Gdje je nestao čovjek…gdje se skrivao?

P.M. Peđa Vukovarac, Vukovarski ratni veteran, aktivista za one kojima je potrebit, a inače sam za sebe-u pravom smislu riječi. E moj narode. Nesta srce hrvatsko odmah po dobitku nagrade. Povukao se je u miran liman, kazali bi naši alasi, i pušća sitnu ribu da mu prelaze preko teritorija. Tu i tam’ nešto žvakne, ali uglavnom stoji sam u svom dvorišću. Generali se prozivaju na suđenja za nepočinjene zločine, javljaju se svjedoci, kroje se optužnice. Reci nešto Peđa, nemoj dozvoliti da i krupnije ribe prelaze preko tvojih rana. Tvoje rane su tvoje, a bolove ti ne zadaje nitko drugi do veliki i bahati. Postoje ljudi koji kažu da je u novcu sve, sva mudrost življenja, vječnosti, ljepote-ti Peđa nisi takav. Sjeti se što si zadnji puta kazao kada smo sjedili u limenki u Vukovaru? Sjetiš li se toga plana, kojeg smo skovali moja malenkost, patrijarh Hrvatske pravoslavne crkve i ti.

Ti si trebao biti taj koji bi okupio sve pravoslavce oko sebe, napraviti udrugu branitelja pravoslavaca iz domovinskog rata…Hrvatska pravoslavna crkva uz tebe, i to bi bila jedna lijepa kritična masa koja bi detonirala Pupovca van iz dvorišća, skupa sa njegovim igračima. Naravno da bih i ja kumovao ovoj zamisli…sa blogom, kojeg je pola Hrvata već čitalo, pa bih uz malo sreće sa čitanošću došao do 3,5 milijuna čitatelja. Ja sam pogriješio, jer sam mislio da ti je cilj maknuti Pupovca i sjesti na tron svih Hrvata pravoslavaca. Ja sam pogriješio jer sam ti kazao da mu skuhaš “engleski”-(od olijandera) čaj. Neka mi Bog sudi, jer sam zapleo i sebe i Andriju Škulića sa tobom, pa smo doživjeli i to da ti sam nastaviš i zaboraviš na prvotan cilj kojeg smo zacrtali!?

Neka ti je Peđa…oni neka kopaju i guraju u jamu, a mi će mo čekati pomoć i zijevati. Tako nam je dano da bez borbe budemo diskvalificirani i ja i Andrija…pitam čitatelje: Je li bilo to za očekivati, da nas torpedira ko “Panonskog mornara” naš urotnik, ili je to samo puka slučajnost!?