Bakarić o Jugoslaviji i tri važna pitanja i zbog čega (osim Srbskog posezanja za tuđim) je ovaj pokus propao!

Dragi Striče,
danas sam imao priliku, a što je za nevjerovati, pročitati u Jutarnjem webnom izdanju preneseni članak iz “Globusa” koji se bavi Tuđmanom i Bilandžićem. Za čudo da Jutarnji, koji po mom skromnom mišljenju spada u podrepak SDP-a, prenosi jedan tako objektivan članak o vremenima koja su bliska, koja su izazivala toliko “valjanje” u društvu, koja su odredila slijedećih pedesetak godina života i izravno natjerala hrvatski narod da u ruke uzme pušku.
Osobno, iako ne kupujem tjednike, slijedeći Globus, poradi sadržaja moram kupiti. Od pamtivijeka Hrvat želi biti svoj na svome. Nismo, koliko je meni poznato, nikada posezali za tuđim, a ono ratova što smo vodili van granica svoje zemlje bilo je ili u opće dobro (pisah o Kosovskoj bitki i Hrvatima koji su u njoj sudjelovali na strani Srba – čitaj koalicija kršćana) van granica svoje Domovine, ili pak u nevrijeme u raznim vojskama, pa tako imamo Napoleona i 100.000 Hrvata kojima bi svijet osvojio ili u 369. NDH legionarskoj pukovniji kod Staljingrada (jedina postrojba van njemačke oružane sile koja je ravnopravno s Wehrmacht postrojbama bila u prvim rovovima rata. U druge nisu imali povjerenje). I ne samo da smo željeli biti svoj na svome, nikada (naglašavam  NIKADA) nismo željeli tuđe, pa smo tako kao narod dobili privilegiju da misu slavimo na svom GLAGOLJSKOM jeziku i PISMU, a latinskom
obredu, još davne 1248. od Pape Innocenta IV. upravo jer smo odbijali posezati za tuđim, prvo u Senju a onda širom Dalmacije, onda i unutrašnjosti. Dakle, dok je cijela Europa “grcala” u latinizmu koje je malo tko osim gospode razumio a puku bio izuzetno stran, pa nisu znali što u sv.Misi što predstavlja, mi smo kao narod slavili, pjevali i
blagovali pri Oltaru tvom na našem, narodnom horvatskom jeziku. Koje bogatstvo imamo. Malo sam Striče ovime izbjegao od teme, ali misao povede, pa odlutaš od predmeta rasprave kao učitelj kada djeca žele malo promjene pa ga pitaju o njemu važnom pitanju, koje uvijek i nikada nema veze s nastavnom temom. He he he… svi smo se time služili da izbjegnemo taj nastavni sat. No da se vratim Tuđmanu, Bilandžiću i Bakariću. Stavovi Tuđmana i Biladžića me ne iznenađuju. I jedan i drugi su bili vrlo pragmatični i ta im je pragmatičnost izuzetno kako u osobnom životu, tako i u karijeri i javnom istupanju koristila. Nasuprot tome, Bakarić je uvijek bio “tvrdolinijaš” na neki način, stari “partijac” koji nije mogao ili nije htio ili možda nije razumio do kraja događaje. Prije bih rekao da je bio tvrdo pragmatičan. Dok su Tuđman i Bilandžić javno i bez dlake na jeziku (istina Bilandžić malo pragmatičnije)
istupali u pravcu tzv. Hrvatskog rješenja u Jugoslaviji, tj. ravnopravno s ostalima ali biti svoj na svome, nasuprot unitarnoj i centralističkoj Srbskoj težnji, za koju sam u nekim svojim promišaljanjima već rekao kako i zašto je nastala, a još se nadam o tome reći, dotle je Bakarić bio onaj koji je “slomio” Hrvatsko proljeće.
Namjerno govorim Hrvatsko rješenje, a ne Hrvatsko pitanje, jer po meni u bivšoj nam zajednici nikada nije bila s naše strane nametnuta rasprava o Hrvatskom pitanju. Pak je druga strana, Srbi, uvijek isticala da postoji Hrvatsko pitanje koje oni (Srbi) moraju riješiti. I da, Hrvati su za njih pitanje a mi sami smo tražili Rješenje. Još jedna zamjena teza antitezom. Rješenje u kojem bi bili svoj na svome, hrvatski dinar (kuna) u hrvatskoj lisnici a hrvatska
puška o hrvatskom ramenu. To nas je i natjeralo da pokušamo 1971. razrješiti svoje RJEŠENJE kroz političke stavove
pa kada to nismo uspjeli tada, očito je bilo, da je put razrješenja, morao biti drugačiji. I da ne duljim, slijedeća generacija koja je 1971. bila srednjoškolska (kao ja) je 1991. bila zrela (po raznim oblicima) da razrješi to Rješenje, ovaj put silom oružja, jer drugačije sa Srbima izgleda ne ide. I tu su Luburić i Tuđman, iako jedan desno a drugi lijevo našli sredinu. I to je ono od čega ne smijemo odstupiti jer nam se inaće zlo kao narodu sprema. Narod koji nije naučio iz svoje povijesti, lekciju mora ponoviti ili još gore višekratno ponavljati. A bilo bi mi jako jako teško da moji unuci moraju ponavljati lekciju. Jer ova je lekcija krvava. Ne želim reći jeli možda on (Bakarić) tog trena bio pragmatičniji od Tuđmana i Bilandžića, i jeli možda gledao dublje u budućnost i pomislio da je prerano, no u svakom slučaju je bio “sudac” jednog vremena. A biti “sudac” jednog vremena i dati konačne stavove o nekim događanjima je izuzetno opasno, posebno ako poslije ne možeš izmjeniti te stavove iz više razloga, a jedan je npr. da te stižu godine ili možda više ne igraš igru prema pravilima, a kamo li utjecati na
događanja. Dakle, obajvesni izvor SDS-a (Služba državne sigurnosti) je o Bakariću prenio Bilandžićevu izjavu.
Da ne bih interpretirao, citiram: “On (misli se na Bakarića, moja opaska) je u posljednjih godinu dana u različitim prilikama dao jasno do znanja tri gotovo parole: Jugoslavije nema bez rješenja nacionalnih ekonomija i konflikata
što iz toga proizlaze. Unitarizam i centralizam su za ovu zemlju najveća opasnost. I treće, nacionalno pitanje riješeno u Partiji već odavno ostaje i dalje jedino rješenje u budućoj Jugoslaviji. To je (Bakarić – op. a.) rekao i Marinku Gruiću uoči Nove godine, ali badava. Svi se prave gluhi”, završen citat. Ne želim se ovdje pozabaviti prvimom i drugom Bakarićevom izjavom, već želim dati osobni osvrt na njegov treći stav o razrješenju nacionalnog pitanja u partiji. Kako rekoh, iako se partija sastojala u kasnijem trenutku razvitka društva u Jugoslaviji
od REPUBLIČKIH SAVEZA, ona je na saveznoj Jugoslavenskoj razini djelovala centralno, dakle koliko god Bakarić govorio da je nacionalno pitanje razrješeno, toliko je na svoju (i našu kasnije krvavu) žalost bio potpuno u krivu.  Moje je mišljenje da bi bilo izuzetno interesantno vidjeti danas Bakarićev stav o svemu. Bakarić je umro 1983. godine, a nacionalno pitanje u bivšoj Jugoslaviji nije bilo riješeno. Ja bih rekao Hrvatsko Rješenje nije razrješeno. Nasuprot tome, postajalo je SRBSKO PITANJE i ono je do kraja ogoljeno, izloženo javnosti svih tadašnjih naroda na 14. izvanrednom kongresu SKJ 1990. dakle punih 7 godina nakon Bakarićeve smrti.
Tada je svima, najviše samim unitarnim Srbima postalo jasno da oni sami predstavljaju PITANJE koje nikada nije razrješeno. I temeljem svoje “hrabsrosti” pokušali su ga riješiti događajima 1989.-1995. Ostalo je bliska povijest.
Već se tamo 1988. na jednom skupu tada zvanih “rezervnih starješina” a danas bismo rekli pričuvni časnici (meni osobno puno draži izraz) jer biti zapovjednik grupi ljudi nije samo dužnost već i domoljubna čast, posebno u ratu kada nešto što je onog trena nezamjenjivo a to je život, imaš na raspolaganju svojih vojnika.
Moji su vojnici uvijek znali da mi je čast što sam njihov zapovjednik i to sam imao prilike osobno tijekom, a posebno nakon rata doživjeti. Dakle na tom se skupu vidjelo da od neke nacionalne  ravnopravnosti ne samo u razgovoru,
već da i u postupcima sa Srbima NEMA DOGOVORA. Skup je održan u prostoru tada zvanog Doma armije, a na bini je bila samo jedna zastava i to savezna, Jugoslavenska. Kako smo mi većinom tada u društvu bili razrješili pitanje kako sami sa sobom, tako i društvo u cjelini, na moj izravni upit jednom visokom oficiru JNA, gdje je republička
Hrvatska zastava, jer skup je održan u Hrvatskoj, dobijam osorni odgovor “NEMA, ovo je Jugoslavija”. Eto, tako se moj striče Bakarić prevario u svojim stavovima, a mi dodatno učvrstili da neće biti mirnog rješenja jer Srbi uvijek za razliku od nas posežu za tuđim.
P.S. Dragi Striče, spremio sam ovaj osvrt da ga sutradan (u nedjelju) pošaljem, no upravo otvorih Jutarnji (koji sam ipak pohvalio koji redak gore) i progutah gorku pilulu. Opet Ante Tomić i njegovo pljucanje po Hrvatskoj i našoj povijesti. Stoga ti ovaj uradak šaljem ranije, a Tomićevim stavom, koji je na žalost sveprisutan u našem društvu i Vlada i Sabor se na njega ne osvrću, pozabaviti ću se sutradan i poslati ti uradak.
Izvor: Ivan Čavrak
About Stric Ivan 2525 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.