Legende na pomolu!

Pomirenje, Hrvata ustaša i komunista. Do današnjeg dana pokušavali su ju u književnim djelima prihvatiti i obraditi, Bruno Bušić, Franjo Tuđman, Zvonko Bušić. No nije zaživjela na način kako je to predviđeno i isplanirao. Na žalost kako to biva sa genijima, genijalcima i lumenima ostaju neshvaćeni do kraja svog života pa i nadalje, dok netko ne naiđe na otvorena vrata  u svojoj svijesti. Naravno to je proces protiv njega koji je usporio nastojanje, i zamisao koju je sprovodio. Križ koji mu je navaljen je bio ogroman, a progon nemilosrdan. Zato danas progone, mene, moje suborce (idemo od malih nagore), satnike, pukovnike, generale i heroje Domovinskog rata.

“Ismijavanje” ili podizanje, pojedinih režisera koji danas, glume velike njuške nisu ništa drugo do istina koja izvire iz njih. Dakle nemojmo nasjedati jer jedna lastavica, (jedan film) ne čini proljeće. A gen. V. M. Luburić nije dao lastavicu već hrvatskog Zmaja. Svoj život. Mogu on/ona/ono glumiti što god hoće no istina je jedna. Para vrti tamo gdje burgija ne će, a to pravim Hrvatima nije važno osim u službi kupovanja kruha, i osnovnoga za život. Takva je Hrvatska u viziji Maksa Luburića. Bratimstvo i jedinstvo, u pravom smislu riječi, po Starčevićevu naputku i zamisli. Dakle Hrvati su donekle, jednaki u socijalnom staležu, materijalnom bogatstvu. Razlike je V. M. Luburić trenutno umanjio i mogućnost prijevare, te umnožavanja bogatstva.

Jer na koncu zar bi genij kao on toliko išao ispred svoga vremena i žrtvovao se za hrvatski narod, i otvarao svojom pozicijom, te tragičnom smrtnom sudbinom, oči nama malima kako možemo onoliko koliko smo svjesni činiti. Ja vjerujem da je znao da ga Ilija Stanić proganja, no kada čovjek dođe pred zid i ne zna dalje, tada skine kapu, i kaže samo Bogu: Izvoli! Ovdje stajem. Predajem ti “bitku” ali ne i “boj”! Hrvat sam i “boj” je hrvatska riječ, a vi Srbi ste gubili  ratove, i nikada nijednog niste dobili. V. M. Luburić je upozoravao između redova na komunističke vampire, koji raspiruju mržnju i koji siju razdor među Hrvatima i na one koji su u stanju ostati na tlu i pod tlom zarad svega onoga što im nedostaje, a to je naime jedino što ih drži u životu: hrvatska krv, pljačka, palež, otimačina, klanje, i ubijanje. Neka je vječna slava i hvala V. M. Luburiću. Doći će i dan kada će njegov “kod” biti dekodiran i kada će se roditi političar, koji će povesti hrvatski narod u pobjedu i čišćenje Hrvatske od srbočetničkog/udbomafijaškog šljama, koji nam neviđene muke radi, od početka rata 1991, a prisutni su od osnutka Titove partije.