Nigdje nema muva k’o u Slavoniji!


Nigdje nema muva ko u Slavoniji. Kao s cvijeta na cvijet tako i muve sa govna na govno letaju, poljube nektar i lete dalje, sve dok ne dođu do moje čaše i jela. Naravno da ne biraju gdje će sletjeti: na čašu punu vina, na piletinu i svinjetinu. No da krenemo od početka.
Kao mali sam se čudio što ljudi seru naokolo pored WC-a, makar poljskog nužnika kakvog je moja pok. baka imala. Jednostavno čučnu ka zemlji i istovare se bez pardona. Nekad su to bili travnati tereni a danas su moralne vrijednosti u Hrvata. Takve su livade krasile inače naše nogometno igralište i svak je bio sretan ako bi umočio loptu u govno i potom je šutnuo prema vrataru. Vratar je inače bio najzasraniji od svih igrača. Ruke su đibrile (smrdile) po fekalijama. Mi smo igrali taj nogomet do besvjesti u borovo patikama. Kasnije su došle kineske starke tzv. šangajke sa kojima smo perjali po nogometu po osam sati dnevno. Nismo bili igrači nekakvog kluba, već smo igrali za naše veselje. Krle, Glic, Darko budući gradonačelnik Vinkovaca, Šalina veliki hosovac, moj brat Željko, Ivica Kucljak, pok. Tinto i moja malenkost i lopta kožnjara ili pak od gume. Mi smo bili pristojni i kada smo igrali igrali smo do kraja, i pazili smo da nam netko ne usere igralište. Takva su pravila bila. Danas su se ta pravila znatno promijenila. Političari seru, DORH sere, a seratori šeću po Hrvatskoj i mojoj slavoniji te gnoje lijepe površine morala, vjere, poštenja, i neiskvarenosti. Odatle i muve, kojih ima ko u priči, obične kućne pa sve do muva govnara koje su znatno veće i deblje no ove kućne, te se u kulturi navedenih seratora, kada ti muva govnara sa govna na govno doleti i na kućnu trpezu te obično ispita sadržaj jela sa stola zna bježi od bogate obitelji. Bježi…naravno. Nigdje nema muva ko u Slavoniji odgojene u duhu HDZ i SDP letaju naokolo i kazuju tko je šef u državi. Ukućani naoružani muhomlatima mašu i pljeskaju po muhama rokaju ih jednu po jednu. Letale su te po govnu druga Tita kada je bio na Romaniji, i Kozari po govnu Moše Pijade, Vladimira Bakarića a po novome letaju danas i po govnima političara i njihovih poslušnika i to toliko da se skoro prepoznaju same po sebi. Znaš točno koja je muha partizanska. To je ona koja ti uleti a Hrvat si i katolik i upravo si na nedjeljnom ručku. Koliko je partizanskih govana oko nas, cajkatorskih govana, četničkih govana najbolje saznate kada vam muva uleti za stol i izljubi objed sa stola, ili se pak utopi u čaši pića. Jedno je sigurno da je muva bilo od Ante Pavelića i Tita pa na ovamo. Vidjeti komarca je blagoslov. Muve se ne prepoznaju po prethodnom obroku ali se zna da su bile na govnu i da na govna dolaze. Kod političara govana nema jer su ih izjeli sami i jedu svaki dan te muhe ne dolaze kod njih. Zato dolaze kod sirotinje i ljudi kojima je ostalo mjesec dana života. Čudno. Političari su najgladniji kao i muhe a sit gladnom ne vjeruje, zato i muhe napadaju sirotinju, jer kod političara ostanu gladne. Prvi redovi u crkvi su zauzeti…kao i uvijek. U Otoku se jedan političar zapišao. Drugi pak ima dijete sa ljubavnicom. Ajme majko…Bježim!
Kraj!