Od klinca do nadprosječno inteligentnog veterana dom. rata!

Kao mlad osnovnoškolac sam se susreo prvi puta sa punk rockom na jednom rođendanu kod školskog kolege. Imao je ploču Sex Pistolsa-“Never mind the Bolocks here are the Sex Pistols”. Dodirivao sam i držao omot ploče sa poštovanjem jer je u to doba takova ploča bila skoro pa nedostupna. Jedino osobe koje su imale nekoga vani u Njemačkoj su mogle do nje doći. Rottenov glas u pjesmama je iritirao ali na pozitivan način te je budio uspavane emocije koje su uz sviranje dovodile do eksplozije euforije u meni. Imam dosta toga zajedničkoga sa John Lydon(Rotten)… Više nego što sam mislio. On je Englez a ja Hrvat. Mlađi sam deset godina od njega, a zajedničko nam je da smo obojica nadprosječno inteligentne osobe. Ne znam za druge no kod mene je palila i žarila svaka pjesma određenu emociju. Kasnije kada sam svladao engleski jezik bile su i jasnije i riječi pjesama. Srednja škola također prolazi uz druženje sa Pistolsima, i da nadopunim, uz njih su tu bili i Ramones, The Clash, The Stooges, Iggy Pop, The Saints izvrstan australski bend, i da ne nabrajam dalje stotine bendova koji su dulje ili pak kraće vrijeme se zadržavali sa pjesmama i glazbom u mom sjećanju. U glazbi ima nešto plemenito. Nenasilno. U knjigama i beletristici također. Obožavam knjige. Dolazi rat i glazbu i knjige nenasilnih punk rockera mijenja odora maskirna i oružje te zadaci koje sam bez pogovora izvršavao skupa sa ratnim kolegama.

Dan za danom, tjedan za tjednom prolazi…mjeseci prolaze, godine, uz opasan način življenja pod granatama i kišom gelera i komada asfalta ili cigle i bloka. Zašto ovo pišem? Tamo negdje u rujnu 1991 nakon par akcija, na leđima u predjelu jetre ugledao sam otvorenu ranicu…bijelo meso je zijevnulo i boljelo je. Uzeo sam gazu i nalio na nju hidrogen oprao ranu a potom rivanol i zalijepio gazu sa flasterom. Nisam niti znao koliko sam ozbiljno bio povrijeđen. Nastavio sam sa izvršavanjem zadataka. I jedan dan prilikom ulaska u prostoriju sa kolegama, se rušim i padam u nesvjest. Kao daska sam pao…kolege su pritrčali i dobio sam se natrag iz nesvjesti. Bio sam blijed i ozbiljno narušena zdravlja. Nisam znao što mi je…nekakova slabost. Kolega Lux me je odvezao u Zagreb u bolnicu. No kada sam vidio kako bolnica izgleda sve u meni je vrištalo da ne ostajem u njoj. Vratili smo se natrag. Na ranu na leđima u predjelu jetre sam i zaboravio. Narednih tjedana još jednom završavam u bolnici u Mikanovcima i to na dan pada Bogdanovaca. Ležao sam na ležaju i dobio infuziju no sestra je promašila venu tako da se je sva glukoza putem igle stopila sa rukom(podlakticom) koja je na kraju izgledala kao ruka Popaja Mornara. Falilo je samo tetovirano sidro na podlaktici. I iz te bolnice bježim na položaj. General Basarac nas pohvaljuje za hrabrost i dobijamo 7 dana nagradnog odsustva sa fronte. Niti to nisam izdržao do kraja te sam se vratio na položaj med. tehničara.

