Manda i Ante

Tako je Manda ujutro ustala, a koljena joj klecaju…iskreno, nije oka sklopila jer je Ante cijelu noć orao. Orao je od kanala do kanala. Orao je od međe do putića prašnjavoga kojeg davno nitko nije obišao. Orao je i izvrtao plugom sav korov koji se je nakupio. “Pa dobro ženo gdje si bila do sada!?””Tko te uputio na mene?” -upita Ante, brišući znoj sa tijela i čela. “Pa eto ja nisam imala sreće sa drugima iz sela, pa sam probala tebe u nadnicu uzeti ako bude dobro možda mi njiva rodi bolje no ikada.”Ante je bio razvojačen i izbačen iz vojske jer je bojniku razbio sve zube jer mu je spomenuo mater. Nije volio psovatnje svoje matere. “Hm”…-Ante zapali škiju pa nastavi. “Ne da si zapustila njivu već nisi znala da imaš i izvor iz kojeg teče voda, pitka naravno.” Manda odgovori: “Ma svi su lagali, ovako bi onako bi, ajde probaj sa njim ajde probaj sa onim, i ništa nije valjalo dok ti nisi došao.” “Ti si dobro zaorao…baš dobro. Nikada nisam bila sretnija. Znala sam za izvor vode ali mi je jedan čovjek rekao da je njiva previše blatna i da mu nije ugodno gacati po vodi i blatnoj zemlji.” “Ma glupan Mando moja. Šta on zna o oranju!? Ništ…! To su ti oni koji uzmu poticaje, i ne vrate pare Državi. Troše novac dok ga ima a onda odu dalje. Ne razumiju i ne znaju ništa o oranju. Orat se treba duboko, da zemlja osjeti da si na njoj ti i da te prepozna. Zemlja osjeti sve…tko je dobar a tko nije. A treba i vremena da upozna pravoga. To brazda govori o oraču.” “Kasno je kada selo kaže: kako se je nadala dobro je se i udala!” “Dobro Ante”- reče Manda. “Što ćeš zasijati? Mislio sam zasijati žita da bi kruha imala, da ne budeš gladna i ostavljena na milost i nemilost suseljanima. Nije dobro kruha tražiti pored pogače na stolu, znaš to i sama.” “Znam!- reče Manda. “A u bašti zasadi što god poželiš, čistit će mo zajedno urod od pirike”. “Malo paradajza, krastavaca, krumpira, paprike, mrkve…”-nabrajao je Ante tako redom a Manda je slušala i upijala svaku riječ. “Konji su dobri za oranje mladi i jaki, ali bez pravog orača, uzalud vam trud tamburaši ako ste pijani”. “Đžabe im traktori i štale od niklovanog željeza, sa klimom, ako ne znaju kravu izvesti na ispašu ili nahraniti!” Ante ugasi škiju i reče Mandi. “Ništa ne brini…sredi sve svoje što imaš, kuća ti je lijepa i uredno u njoj, a muški posao ostavi za mene. Ne trebaš tražiti drugoga. Našla si ga u meni… Bili su najsiromašniji ali su imali jedno drugo i duboko su se poštivali. To je temelj dobar, za lijep život, ako se dobro posloži. Zar ne…?