Pogodi me u glavu, srce.

Kada sve krene naopako, postoji onaj još jedan dio kada krene još i nizbrdo. Tu ti ne pomaže više nitko, jer pomoći nema-samo pomirba sa sudbinom, koja te čeka na početku puta. Glupost je bezgranična i vrlo popularna u Hrvatskoj kao i među Hrvatima i Hrvaticama. Osoba može biti toliko glupa da svoje rođeno dijete pošalje u propast ili da mu ne pomaže kao mu je potrebita pomoć. Naravno kada je zadnji vlak prošao tada glupa osoba odahne i zacrta liniju, tanku liniju, po kojoj bi dijete trebali nadalje nastaviti istom rutom.

No kakav roditelj takvo i dijete. Iz stare komunističke obitelji, cinkeri, drukeri najgori šljam na svijetu. I s toga je najbolje otići daleeeko u Njemačku da se ovdje ne bi najela svojih govana koja ju čekaju jednom kada se vrati u Hrvatsku.

Ovo nije moja Domovina. Za nju se jesam borio ali ne ovakvu, gdje priprosti ljudi, neškolovani, sa debelim vezama još iz starog sustava vuku konce i odlučuju od sudbinama mladih. Naravno mlade treba poticati, ali samo one odabrane. Moji nisu odabrani, već se sami boksaju kako god znaju. A ovima sa vezama…ma ne daj mi Bože kazati da će doći do nemira u Hrvatskoj, pa da blatom uprljam ruke i noge. To nisam sveti Mihovil ne bi oprao. Bože baci ciglu i budi precizan. Pogodi me u glavu, srce, nek prestane više kucati za djecu moju. Umoran sam od svega…