VIDEO: MARINKO ANTUNOVIĆ “Bosanac” (1.2.1959 – 10.12.2001)

Bez ikakvog pretjerivanja jedan od najvećih heroja obrane Vukovara i Borova Naselja. Njegova junačka djela i način borbe ostat će u sjećanju svim suborcima. Radit sa protuoklopom ili pucati iz “protuavionca” njemu je bilo svejedno. Od Trpinjske do Sajmišta svi znaju za “Bosanca”.
Marinko Antunović je odrastao u selu Ljubače nedaleko Tuzle kao najstarije dijete uz mlađeg brata i dvije sestre. Tu će završiti osnovnu školu, a u Tuzli srednju i visu strojarsku. U onoj bivšoj propaloj vojsci koja je sebe zvala narodna, obucen je za pomorskoga diverzanta ili kako se to zvalo, za “čovjeka zabu”. Nakon vojske zaposlit će se u Tuzli u profesionalnoj vatrogasnoj brigadi. Kada su istočnom komunističkom Europom počeli puhati novi, demokratski vjetrovi, Marinko će kao uvjereni Hrvat sa skupinom istomišljenika na tuzlanskom korzu zapaliti jugoslavensku zastavu. Znajući da će tada, 29. studenoga 1989. godine u BiH biti sigurno uhićen, bježi osobnim automobilom u Sloveniju, a dalje će švercajuci se teretnim vlakovima stići u Hamburg, gdje će zatražiti azil. Bit će u azilantskom kampu na kontejnerskom brodu u Elba Strasse do lipnja 1991. godine.
Nakon dogadjaja u Borovu Selu i muckog ubijanja 12 hrvatskih policajaca, Marinko je odlucio stati na stranu kojoj je svim svojim bicem pripadao. Vratit će se na isti nacin na koji je i dosao, svercajuci se teretnim vlakovima, i stici će u Sloveniju u trenutku kada je tamo rat gotov. Odlučio se otići u Vukovar gdje stize 26. lipnja, a iz zapovjedništva grada uputit će ga zapovjedniku 4. bojne 3. brigade, Stipi Radasu.
Vjezbat ce prvo na pustari Opatovac, a nakon sto je tzv. JNA tu vojarnu ZNG napala zrakoplovima, preselit ce se u Vukovar u zgradu Gimnazije. Marinko ce se isticati ozbiljnoscu u pripremama, a u akcijama istjerivanja cetnika iz rubnih dijelova Borova Naselja uvijek ce biti na celu. Nakon Gimnazije bit ce rasporedjen na najugrozeniji dio obrane, na silos “Djergaj” koji je bio stalna meta napada. Kada bi podrucje izmedju Brsadina i silosa “Djergaj” minirali oni koji su se pridruzili agresiji, Marinko i njegovi mine bi digli ispaljivanjem protugradnih raketa.
Kada je 25. kolovoza krenula otvorena agresija i kada su ZNG preuzeo Ivica Arbanas i Pero Peric, Marinko ce dobiti zapovijed da pomogne nasima na Lipovackom putu, dijelu Borova Naselja prema Trpinji. Toga dana tzv. JNA je zamislila zauzeti Vukovar u jednom danu i to tako da ce prije podne zauzeti Borovo Naselje, sto su racunali tezim zadatkom, a onda nakon rucka ostatak Vukovara. Sam Marinko govoreci o tome za zivota kaze: “Odbijamo cetnicki napad, unistavamo jedan tenk i samo metar od mene gine moj suborac Vinko Budimir Slon. Dijelovi njegova tijela i krv su bili po meni i od toga dana mi je bilo svejedno hocu li ostati ziv ili poginuti. Taj dan sam ispalio 68 tromblonskih mina i deset dana bio gluh. Taj dan je zavrsio nasom pobjedom, potisnuli smo cetnike, i vise do pada Vukovara iz tog smjera nisu napadali.” Nakon ove uspjesne obrane Marinko Antunovic Bosanac bit ce rasporedjen na Borovskoj cesti kod restorana “Dunav” koji je bio vlasnistvo pokojnog Vinka Budimira Slona.
