Mladen Lojkić: Britansko masonstvo u Bleiburškom pokolju i logoru Eboli

Dok se na komemoraciji u Jasenovcu uz „čak“ stotinjak mandatnih gostiju skupio cijeli
državni i partijski vrh Republike Hrvatske, Predsjedništvo Hrvatskog sabora je 14. svibnja
ove godine odbilo prijedlog udruge Križni put da Sabor ponovo preuzme pokroviteljstvo
nad komemoracijom u Bleiburgu. Najjači argument ove odbijenice došao je od esdepeovke
Dragice Zgrebec koja je prozborila kako su u Bleiburgu ubijeni i oni koji nisu bili nevini. Ova
šokantna i licemjerna izjava ne samo da je u službi nove ideološke podjele hrvatskog
naroda u kojoj su jedni stradalnici Drugog svjetskog rata nevine žrtve a drugi su zato
likvidirani jer su to i zaslužili, već nas ona vraća u neka davna vremena zlopatničke Titove
strahovlade. Ništa neobično ako samo malo zagrebemo u ideološki mentalni sklop
partijskih jurišnika oko Josipovića i Milanovića. Oni su se riješili svih „Račanovih“ hrvatskih
socijaldemokrata, ostavivši samo najgušći komunistički jugoslavenski talog bioloških i
ideoloških slijednika onog vremena.
Mnogi prostodušni hrvatski domoljubi s pravom se pitaju, odakle ovoj partijskoj sviti tolika
drskost da takvo što čini? Drskost je i izjava bezumnika Nenada Stazića kako Sabor ne
može biti pokrovitelj na manifestacijama gdje se pojavljuju ljudi u ustaškim uniformama.
Kojim to uniformama Staziću? Autor ovog teksta je česti sudionik ovog veličanstvenog
skupa u Bleiburgu i sa sigurnošću tvrdi da tih odora (ili uniformi kako to Stazić voli reći na
srpskom jeziku) zadnjih godina ima samo u „Stazićevoj glavi“. Istina, pojave se, onako
kao folkloristi, obično dva do tri vremešna lika u domobranskoj ili ustaškoj odori. Ali ne bih
se čak niti iznenadio da su ih ciljano na Bleiburg poslali Stazićevi titoistički provokatori
kojima je mila ona druga odora, ona sa đavoljim crvenim pentagramom.
Drskost ovoj partijskoj sviti daje njen mentor London – matica svjetske masonerije gdje naši
„mali od palube“ idu redovito po savjete te na i najmanji njen mig pokorno izvršavaju svaku
zadaću. London ju čak potiče na potpuno potiskivanje svakog spomena stratišta u
Bleiburgu. Zašto? Kao što je poznato da je engleska masonerija preko svojih advocati
diaboli, skrojila mape prve i druge Jugoslavije isto tako je poznato da je upravo ona glavni
krivac za najveću tragediju u povijesti hrvatskog naroda – pokolj na Bleiburgu i Križnim
putovima. „Veliko oko“ uopće se ne osvrće na Rezoluciju Europskog parlamenta iz 2006.
godine br. 1481 o osudi komunizma kao zločinačke ideologije, jer ono je iznad te
rezolucije, i želi pomesti krvave tragove sa mjesta zločina nad Hrvatima.
Nije to sve. Otkada su ovi londonski potrkušci na vlasti u Hrvatskoj svake godine austrijske
vlasti dobivaju sve više i više apela, zamolbi, čak i zahtjeva od njih da se postrože mjere
osiguranja za onih deset tisuća „nesretnika“ koji nazoče dostojanstvenoj manifestaciji na
Bleiburgu u znak tužnog sjećanja na spregu Engleza i Titovih egzekutora u likvidaciji
hrvatskog naroda., te da im se onemogući ovo te ono…
Stoga treba obratiti pozornost na dijametralno suprotan kriterij engleske politike glede
Bleiburškog pokolja i zarobljenih četnika u logoru u Eboliju. Dobiti ćemo još jednu potvrdu
dvostoljetne neraskidive sveze britanske i srpske masonerije u kojoj je Srbija ili
Jugoslavija, što je u povijesnom kontekstu bilo isto, uvijek bila britanska najpouzdanija
„karta za igru“.
Pred kraj rata 1945. godine, izaslanik Draže Mihajlovića, Vladimir Predavac, došao je kod
poglavnika dr. Pavelića i predložio mu antikomunistički savez te ga je molio da dozvoli
četničkim jedinicama povlačenje preko Nezavisne Države Hrvatske prema zapadu.
Hrvatski herostrat Vladimir Predavac iz Dugog Sela cijeli je rat proveo u četnicima, iako su
njegovog oca ing. Josipa Predavca kao potpredsjednika HSS-a isti ti četnici, tada u
žandarskim odorama, ubili 1933. godine.
Dr. Ante Pavelić odobrio je četničko povlačenje i osigurao im slobodni koridor spasa za
Italiju jer je i on sam kanio pobjeći. Napustio je Hrvatsku sa svojom obitelji i najbližim
suradnicima 6. svibnja 1945. godine ostavljajući stotine tisuća hrvatskih domoljuba, vojnika i
civila kolonama smrti i komunističkom zastrašujućem teroru.
Ovdje uvijek ostaje hipotetsko pitanje! Da su kojim slučajem Pavelić i njegovi suradnici
podijelili s hrvatskim narodom sudbinu Bleiburga i preuzeli na sebe svu „odgovornost“, bi li