VRA Oluja je prošla, i Hrvatska je oslobođena od četnika. Mirnom reintegracijom se je pripojilo Podunavlje sa ostatkom Hrvatske. Nisam baš očekivao takav ishod koji je po meni bio krajnje začuđujući, jer sam se nadao da će i kod nas u Slavoniji biti čišćenja od četnika i njihovih jataka. Predsjednik je po meni tu zakazao…

Dijagnosticiran mi je PTSP, trajne promjene osobnosti. Lijekovi, i povlačenje u “normalan život”, kojeg sam zauvijek izgubio. Ništa više nije bilo normalno. “Jesi li čuo za Monija? Ima rak…Jesi čuo za onog Krešu Veprovog brata? Ubio se je… Jesi čuo za Marković Zorana? Srce ga je opalilo!…” Ne mogu više na sahrane ići nikome. Godine prolaze, i na poziv za sistematski pregled prošle 2019, odlazim u veteransku bolnicu u Vukovar i obavljam isti polako i strpljivo. Na moje čuđenje ultrazvukom je ustanovljen ožiljak na jetri veličine 9 mm i strano tijelo koje je prošlo kroz jetru. Odmah sam shvatio zašto me je ta desna strana uvijek podmuklo boljela i zašto sam se rušio. Godinama je trajala ta bol, a nisam znao od čega je, a niti sam bio veliki poklonik liječnika i odlaska istima. Za mene vrijedi ona dječja: “Ne ću kod liječnika niti zubara!” Mislio sam da imam karcinom debelog crijeva jer je krv bila ranih devedesetih prisutna u stolici. Šutio sam i nisam nikome ništa govorio, jer kakvi su moji roditelji paničari digli bi uzbunu i ovo malo mira što imam bih zauvijek izgubio. Mislio sam…: “Karcinom? Ok…Ako je tako- tako je. Koga trebam pozdraviti gore?” Ne ću govoriti što mi se događa.

Sistematski pregled je dobro prošao. Srce je u redu. Pluća također. Krv valja. Štitnjača je u redu. Malo masnoće u krvi ima ali je to zanemarivo obzirom na moju težinu od 73 kg i visinu od 183 cm. Kaže moja Lidija: “Takve si race!”

Nemam se što žaliti niti jadikovati, jer želim poručiti invalidima jednu stvar: “Obavite sistematski pregled dok je vremena, jer je previše veterana i dragovoljaca umrlo i ubilo se. Ne košta ništa a može vam život spasiti i produljiti!” Previše je dragovoljaca umrlo i ubilo se. Previše. Po mojoj slobodnoj procjeni više od sto tisuća je otišlo. A odlaze i dan danas 10-15 dnevno. Prevelika je to brojka. Pedeset dvije su mi godine i sve teže podnosim na društvenoj mreži osmrtnice kolega. Ma i da imam neku smrtonosnu bolest, mirno bih saslušao vijest, kao da je očekujem.

I konačno dogodi ti se nešto lijepo. Kći magistrira engleski jezik i filozofiju, a sin je u Njemačkoj. Kći je u srednjoj školi pitala: “Tata jesi ti išao na fakultet? Čini mi se da si upisao nešto?” “Da jesam. Filozofiju sa time da bih nakon dvije godine se prebacio na fakultet psihologije.” Nisam uspio, jer me je rat omeo u školovanju! “Dobro tata…ja ću završiti umjesto tebe fakultet fiolozofije!” To su bile riječi moje kćeri. I završila je, te je danas magistar filozofije i engleskog jezika. Ponosim se sa njom i sinom.

Danas mi je daleko lakše, jer mi se dogodila još jedna lijepa stvar. Dogodila mi se ljubav i Lidija, Dalmatinka iz Splita. Ništa mi više nije važno do nje. Djeca su velika i odrasla i dobro odgojena. Puno sam ulagao u njih. I naučio sam ih oboje: “Djeco vi ste rođeni u Vinkovcima, u Slavoniji u Hrvatskoj, u Europi dakle Europljani ste, na planetu Zemlji, u Sunčevom sustavu u galaksiji Mliječna staza, koja je sestra milijardama drugih galaksija i dio ste velikog Svemira. Da li postoje paralelni svemiri? To ne znam ali znam da ste tu i živite za sadašnji trenutak. Mislite uvijek na to i ne bojte se, jer nikada niste sami. Anđeli vas prate i čuvaju. A jednom i kada tata ode, čuvati ću vas i paziti, ništa ne brinite.”