Tih dana, izmedju 25. kolovoza i 1. rujna, na tom polozaju lomljeni su napadi tzv. JNA i njezinih suvremenih cetnika iz Borova Sela. Marinko ce reci: “Tu smo mali Karaula i ja unistili jedan tenk T-55, a ja sam unistio oklopni transporter. Tada ce nam se pridruziti danasnji general bojnik Ivan Kapular Kapo s kojim smo ratovali do kraja.” Na polozaju na kom je Marinko slijedit ce niz kombiniranih pjesacko-tenkovskih napada koje ce branitelji spremno docekivati i lomiti. Tu su branitelji iskopali izvanredno kvalitetne rovove, a primjenjivat ce se jedno od vukovarskih zlatnih pravila, da se prvo obracuna s pjesastvom, pa kada se to rijesi, krene se na unistavanje tenkova.
Marinko ce tu s Ivicom Banozicem, Zikom Martinovicem i bojovnikom pod nadimkom “Siptar” postaviti minsko polje s buntovima bodljikave zice, koje se aktivira elektroupaljacima. Pokazat ce se to izvanrednim izumom jer su se tako uspjesno rjesavali neprijateljskoga pjesastva, a Marinko ce rucnim bacacem zajedno sa “Siptarom” unistiti jos dva tenka.
Kako je Marinko Antunovic – Bosanac bio izvjezbani vojnik koji je znao baratati gotovo svim sto bi mu doslo pod ruku, on ce cas rabiti rucni bacac, cas tromblone, ali isto tako i strojnice i protuzrakoplovne topove. Kada 7. listopada unistava jedan transporter pucajuci s polozaja “Koreja”, bit ce otkriven, a bojovnici iz Borova Sela pokrit ce ga minobacackom vatrom i bit ce ranjen. Do tada ce imati upisana unistena 3 tenka i 4 transportera. Prebacit ce ga u bolnicu gdje ce ga dr. Juraj Njavro, kako on kaze, “zakrpati”. U bolnici ce se zadrzati i pored teskog ranjavanja samo tjedan dana, trazeci da ga vrate na polozaj na njegovu odgovornost. Lezat ce i u podrumu restorana “Abazzia”, no kada je nakon teskih borba neprijatelj uspio uci u Vinogradsku ulicu, on je krenuo tamo s Kapularovim lovcima na tenkove.
Suborci o njemu govore: “Taj Bosanac, iako je ranjen i sepa, tuce tenkove”, dok ce sam Marinko reci: “Prije toga sam zbog teskog stanja moje noge mogao biti koristan samo na protuzrakoplovnom topu.” Tim topom ce pokrivati podrucje prema Dunavu i Borovu Selu, a uskoro ce imati priliku i iskoristit ce je. Neprijatelj je napadao s dva MIG-a 21. Kada je Marinko jednog srusio, nastalo je pravo slavlje, a neprijatelj se osvetnicki okomio na Borovo Naselje. Ukupno je bilo 16 naleta zrakoplova, a Marinko ce reci da je srusio ukupno dva zrakoplova, no svi njegovi suborci tvrde da je rijec o tri. U Vinogradsku ulicu ce se dovuci sepajuci, no na Bobotskom kanalu, gadjajuci iza nasipa zeljeznicke pruge, unistit ce tenk i transporter. Sam je za zivota rekao: “Ispalio sam prvu raketu i fulao. Onda su oni pucali po meni i zatrpala me je zemlja, a i u cijev mi je usla. Izvadio sam zemlju iz cijevi i stavio drugi kontejner. Oko mene je nestajalo grmlje i padale su grane s drveca. Pucao sam i cuo jaku detonaciju. Minutu poslije sam podigao glavu i vidio iza nasipa kako tenk i transporter gore.”
Nekoliko dana uoči pada Borova Naselja, Marinko će se sa skupinom branitelja probiti u Vinkovce, a odmah će ga prebaciti u bolnicu “Rebro” gdje će mu prvo htjeti odsjeci nogu, no dr. Sosa će mu je ipak spasiti. Nakon spašene noge, Marinko će proći mnoga ratišta poput Kupresa, a bit ce umirovljen kao pripadnik 5. brigade ZNG u prosincu 1994. godine.
Svoj život nakon rata posvetio je pokušavajući ujediniti braniteljske udruge iz cijele Hrvatske u jednu krovnu udrugu hrvatskih branitelja. Teško razočaran nemogućnošću ujedinjenja 10. prosinca 2001. Marinko Antunović odlučio je okončati svoj život na zagrebačkim Srednjacima gdje je stanovao.
HEROJI SE NIKAD NE ZABORAVLJAJU
About Stric Ivan 2528 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.