Galaksija Mliječna staza, Sunčev sistem, Zemlja, Europa, Hrvatska, Zagreb.

 

Kapetan Kirk otvara zvjezdani dnevnik, sa nadnevkom 22.11.2020 planet Galaksija Mliječna staza, Sunčev sistem, Zemlja, Europa, Hrvatska, Zagreb, Sveta Klara.

Eto došlo i do toga. Moja Lidija mi je priopćila da ne želi više živjeti sa mnom ilegalno. Želi legalno ozakoniti našu vezu. Je, je…Zadnji puta kada sam se sreo sa njenim roditeljima, lijepo su mi kazali da nisam za nju, i da joj samo škodim. Daklem nismo jedno za drugo. To je njihov zaključak. Nisam, niti mislio ništa drugo nego da sam tragikomičan slučaj za njihovu kćer. Ne valjam, i to je to. A koji to valja!?

A i tu sam negdje mišljenja da potpisivanjem tog papira dobijam…a što to? Zar mi do sada nije bilo dobro. Niti jednom se nismo posvađali u šest godina, slažemo se, slušamo i volimo. I još jedno pitanje…Dok je kanđžija u mojoj ruci sve je dobro, a kad dođe njoj u ruke dovoljno je reći-stoj tamo ni makac. I kanđžiju ne će podići na mene jer me voli. A i ja nju volim i poštujem. Poštuje i ona mene oduvijek od prvog dana. Ružnih stvari smo i ja i ona doživjeli. Na žalost takvih stvari je bilo i previše i kod mene i kod nje. Nije bilo pomoći sa strane. Prepušteni divljim vodama života, dok nas bujica nije dovela jedno do drugog. I zato ću je ženiti, jer se ne svađa, jer nije prčevita, prkosna i ništa ne čini iz dišpeta. Obična žena. Predivna, za mene moja vila. Jeste. Lidy je žena i pol, i nije za svakoga takva žena. Lidija je rođena za mene. Moja mater mi je govorila kada sam imao dvanaest godina: E sine, tvoja žena se još nije rodila! To je pogodila, u milimetar.

Kuma imamo. Vinkovčan je, kulturan uvijek sređen i dotjeran i zove se Sile. Glavno prijevozno sredstvo mu je bicikl sa kojeg je padao barem deset puta dok sam živio u Vinkovcima. Najveća smetnja Siletu, i ono što ga čini nervoznim jeste to što ga smeta ime Ivan. Kaže da mu Ivani donose samo nevolje i nesreće. Ha ha!

Nisam zadirao duboko, no ima nešto što mi se dopalo kod njega. Što misli to ispali. Kupio je od mene bicikl sa 18 brzina, ali ga nije znao voziti pa je padao sa njega. Sav ugruvan je dolazio do nas, razbijenih koljena, kukova i ruku. “Polako Ivane, koči, koči!-sa tim “koči” je dobio i nadimak “Kočničar” na što se on nije ljutio. Dobar je i pošten prema nama bio uvijek. A takvi smo mi bili i prema njemu. Eto kapetan Kirk se odjavljuje i zatvara zvjezdani dnevnik.