Aktualno

Zašto kako i gdje možete pojesti toplu sarmu! A da vas ne bude sram…nikada!

Na dan kada sam otegao papke, na mojoj sahrani su se skupili najveći šupci, pijandure, nabiguzice, papci, alkoholičari i oni koji uredeno jedu po karminama. Još dok sam ležao u sobi na krevetu, ukočenog izraza lica, sa blagim osmijehom, nakrivo podšišanih brkova-dok me je šišala susjeda brkove da ih skrati slučajno ju je natjeralo prdnut pa je greškom odsjekla više brka, pa je stoga bio neravan. Pa ga je ispravljala, ispravljala,ispravljala dok nije pustila tihomira, i natjerale okupljene susjede u plač. Plaču susjede i nariču idu suze na oči. Joj Ivaneeeee oči moje suzeeeee! Suza suzu roni! Ali ne zbog mene. Već zbog suzavca. E onda su došli čestitari, najbolji lažni prijatelji, lažne kolege, svi oni koji su bili gladni moga kruha, moje žene i imovine. Uredno su se pozdravljali i govorili- je šupak Dujma bio sačuvaj Bože. A i u sobi nešto smrdi ko da se usro.

Nisu znali da je susjeda prdnula i napravila mi je brk Adolf Hitler stil. Bože sačuvaj što smrdi! Usro se garant… Takav je bio i u životu. Usran do Boga. Potom su me stavili na odar u mrtvačnici gdje su dolazili gore navedeni, i ljudi koje nikada nisam vidio. Prilazili su mojoj ženi Lidiji i govorili-Jebo mater svoju osto mi dužan 100 kuna! Ajd mi daj sto kuna da imam za vopi. Jebo te otac tvoj Striče Ivane. Posudio sam ti bicikl al ti ga nisi vratio. I tako je moja supruga Lidija polako iz novčanika vadila novac i plaćala pridošlim nabiguzicama, i lažnim kolegama- vraćala tobožnje dugove. Sanduk je bio od hrastovine. Doduše ličilo je na hrastovinu ali je bilo od šperploče. Žena je platila babe narikače sa sto kuna i turšijom da malo nariču i plaču. Jadan moj Striče jadan ne bio crna ja ostala iza tebe. Dobar si bio dobar si bio samo mi nešto nije jasno? Što si stalno otvorenog šlica hodao po cesti. Pa jedan dan ti je i balegija ispala koliko si bio pjan. Kuku meni crna ja, od tog dana sam oslijepila. Kako si vozio biciklo tako se je balegija klatila sa jedne strane na drugu. Lijevo desno, lijevo desno. Oslobodi Bože… Onda je došla moja mama na sahranu. Jadni moj sine crna ti ja ostala iza tebe, dobro sam te u životu šikanirala, šibala i šamarala, zato si tako mlad umro. Malo ti je zatvora bilo i psihijatrijeeeee. Joooojjj moj sine. Otac je sjedio kući za stolom pio iz litrenke rakiju. Uopće nije htio na sahranu doći. Rakija je bila patoka, dva puta prepečena, da bolje udari u mali mozak. Onda ne padaš naprijed na nos već unatrag na leđa i udaraš potiljkom o beton. Direktno sa bicikla u kanal. Sa automobilom u kukuruze. Grobari tada izvoze kola sa sandukom vanka. Održava se kratka litanija molitva i sve drugo. Jamci za kredite se redaju jedan za drugim i govore koliko sam govno bio pa sam otišao prije reda, a njima na grbi ostavio dugove. Onda je netko glasno prdnuo u gomili i povikao: Jebo ti mater svoju Dujma!Ajmo kolona kreniteeee! Ajde krenite na ukopno mjesto. Kolona je išla za sandukom. Škripava kolica za sanduk su bila dotrajala, i naravno kako to meni je išlo u životu otpao je kotač i sanduk se je izvrnuo otvorio se poklopac i ispao sam van gole guzice jer mi nisu navukli hlače do kraja. Navodno sam smrdio. Jako. Utrpali su me natrag u sanduk a jedan čovjek je nosio poklopac na ukopno mjesto. Stigla je kolona tamo, i stali su ljudi uokolo. Kruljilo im je u stomaku svima, i svi su željni bili tople juhe, sarme, pečenke, i janjetine, te štrudli od maka. Počela je rasprava kako da me ukopaju jer je sanduk napukao, pa su me brže bolje izvrnuli u grob sa nogama na gore. Moja supruga Lidija je pomislila: Znala sam! Po tome su prilazili ljudi i bacali zemlju u grob i na mene, na lice i trbuh…kasnije oni koji su dolazili su počeli bacati i veće grumenje i gađati u lice te se natjecali tko će mi bolje razbiti nos ili napraviti šljivu na oku. Kada su me zatrpali stavili su križ, zabijali ga sa lopatom te kako su udarali križ lopatom počela su slova ispadati sa njega. I kako to obično biva što dalje to su bolji gosti. Krenulo se je u restoran gdje je supruga organizirala karmine. E sad su došli najveći propalice, konji gradski, šupci poput mene, nabiguzice koji su jeli od svatova do svatova, od karmina do karmina. Prvo je na stol došla juha. Pa sarma koja im je ugrijala guzice jer su se smrzli kao govna na groblju. Jebo ti mater svoju Dujma, smrzo sam se zbog tebe!- bili su komentari. Nakon sarme je došla prasetina na stol. E sad su se polupijani Slavonci uhvatili razgledavati kuharice debele i babe narikače. I one su postale slatke. Babe od 75 godina su postale mete seksualne i navaletni udvarači su im prilazili po dva sa svake stane. Makar šta!-sa strane je se čuo komentar. U restoranu su se na radiju začule i pjesme i to borbene-Čavoglave! Za sat vremena se i zapjevalo. A meni se na križ popela svraka koju nikada nisam volio i israla se preko imena i prezimena tako da je na križu se moglo pročitati D jmi Jovan. Eto takav sam san sanjao i imao. I svaki san se i ostvari. Ne uvijek. Ali bude.

1 Trackback / Pingback

  1. Grad je pust, i prazan…sablasno prazan! – Hrvatsko obrambeno štivo

Komentari su isključeni.

<span>%d</span> blogeri kao ovaj: