Koristite možđane i vježbajte ga, jer nikada ne znate kada će te naletjeti na nekog tko će Vam pokušati uništiti sve što ste do tada stvorili i voljeli.

Onda Ivane…smijem li te zvati Ivane?

Da, naravno!

Pa da počnemo. Kako je sve TO počelo?

Pa vidi…za društvene mreže sam čuo kada mi se prva žena počela smucati sa nekim likom od 110 kila i kada sam posumljao da nešto nije u redu. Znaš ono…zvonjava mobitela, trk u drugu sobu i kada razgovor završi pitam tko je bio: Moja Danijela! Nisi valjda ljubomoran što me ona zove, a tebe nitko. Ma nisam jebe se meni za Danijelu…i njenog tuljana Damira. Pun mi ih je kurac. Kad god dođu ovdje: Ajde Ivane pravi roštilj, peci peku, pravi fiš paprikaš, peci janjetinu, ajde ti si majstor. Dođu ovdje samo zbog žderanja ničeg drugog. Ej ja idem na kavu- to kaže moja bivša otrovnica. Ajde idi jebem ti sve po spisku i tebi i kavi. Pazi da se u nešto ne upetljaš gdje ti nije mjesto i vrijeme. Šta to znači? trznu se ona. Pa eto tako imam nešto u glavi pameti pa ti zato kažem.

Znači Ivane ti si slutio to njeno prijetvorno ponašanje da vodi nečem što ti ne ide u prilog?

Ma naravno…matematika mi nije jača strana ali logika ide super.

Pa jesi li je pratio?

Makar šta? Djeca mala i ja da ih ostavljam kod kuće. Uvijek treba nešto djeci. Nije mi padalo na pamet nekakvoj propalici od detektiva plaćati bogatstvo da je prati, nekom Đido Movi. Uhvatit će se ona na mamac. I to još kakav.

I što se kasnije zbilo?

Prolazili su dani, prolazili godine ona je redovno išla na kavu, sa “prijateljicom” a ja sam čuvao djecu. Da umalo zaboravih ja imam PTSP…a ona nema pa ima pravo meni ostaviti djecu jer sam lud iz rata izašao. Glupost! Kontao sam, neka još malo očvrknu neka još malo porastu da mogu shvatiti što se dogodilo između mene i nje. Prošlo je još par godina, i jedne večeri, kada su djeca otišla spavati, ja sam ostao sam u kući. Pogledao sam na ručni sat, jer sam bio vojnik i trebao mi je uvijek i rekao poluglasno: E sad si moja!

Skužio si da je možeš uhvatiti u trenu? Kako si znao?

Slušaj i kuži, ovo je velika jebena škola ulična! Izašao sam iz kuće, zaključao vrata, otišao do garaže i upalio Daciu Sandero, moj automobil koji je više bio terenac nego limuzina. Izašao sam iz dvorišta,i krenuo prema centru grada. Prošao sam pored kuće njene majke i oca, ali ona nije bila tamo. Dakle bila je ali je netom otišla. U to sam bio 100% siguran. Okrenuo sam se polukružno na cesti kršeči pravilo vožnje i zaputio se prema Zvonarskoj ulici, i dok sam prilazio pješačkom prijelazu u meni je sve skakalo: Izlazi!-pomislih. I doista na pješački prijelaz se pojavi moja bivša. Ona nije niti primjetila da sam to ja. Ja zasvirah na trubu i ona se trgnula kao da je vidjela duha. Otvorio sam joj vrata suvozačkog mjesta i rekao: Uđi!

Ušla je blijeda kao krpa. Pitao sam: Gdje si bila? Bila sam kod Danijele. Ok. Jel mogu dobiti mobitel moram se sa Locom dogovoriti za pecanje. Ona ga izvadi iz torbe i ja sam ga spremio u đžep. Šutke smo se vozili do kuće. Parkirao sam automobil u garažu, i sad sam odlučio da ću je ispitati ili umrijeti. Hoću istinu.

E sad kužim! Nastavi, nastavi!

Gdje kažeš da si bila? Kod Danijele reče ona otresito. Ok, ok…sad ću to provjeriti. Utipkao sam broj njene prijateljice i javi se ona. Upitah je: jel Željka bila kod tebe? Nije…šta će ona kod mene. Ok. Hvala I šta sad kažeš Danijela kaže da nisi bila kod nje? Ona krenu da zgrabi mobitel ali je on ostao u mojoj ruci. Nisam bila kod Danijele već sam bila kod Josipe. Ok! Joker zovi prijatelja. Tipkam ja Josipin broj, ali se ono javi šogor. Oprosti što smetam pola tri je ujutro reci mi jel Željka noćas bila kod vas? Ma kakvi…Josipa spava, a ja ne mogu jer sam imao epi napad. Ok hvala ti! I što sad  kažeš? Gdje si bila? Bila sam u gradu…U gradu? Pa jel ti jedina ne znaš da u Vinkovačkoj priprčini se sve zatvara u 11 sati. Ništa ne radi nakon toga. Pa ni čuveni vinkovački kolodvor. Ok. Sad ćeš ostati tu, a ja se idem provozati malo. Izašao sam iz kuće zaključao vrata, radi provalnika, i krenuo prema kući njenih roditelja. Otvorio sam tiho kapiju jer je to bilo zajedničko dvorište, koje su dijelili sa susjedima. Došao sam do stana dvorišnog i sa ključevima koje sam joj prethodno uzeo otvorio vrata i ušao. Upalio sam svjetlo. U dnevnom boravku ništa. sve normalno. Otvorim frižider, kad ona mati moja votka, vino, vinjak, konjak, viski, votka sa okusom šumskog voća, vino. A tako znači? Tulumari se a mene se ne zove. Pa dobro…Otvorio sam šlic i pišnuo u svaku bocu po pola deci mokraće. E taaako. To vam je od Ivana. Po završetku pišanja, uđem u drugu sobu kad ono corpus delict. Krevet nenamješten, razbucan, kao da je se dvoje odraslih ili troje tuklo jastucima-figurativno rečeno. Znači tu smo. E sad ćeš platiti kujo za sva izlaženja u grad i to onda kada uhvatim dojebnika. A ja ću odrediti vrijeme, jer sam mu u glavi…

Ivane svaka čast!

