Kad je netko 24 sata uz tebe, ne boj se nikoga osim Boga!

Anđeli postoje i zavjeti koji su dani istim Anđelima kao i data riječ da će se sve odvijati onako kako treba biti. Imam sreću, mogu kazati pa sam sreo takvu osobu u životu, a koja se sreće ako imaš imalo pozitivnog u sebi ili je ne srećeš ako si ispunjen mržnjom ili nekim drugim negativnim emocijama. U toj osobi moraš osjetiti mir koji dijeli sa tobom, moraš osjetiti suze neisplakane, bol, radost i sve druge dobre i loše stvari. Ako to preživite onda ste na pravom putu. Ugoditi je toj osobi lako…samo joj vrati osmijeh na lice i radost življenja i sve će se posložiti na svoje mjesto. Tako to biva kada imaš razumijevanje svoje najbliže okoline,a to ne mora biti obitelj kao što je u mnom slučaju. Jedna žena je čuda napravila sa mnom što moja obitelj nije uspjela u 30 godina. Samo su zvali liječnika za ovo ono, a nitko me nije pogledao kakve rane po sebi imam. Slijepi pri očima, a naivni do bola jer vjeruju svakom šarlatanu. Njima na dušu…

About Stric Ivan 2561 Articles
Postoji li drugo poluvrijeme? Često se pitam ima li smisla živjeti? Ima li smisla ponavljati lekcije? Što je Čistilište? Što je Raj a što Pakao? Prema riječima jednog svećenika(velečasnog) moja duša će u Čistilište, no spreman sam dati za moju ljubav Lidy sve i ispraviti njene greške naravno one koje su je dovele do ovoga sumornog mjesta. Kao i mene uostalom... Ako je Čistilište ponavljanje lekcije i ispravljanje grešaka, tu sam da joj pomognem...Nju može spasiti ili moja ruka i zagrljaj ili ako zakasnim sa time, oružje kratko i nečujno. Ne baš prekratko...srednje veličine da stane pod jaknu. Hvala Bogu pa je ratno doba a ja ne mislim ići ponovo u GBR u Slavoniji već ću biti prisutan tamo gdje trebam biti. Izračunao sam sve i matematički provjerio. Dobar rezultat? Što će biti sa mnom je manje važno...meni je nebitno potpuno. Jedino za čime bih žalio je moja ljubav Lidy i njena blizina, naš livel. I beskrajne priče do duboko u noć...Za sada je jedan manje...Od nikoga ne ću tražiti pomoć pa ću to sam odraditi besprijekorno. Bez mobitela. Može se dogoditi da kasnim na vlastito vjenčanje ili sam krivu cipelu u uzbuđenju obuo. Bitno da nitko ne zna što sam, uradio za moju Lidy, a u neku ruku i za Gorana. Jer je momak čestit i čist i Lidijin brat, i treba biti uzor svima koji ne misle tako. Ja sam tu našao smisao života...ginuti i žrtvovati se za drugoga/gu, i to samo po sebi nije mala stvar već je ogromna stvar koja nipošto ne ostaje u zapećku već dolazi Kristu ravno na stol. U ratu me nije htjelo...Nije peh već me je netko dobro čuvao od pogibelji. Ne trebam pomoć...ponavljam se. Ne želim ikoga da se petlja u to, jer to samo demoni u ljudskom obliku mogu napraviti. Gleda tuđe a ne radi na svome i ne gradi svoje, već ruši tuđe. Jer kada nju spasim čistilišta i pakla, i kada stane ravno pred Krista, i kada Krist čuje do kojeg je zaključka došla moja Lidy, Bogu će biti jasno zašto su toliko  branitelji i dragovoljci poumirali i tko je "vodio"brigu oko njih. Mislim da će se netko zacrvenjeti...Nikakvi ministri, nikakve udruge, nikakvi zapovjednici. Nitko. Jednostavno prepušteni sami sebi "pa što Bog dade i sreća junačka". Vjerujem samo jednoj osobi i to onoj sa kojom živim i dijelim paštetu zadnju uz smijeh jer za paštetu imamo samo koricu kruha. No smijeh ne jenjava. Živim sa Anđelom definitivno, i neću dozvoliti da mu se išta dogodi. Jer kako ću na kraju pred njenog brata izaći, i objasniti ako joj se nešto loše dogodilo!?? Pred roditelje i rođake. A volio bih i da se moja tata ponosi sa mnom. Zaslužio je to. Neka zna da sam na njegovu racu, i da se ponosim sa njom. Sa kamena je...