti iz jela. Obavezno pivo, ponegdje šargija svira. Harmonika. Đžepari na svom zadatku. Najpoznatiji je bio na relaciji Tuzla Vinkovci, pjevač narodnih pjesama, Nazif Gljiva. Iz kupea u kupe je tražio priliku da zgrabi nečiju teško stečenu ušteđevinu. Sa lijeve strane kolodvora, klinci i par starijih tinejđžera, prodaju "cigle" pijanim Bosancima ili Turcima. 100.000 dinara cigla. Ako je ne kupiš fasuješ degenek od tih istih nasmijanih klinaca. A kada se dobije lova, trk u Cafe bar Kristal, gdje su se skupljali kamionđžije i drugi vrlo naprasiti i agresivni ljudi. WC na kolodvoru, vrlo staro okupljalište gradskih i seoskih homoseksualaca, i njihove poruke ispisane na vratima WC-a, a danas sa brojevima mobitela i opisima što i kako te kome rade usluge nastranog seksa. Kad te potjera na WC, dobiješ od nervoze sraćku iako je nisi imao kada pročitaš svu silinu tih bolesnih poruka. Doslovno te para uhvati, i već imaš par fleševa, koga udariti šakom, bocom, ili glavom. Vode nema u WC-u...kotlići ne rade. Čistačica zalije sa kantom vode WC i posao je gotov. Papira, i papirnih ubrusa nikada nije niti bilo. Pored stubišta za WC se je nalazila buregđžinica gdje su se prodavale "slavonske kamenice". Naravno da se ne radi o školjkama, već o burecima koji su bili stari pet do deset dana, potpuno tvrdi, skoreni, bijele masti. Kada ga zagrizeš kada si gladan i on je bio dobar, jer je buregđžinica radila čitavu noć. Nadaleko poznate vinkovačke kamenice. A tu su još bili i VI.policijska (milicijska) postaja. Dražesni milicajci koji te prvo uhvate za kragnu i pritisnu palicom o zid i traže osobnu kartu. Tijekom pravih noći kada je kolodvor bio pun privodili su po nekoliko najupornijih pijanaca ili kockara. Sve koji su činili nekakovo zlodjelo. Znali bi ih zadržavati i zajebavati čitavu noć, a potom bi zvali upravu da pošalju kombi po njih. Sad se pitam gdje sam ja to odrastao? Dobro pa sam normalan. U gradu željezničara i radnika. Da to je točno. U gradu navijača Ultrasa najagresivnijih u Hrvatskoj. Da...dijelili smo isti grad, kafiće, parkove. Dijelili smo i kolodvor željeznički jedan od najprljavijih, sa najšarenijim nacijama, iz gotovo čitave Europe, od Turske, Grčke, Makedonije, Bugarske, Rumunjske, Srbije Bosne, Crne Gore pa nadalje do Irana i Iraka. I kod njih je bilo blesana koji bi zaspali u parku na klupi  a ujutro se probudili bez prtljage ili izšaketani od nabrijanih navijača, ili punkera. Nebitno. Kad je frka bila, svi su igrali za isti tim Vinkovačkog Dinama/Cibalijinu navijačku skupinu ULTRAS. Čudan gradić Vinkovci. Kao da je jedna od važnijih tetiva u Hrvatskoj. Ja tako mislim, i jeste tako. Ne daj Bože da zagrmi, vidjeli bi opet mladiće u odorama, ali daleko agresivnije nego što smo mi nekada bili. Kaže se da se uči na greškama. Ja sam na svojim učio. Ovaj puta da zagrmi, ne bih se naprezao i vozio u bolnicu, već u prvu grabu. Takav vam je horoskop četnici. Takav vam je horoskop. Probajte...ne škodi još koja kolona "žena u crnom..."!