Hvala Vam! Moram priznati da je dojebnik bio vrlo, vrlo oprezan. Ali čekaj malo. Ja sam specijalac, prošao sito i rešeto u ratu…ne će to ići baš kako je on zamislio. Ako on nema respekta prema bratu po oružju, ne trebam imati niti ja za njega.

I što se poslije dogodilo?

Uglavnom kuću sam prodao…bivšoj ženi sam isplatio 5000 eura, zatvorio kredite i kupio stan na Lapovcima. Dojebnika nigdje. Niti traga niti glasa. ALI… u mojoj glavi ponovo zakuca sat. Pogledah sat na ruci i rekoh: sad si moj i Bogin. Obukao sam sve crno da sam neuočljiviji, beretku stavio na glavu. Adrenalin normalan, nema straha, nema nemira. Samo duboki mir, dok u jednom trenutku nisam osjetio zapovjed: KRENI! Izašao sam iz stana spustio se niz stubiše pošto mi je stan bio na trećem katu, sjeo u automobil upalio ga i krenuo prema njenoj ulici. Iskren da vam budem, prošlo mi je kroz glavu da je vjerovatno nekakav mafijozo koji pare ima, jer bivšoj nisu bile dovoljne sobe pune novaca. Približavao sam se prema Lamutu (restoranu kojeg je jedan od pokojnih Bojlera dizao u zrak zbog gazdinog ratnog profiterstva) i prošao pored kapije…hm…kombi pred ulazom. Ovog nisam nikada vidio. Mogao bih ja malo to provjeriti tko je kod nje. Nisam imao protiv nje ništa, ali sam imao protiv toga lika, jer mi je činio paranoje. Dragi čitatelji kada osjetite takav osjećaj vjerujte mi da NEŠTO nije u redu. To duh upozorava na nevolje.

Onako u crno obučen, čizme, hlače spitfajerka, i beretka ne bi me nitko primjetio jer dvorište nije imalo rasvjetu. Prišao sam prozoru pogledao kroz roletne, kad u drugoj sobi vidim siluetu muškarca, krupnijeg od mene. Ma jebo ti ja mater, idemo se upoznati! Prišao sam kao stari ulični mačak k vratima.

Hahahahahaha!

Uhvatim za bravu…otvoreno. Ma kud ćeš veće sreće, već sam mu mislio gume od kombija izbušiti. Uđem tiho kao mačak. Pravilo hodanja: Prvo prstima na tlo, pa onda petama i došuljam se do vrata koja su na sebi imala stakla prozirna kao na prozoru. Jedino što su imali ti prozori na vratma jeste nekakva vezena krpa. Ja to zovem krpa jer je krpa. Učtivo kao i svaki gost pokucah na vrata. Vidim ja lik se trgao, a i bivša. Tko je? Pa krv ti šarenu ona u svojoj kući ne smije otvoriti vrata. na njeno: Tko je? ja odgovorih: Tmujo! Nasmija se lik, kao skužio foru…čekaj čekaj. I uđoh unutra. Ja sam ga pogledao kao životinja gladna krvi. Fiksirao sam ga pogledom. Ni makao se nije. Bog djeco kako je?-pozdravih ja kći i sina. Dobro je ćale!-odgovori sin. A vi ste…?Upitnim pogledom zatražih odgovor od pridošlice i uljeza. Arpad!-Aha! A negdje sam čitao nekakvu lošu literaturu gdje se spominje lik kao ti…i ne dovrših rečenicu, bacio sam se kao tigar na njega i udario ga šakom u čelo. Taj Arpad čovjek od 110 kilograma je kao pičkica istrčala van, ne zatvarajući vrata za sobom. Bivša u dreku: Nemoooj! Tebe nitko ne dira, začepi ovo je između mene i njega, ja znam po čiji sam skalp došao.-rekoh joj. Taj Arpad je kako se pojavio tako je i nestao. Nakon toga sam raspisao mentalnu tjeralicu, pa su ga dohvatili njegovi suseljani i dali mu degeneka i to dobrog zbog dugova koji su se nagomilali. Završio je par tjedana u bolnici. Trebao sam ga obići onako izlomljenog, damu još malo straja utjeram. Smiješno zar ne…Ako ste izvukli pouku iz ove priče onda mi je drago. Dakle nikakvo oružje, hladno, vatreno, pa niti slamka za ispijanje soka u špici. NIŠTA. Koristite mozak i vježbajte ga, jer nikada ne znate kada će te naletjeti na nekog sličnog Arpada, koji će vam pokušati oteti i uništiti život, i to na taj način, da vam postaje najgora noćna mora.

 

Pozdrav od strica Ivana!

About Stric Ivan 2527 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.