Eto…to je tek jedna pričica jednog nebitnog Dragovoljca dom. rata. Neispričane priče su daleko teže nego one koje su ispričane. Zato kažem…šutnja nije uvijek zlato već Križ kojeg je jako teško nositi ako nemaš sa kime podijeliti svoju priču. Ja svoju priču dijelim sa Vama štovani mladi čitatelji, i nadam se da Vam nije dosadna, već da postoji pouka koja se može izvući iz nje. Učite i fajtajte se sa životom. Postavite si cilj i idite ka njemu. Ne će biti lako…Ako možete oprostiti, oprostite osobama do kojih Vam je stalo. Ako pak ne ide, odmaknite se od njih. Volite i ljubite život i bližnjeg svoga, ali pri tome ne zaboravite na sebe. Ne borite se više protiv duhova prošlosti. Vaš je mir dragocjen, i poklanjajte pažnju i ljubav onima koji znaju uzvratiti. Svaki dan je važan i danas se zahvaljujem na svakom danu svakoj uri vremena koju mogu provesti sa Lidijom. Ona je brata izgubila. Poratna bolest ga je odnijela u Nebo. Ne kukajte jer postoje i oni koji su Vam bliski a muke velike imaju u životu, jer je najteže vidjeti kada je netko bacio kamen na Vas, jer ruke nije dovoljno brzo skrio…Pozdrav!

About Stric Ivan 2527 Articles
Rano jutro pola pet. Svaki dan putujem na poso kod gazde na poso. Gazda je dobar bio pa mi je poso dao, jer nemam ni za suvu kiflu. Doduše jogurt sam krao dok gazda nije sazno da sam krao. Ondak sam dobio "vaspitnu" tri, četiri od gazde jer je reko da sramotim obitelj gazdinu i moju. Inače gazda je iz sela. Ja sam isto. Al nismo iz istog. Neki dan je bio neki čoek koji se hvali kod gazde da je izumio prozor (windows) i da je zaradio milijarde na račun nas koji nemamo prozor. Mene ne bi preveslo jer mi Prozor imamo u Bosni. I tako... Bio je darežljiv. Ja nisam šćeo jedan taj prozor (windows) al mi je gazda rjeko da ne budem nagao i da uzmem jer bih inače u protuprotivnom trebao za pare kupiti prozor. Kaže ćoek da je iz Amerike i da od para ne zna šta će pa je počeo trovat ljude. Oto se mom gazdi nije dopalo..."Mali!"-ovamo dolazi zovne me gazda. "Idi po burek kod "Trifrtalj Mande" i reci joj da ga zasoli ko što su joj pretci (burekđžije) zasolili Borđžijama. "Za Dom!"-rekoh i odjurih po burek. Trifrtalj Manda je bila ugledni buregđžija, a zvali su ga Manda jer je za okladu pojeo 100 komada ćelapa i popio gajbu piva. A ono tri frtalj je dobio jer mu je još mjesta ostalo za pojest u drobu, pa je ošo kući i pojeo još lonac sarme od prošlog tjedna, jer burek ne jede iz buregđžinice, jer bi time kršio poslovnu politiku. I tako...Vratim se da kod gazde i donesem burek. "Evo gazda ja donio burek, još je vruć, kaže Manda da ga je osobno sam izgazao nogama!" "E takog te volim, kad si poduzetan, kad radiš, pereš suđe, čaše, prostoriju krćme i kada naplatiš." "Dobro gazda, al aj mi reci što nikad ne uzmeš pare kad naplatim?" "Jer svakom drpiš trostruko. Šta si radio onom Palestincu? Jaseru Arafatu? "Ništ..". Jesam ja 100 put rekao kako nije lijepo gledat tuđu ženu? "Pa dobro, ja to od milja..."Od Milja!? Kolko ja znadem ti voliš od milja plavuše a Jaserova je bila crnka i dala mi je onu sliku Alajbegove đamije. "Pa dobro mogu i ja nešto pogledat ako je lijepo". "Možeš ali joj ne moraš davat broj telefona krćme pa da me zivka i psuje tebe, jer onda ja moram objavljivat rat Jaserovim ratnicima". Dok je gazda tako gunđo i kudio me, kaže gospodin prozor( Bill Gates) da je burek famozan, i da nikad nije pojeo tako sladak burek.(!?) Baš je glup taj Bill...burek ne može biti sladak, več odmesa, odsira, i odzelja. Gazda je stajao iza šanka, i glancao čaše, a ja ko ja, imao sam svoju odoru. To mi je gazda kupio. Čizme, pantole, kožnu jaknu, bijelu košulju i crnu kravatu. Eh umalo zaboravih. Gazdina poslovna politika je bila da svi moramo pokrov imati na glavi. Kapu. Ja sam dobio isti ko i gazda, zbog ravnopravnosti, kako mi je gazda kasnije objasnio. I moja i njegova kapa se zvala fes. I došla je Fed Ex-om sa Bliskog Istoka. Ošišo sam se na nulu, a ostavio sam samo brkove za znak raspoznavanja. Jedan put kad se zaratilo, da mi nije brkova ne bih dobro prošao. Uperio čovjek pušku u mene: "Ausweis sofort!" Ja neimadoh osobnu kartu i viknuh: "Heil Hitler". Kamarad možeš ić, reče jedan do njega koji je razumio i kineski. Eto od tada gazdu poznam. Imali smo i slovo iz abecede na njoj, a gazda mi je i to objasnio, da su se to Hrvati pod tim slovom borili da bi posvojili Bosnu, Hercegovinu, Sanđžak komad Italije točnije Trst jer se tamo išlo u šverc riflama. Pa da i oni zarade malo od šverca. Kaže gazda jednom prilikom da su moje najbolje koje postoje i da su stare 501 godinu."Dobro je gazda!"- jać nastavit sa pranjem suđa, a ti idi sa gostom ćakulat. I tako dok sam ja prao suđe i glancao čaše, kod nas su tijekom mjeseci i godina dolazili raznorazni pjevači Halid, Guns n Roses, Mladen Grdović, Serverina, Jelena Rozga, Lidija Bačić i neka grupa Sex Pistols isto ali bez basiste jer se oženio i ostavio bend. Kasnije kada sam porastao sam saznao da je svoju hanumu ukiselio jer mu se nije dopao ruž. Taj basist Sida je bio nadrogerisan. Za to je to i napravio. Ne volim drogu. Ondak su dolazili Viktor Orban, Donald Trump, onda je dolazio čovjek raketa Donaldov najveći neprijatelj jer stalno prijeti Americi sa raketlama sa borbenim glavama. Onda je dolazila Gabriela Merkel, pa Berlusconi koji nije nikada bio sam. Vazda je sa njim bilo cura plavih i crnih i crvenih. Ali ne ovakih crvenih ko što je danas crvenih i vjeruju u savez komunista. Gazda je nosio crvenu maramu pa je dobio traumu. Nije volio crvene i UDBA-u. To su brate Berlusconijeve bile žene za oko za ruku i za pojas okačit. Tolko dobro. Pošto sam bio konobar prišao sam Berlusconijevim curama i rekao: "Felatio, felatio!" Cure su ozbiljno svatile posao i dale na mene. Šta je dalje bilo, mogu napisati u svojim memoarima. Berlusconi je bio šarmer, i volio je darivati manje od sebe. Valjda po parama. Ja sam para imo kolko je gazda davao. I bilo mi je dosta. I ondak ko je još ono dolazio? Ček da se sjetim? Znam da od Srba nije niko dolazio jer su se jako nešto naljutili jer ih je gazda tamanio ko muve kućne u ratu. Mog su gazdu zvali prijetalji Herojem, al on je bio običan mali čovjek. I volio je bliskoistočni smisao za humor. I ja sam isto volio posebno kad je Berlusconi doveo par sirijskih cura. Brisao sam ja čaše i sjećao se kako su me izfelatirale. U mene je sve moralo biti u redu. Šank, police, gosti nisu smjeli donositi oružje, drogu, bijelo roblje. Crno su smjeli ali na vlastitu odgovornost. Prijetila je revolucija nakon Donalda Trumpa u Ameriki pa je htio postati kandidat da bi smirio stanje. Donald je bio velik čovjek. Al sam ja gazdu volio više, jer sam sa njim stalno išao u akciju. Vremeplovom smo se vraćali u prošlost i ispravljali greške ako smo ih neđe napravili. Ae! Imali smo više posla sa bogatima nego sa siromašnima. Gazda je to razumio, i nije dao da mi se išta dogodi. A pošto su kod nas dolazili razni narodni pjevači i sastavi kao što sam već rekao Guns n Roses, Sex Pistols, Damned, Real Kids, MC5, i drugi koje ovim putem stavljam na popis onih koje sam umalo zaboravio. Jest vala. Perem ja čaše i brišem kad nešto puče. Ja se okrenu, a ono čovjek iz Prozora (Bill Gates) osta rumena lica. Aha! Gazda mu zveknuo šamar jer je upetljan u trovanje čovječanstva sa nekim virusom Covic 19. Ša je bilo jarane!? -upitam ja kad je počeo čovjek prozor počeo nešto govoriti. Jel ti znaš đe si došo? Ovo je...ponovi za mnom i tu me gledaj. OVO JE!...sad reci krćma. KRĆMA...kod Satana...JES I LIKE SATAN...ne pitam te to majmune već ponovi...KOD SATANA...Panonskog...PANONIA. E tako...sad si naučio važnu lekciju da se ne zajebava i ne fali sa zločinom na javnom mjestu. Jesi skonto? Du ju anderstud? Imaš vraga u Americi pa nek te on odgaja kad nisu ćaća i mater. Bil Gates počme plakat i klecajući ode vanka. Pazi na kanal!-sam još uspio viknuti za njim. Nisam uspio u namjeri, jer je upo u njega a u taj kanal su komšije bacale govna iz cisterni u koje su upumpavale govna i smeće. "Znači gazda on se ne če izvaditi iz njega dok ne okaje grijehe svoje? Tako je mali! "Gazda možemo li mi iz Bosne uvesti nargile. Ja sam vidio u prolazu kada smo bili u Palestini da su ljudi pušili nargile i pili čaj. Mogli bi to uvesti kao posebnu ponudu zagoste." Šta će im nargila?" "Jel imaju ašiša? Imaju...Pa neka puše brate mili kolko hoće". Ionako ispadne sa kamiona svaki mjesec drveni sanduk od 30kg ašiša. "Jest vala gazda, znaš poso al ga zna i vozač kamiona. Štas mu ono reko? Budem li te vidio da mladeži prodaješ drogu, ostaćeš bez noge idući put kad budeš sjeo u krćmu". "A jes vala jesi ga ustrašio..." Takva je poslovna politika bila u gazde. Gazda je volio čist račun i žene. Svak onaj koji je mislio da nije volio taj se zajebo. Ako se nije ženio, to ne znači da nije volio žene. Pa ni Isus se nije ženio, tako kaže glasnogovornik iz Vatikana. Da ne kažem nešto teže, pustit ću grupu neku da pjeva, bolje nego da kažem neku parabolu, pa ću još i veći glupost napraviti. "Ta ti je pametna!"-Zapiši za sutra. Lepog Maria zovni treba se pripremiti za novi rat. Golub pismonoša mi je javio da počinje. Su kim, tj. protiv koga? Ja gazda ne bi više u sanitet...pun mi fes zavoja i tableta. Gazda me pogleda, priđe i odigne fes sa moje glave. Od kad ovo nosiš?- prosuše se tablete, ispadoše dva prva zavoja, pincete i škare za zavoj. "Od 1991 nosim!-rekoh. Ne moraš više prvi zavoj nosat, od sada i od ovog trenutka si razdužen ko i ja, nas rat ne interesira jer se rat vodi na Zamlji, a do tamo ne možemo niti svemirskim brodom, al zato imamo besplatanu internetsku televiziju, i gledamo šta se događa onima koji su a jesu. A ovo je njihov san, ono što sanjaju. Gazda, sad znam! Mogli bi smo se nazvat: Dobar, loš, jao! Može...reče gazda i zapali cigaretu iz duvankese.