bar malo zatomili neprijateljsku mržnju koju su velikosrpski partizani osjećali prema
hrvatskom narodu i da li bi bar djelomično obuzdali krvavi pir komunističkih pobjednika rata
prema nezaštićenom narodu? Ovako, bježeći iz Hrvatske možda su još više razbuktali
osvetnički bijes ratnih pobjednika.
Krvavi pir dočekao je Hrvate na bleiburškom polju. Hrvatski časnik za vezu židovskog
podrijetla Deutsch Maceljski ponudio je 14. svibnja Britancima predaju dviju hrvatskih armija
koje su imale sedamnaest divizija s približno 200 000 naoružanih vojnika s kojima je bilo
još toliko uplašenih civila.
Prije toga je feldmaršal za Sredozemlje Harold Alexandar dao obećanje predstavniku
Svete Stolice, preko kojega je na zamolbu kardinala Stepinca intervenirao papa Pio XII., da
će poštedjeti hrvatski narod u bijegu. Međutim, masonski pobjednici rata, Winston Churchill,
fedmaršal Alexandar i Harold MacMillan, pogazivši dano obećanje izvršili su najveći zločin
u povijesti nad hrvatskim narodom. Hrvati su jednostavno morali umrijeti da bi njihova
saveznica, velikosrpska Jugoslavija, mogla živjeti. U bleiburškom dvorcu Thurn-Valsassina
Britanci su 15. svibnja prisilili generala Ivu Herenčića da se hrvatski vojnici predaju
krvožednim hordama na čelu s njihovim pregovaračem, ličkim Srbinom, komesarom
Milanom Bastom.
Kako su na taj zločin gledali njegovi sudionici, najbolje nam govori primjer jednog
engleskog časnika. Brigadir Scott je u svoj dnevnik 15. svibnja 1945. godine zapisao: „U
Bleiburg sam stigao u 12.30 i provozao se okolicom. Činilo se da se nepovezani zvukovi
puščane paljbe razliježu u različitim smjerovima, ali mislim da se radilo samo o junačenju tako
dragom Jugoslavenima i, na sreću, po pravilu, sasvim bezazlenom.“
Skottovo bezazleno junačenje bilo je apokaliptično klanje na bleiburškom polju koje se
nastavilo na Križnim putovima diljem Slovenije, Hrvatske (poglavito su se u logoru u
Jasenovcu od 1945.-1947. izvršavale brutalne egzekucije nad kolonom smrti pri čemu je
smaknuto na desetke tisuća Hrvata), pa sve do rumunjske granice i Makedonije,
ostavljajući stotine masovnih grobišta te između 245 000 i 295 000 usmrćenih.
Jedan od zločinaca, Titov general Kosta Nađ, čija je Treća armija bila odgovorna za
sudbinu hrvatskih vojnika i civila koje je britanska vojska predala partizanima, hvalio se u
beogradskom tjedniku Reporter 13. siječnja 1985. godine kako je 150 000 protivnika palo u
njegove ruke te dodao: „…i da, prirodno na kraju smo ih likvidirali“. O tome je odmah
obavijestio Tita, rekao je Nađ, i to je bio zadnje ratno izvješće u Drugom svjetskom ratu.
Dokumenti s pokolja na Bleiburgu koji su sačuvani u londonskim, vašingtonskim i
beogradskim arhivima ni danas nisu dostupni javnosti. Grof Nikolaj Tolstoy je 1986. godine,
došavši do određenih vjerodostojnih podataka o toj neviđenoj britanskoj obmani i
zastrašujućem pokolju, napisao knjigu The Minister and the Masacres (Ministar i pokolji). Za
„nagradu“ je u Engleskoj osuđen za klevetu uz plaćanje globe od dva milijuna i petsto
tisuća funti, a knjiga je povučena iz prodaje.
Što se dogodilo s četnicima kojima je Pavelić osigurao siguran koridor i koji su se također
predali Britancima? Oko 20 000 negdašnjih četnika (koji nisu „kolektivnim brijanjem brade“
prešli u partizane) Britanci su zarobili i niti jednog nisu vratili Titovim partizanima (niti jedan
poslije rata nije bio izručen Jugoslaviji, niti se ikome sudilo za ratne zločine), već su ih
zadržali u logoru u Eboliju, u Italiji. Iako su četnici (pripadnici Srpske državne garde Milana
Nedića, fašističke organizacije Zbor Dimitrija Ljotića itd.) službeno svrstani kao
„neprijateljsko osoblje“, oni su se u britanskim odorama slobodno kretali u logoru te su
kasnije bili raspoređeni diljem Italije.
Nakon rata, veći dio njih je zatražio utočište u Velikoj Britaniji, tako da su i službeni britanski
podatci iz 1951. godine registrirali 9264 nastanjena muškarca iz Jugoslavije i svega 1992
žene, što jasno dokazuje tko su bili ti novi stanovnici Velike Britanije. Naseljeni četnici u
Britaniji osnivaju svoju tiskaru te u izdanjima Iskra Press cijelo poslijeratno vrijeme objavljuju
hvalospjeve srpskom četništvu. Britansku vlast to nimalo ne smeta, već sasvim suprotno,
biološke nasljednike tih četnika (sada pod engleskim imenima) upravo koriste u svojim
„mirovnim misijama“ kao pregovarače, tumače, čak i časnike (Mike Stanley – Miloš)

 

Izvor: Mladen Lojkić

About Stric Ivan 2525 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.