Aktualno

Kad brodica pođe tonuti, evo Ivana u pomoći!

Već šestu godinu sam žena, ponosna, presretna jer mogu biti uz mog Ivana u “borbi” ,koja je njemu danas gora i teža nego ona u ratu. Šest godina je nekome malo.  A nama je ogromno, ali to je tek malo, kap u moru, zrno pijeska, par kapi kiše…Jer želimo još više i jače,ako treba vrištati ,vikati,pucati…Govoriti,pisati,jer to ostaje zauvijek,i ima moć svih “oružja “,radi malo vas iskrenih i s podrškom oduvijek za sav taj trud,muku,i mogu doslovno reći da je nekada bilo kao i “krv” i znoj.Postoje i ova druga strana “medalje”,a to su oni koji su od njega tražili samo “vjetar u leđa” ,i tapšanje po ramenu ,da uradi i napiše ono šta im je u tom trenutku trebalo,da bi se dokopali svega čega su pod svaku “cijenu”,pa i lažnom podrškom,i lažnim “prijateljstvom ,obraza kojeg nikada nisu ni imali. Ima Boga,”gospodo”,svakom dođe njegovo,svako “plati”,dolazi pred Božje lice…Nekom prije,a nekom poslije..Sjeti se Peđa Mišiću,tko ti je bio Ivan,sjeti se poznati saborski bivši zastupniče ,i ti,tko si bio nekada davno,a kad mu je bilo najteže,nije te nikada bilo,ni poziv,ni da dođeš,pomogneš..Ali sjetiti ćete se svi jednom..Jer miran san,i mir u duši NE MOŽETE KUPITI!Ja sam ponosna na njega jer se i u najtežim trenucima nije “prodao” za šaku novčanica,za stolicu u nekoj stranci.Svoj bio i ostao ,a prošao je strahote rata,kalvariju puta,kojeg piše sam Bog.
Onda je njegova prva knjiga,”Dnevnik jednog Unuka dovela mene u Vinkovce…Ali to je za neku drugu priču dalje..Ono što me zaprepastilo što smo se više upoznavali ,da niti JEDAN branitelj,udruga,bilo tko,nikada mu nije i neće pružiti ikakvu podršku i pomoć,i na kraju reći “Bravo,hvala ti za sve što radiš,i šta si dao za svoju domovinu Hrvatsku…Za nas,i za svu djecu koja će se roditi nakon nas.Jer nikada nisi izostavio nikoga..Pa niti da ako se već boje,ili nemaju volje,priče koje imaju,koje ih tište,pošalju njemu.Jer on i ja koja sam do groba i svijeta koji je još bolji i ljepši od ovog koji je na zemlji.Jednom me pitao “Jel se ti ičeg bojiš”? Ja kažem “Strah i vjeru,imam jedino u Boga i od Boga.Al ti si od mene stvorio ženu od “kamena” koja to i je..Ali nikada nemoj pomisliti da me strah,i da ću ti ikada reći da više ne pišeš,jer mi je od toga STRAH! Jer ako se to dogodi,slomilo bi me..to je dio tebe,a i mene..Od prvog dana sam ti rekla,na ono drugo “A šta ako se nešto dogodi?A ja kažem,”Gdje ti,tu i ja”.Hvala svim iskrenim ljudima koji podržavaju i poštuju nas i blog “Hrvatsko obrambeno štivo!Neka vas Bog čuva,i našu domovinu Hrvatsku.Od srca hvala!
<span>%d</span> blogeri kao ovaj: