Ustao sam i stresao se od ružnog sna…oko mene mir vlada.

Jutro je…03:52, javljam se kapetanu broda sa izvješćem o pomicanju stranog tijela u svemiru koliziji sa Zemljom. Po izračunu se vidi da taj asteroid ide ravno za zemlju. Očito nemamo druge opcije nego lansirati atomske bombe da ga barem malo pomaknemo sa pravca prema zemlji.-reče kapetan. Molim za pozor. Svi pojedinci od ovog trenutka ne vježbaju više, sada su dio grupe koja zna svoj posao. Idite na zadatak.-reče kapetan.

Podzemna baza je se ugrijala za nekoliko tupnjeva. Grupe su raspoređene ne desetak mjesta, jedino u kapetanovoj sobi nitko nije smio ulaziti. Matematičari su izračunali vrijeme lansiranja, dometa i točku koju su nazvali X.

Nastao je muk…baza se je tresla od paljenja rakete i lansirana je. Ispalila je u nebo, i trag joj se mogao pratiti. Nestala je u nebu, putovala je još nekih dvadestak minuta dok nije naišla na cilj,a to je asteroid. Zasja jedna točka u neku i to je bio znak da je raketa pogodila cilj. Generali su čestitali je dan drugom, kao da vojnici to nisu zaslužili. Jedan od vojnika je gledao u radar, i kazao kapetanu: “On je još uvijek tu”. Svi su umukli i slušali vojnika: Pa raketa je samo očešala asteroid i putuje dalje ka zemlji…Svi su izašli van i gledali što se zbiva. Jutro oko 8.00 su vidjeli asteroid kako raste u očima vojnika iz baze, nebo iznad njih je bivalo pored sunca sve tamnije, Asteroid je zaklanjao sunce. Udar se očekuje za par minuta. Pojedinci su bili očajni i u strahu. Drugi su se pomolili. Časnici su još gledali u nebo, a kada je potpuno pao mrak, asteroid je pukao sa svojih 200km promjera. Niti jedna atomska bomba nije nikada pala na tlo zemlje uz prasak koji nije slušljiv ljudskom uhu. Nakon praska u okolini su sva mjesta izgubili struju. Komunikacije nula bodova, emocije nula bodova, osjeti i unutarnje čulo, nula bodova. Vrlo brzo je zavladala anarhija, potome i raspad svih država. Sada su počeli velike zagonđžije praviti reda, sekte. i druge i koješta drugo.Tko je jači taj tlači.

Ustao sam i stresao se od ružnog sna…oko mene mir vlada. Sve je u redu. Bogu hvala da je tako ovaj tekst je mogao svatko napisati, pogotvo saborski zastupnici. Kapetan je krivo shvatio opasnost, jer je trebao ispaliti svih 50 nuklearnih glava. Ali taj nekakav njegov inat ga nije pustio na miru. Drugim riječima trebali su potjerati i dati priliku onima koji su je trebali. No sada kada nema Sabora, zgrada na Markovu trgu, i kada je dio europe, od jadrana do dalekog juga najviše pretrpio štetu, pitam se ima li preživjelih…Ma naravno, Sabor se odselio na drugi kraj planete. Što je njih briga za hrvatski narod. Samo su javljali online. Samo su se oni i spasili. Znali su informacije od vitalne važnosti-narod nije imao pojma, a državama je radila omerta. Nitko nije izašao iz grada, jer su bojali Gospodova bijesa, i nitko nije smio kazati što nas čeka. Veliki vlastelini opet pobijeđuje. Naravno da će se vratiti i u Hrvatsku, ali ih tamo čekaju BBB i Torcida sa letvom ruci koja košta 37,95 kn. Dovoljno za njih obijesne.