Novo!

Biti Ustaša nije samo staviti vojničku kapu na glavu i na nju staviti slovo “U”!

Featured Image -- 8395

Iako sam nastojao u kraćim crtama ići kronološkim redom prikazati razloge i uzroke osnivanja Ustaškog Pokreta, ukazuje se potreba…da kadkada popunim moj opis o kojem pišem onim osobama koje su jako značajne a koje sam sreo mnogo godina kasnije u Emigraciji i imao priliku sa njima pričati. Oni su ti koji su dio naše hrvatske borbene povijesti rata NDH. Molim da se ovo uzme u obzir!

Kurt Adelfels kaže:

“Svaki je zdravi idealizam realističan: idealan je u cilju, realističan u sredstvima. Ne valja se dakle nikada rugati idealistima, kao da su svi samo pusti sanjari, koji love varave utopije”. Iz knjige : Dometi Duha, tisak “Iskra” Vinkovci, 1969”.

Nedvojbeno da je dr. Ante Pavelić ove izreke ima u svojem planu kada je osnivao Ustaški Pokret. On, Poglavnik, ne samo da je tražio Hrvate da se učlane u Ustaški Pokret. On je tražio nešto više. On je tražio IDEALNE HRVATE kojima neće biti žao poginuti za Hrvatsku. On, Poglavnik, ih je i našao, dao im ime Ustaša, kao što je i Eugen Kvaternik (1825-1871) Rakovački dao svojim borcima ime Ustanici. Ta riječ Uskok, Ustanik ili Ustaša je riječ od glagola ustati. Dakle, da bi se bilo koja radnja ostvarila, potrebno se je ustati. Radnja ili radnje se ne mogu izvršiti ležeći ili sjedeći. Neophodno potrebno se je USTATI. Mislim da je ovo kristalno jasno. Jasno je bilo i Poglavniku. Zato je imao Janka Pustu u Madjarskoj i logore u Italiji za treniranje Ustaša. U tim logorima su se trenirali oni idealni Hrvati kojima je bila glavica kupusa skuplja od njihove glave. I baš upravo te idealne Hrvate Poglavnik šalje na Velebit, u Liku, da dignu ustanak. A “Ustanak” hoćeš/nećeš dolazi, gle čuda! od glagola “ustati” od kojeg je postala i riječ “Ustaša”. Biti Ustaša nije samo staviti vojničku kapu na glavu i na nju staviti “U” slovo. i hvaliti se da si Ustaša. Ustaša je DUH HRVATSTVA i svaki onaj koji se bori za Hrvatsku Državuje automatski je Ustaša a da se on takovim i ne osjeća.

U kratkim crticam iznijeti ću ono što sam osobno čuo od dvojice sudionika Velebitskog Ustanka. Najprije ću iznijeti što mi je o tome pričao pukovnik Mile Barišić.Godine 1962 u Parizu je umro hrvatski prijatelj, francuz George Desbons, branitelj hrvatskih Ustaša u atentatu na kralja Aleksandra Karađorđevića u Marseille-u 9 listopada 1934 godine; Pospišila, Kralja i Rajića. Pošto sam osobno poznavao gospodju Desbons i znao sam da joj je muž bolestan i bio u bolinici, javila mi je da je umro i da bi željela da budem na sprovodu. Bio sam i tu sam upoznao mnoge istaknute Hrvate. Fra. Branko Marić iz Madrida je vodio pogrebnu službu. Mene je zapala dužnost da nosim i položim hrvatska odlikovanja (ukupno četeri (4) mala jastučića) na kovčeg prije spuštanja u raku. Tu sam upoznao pukovnika Crne Legije Milu Barišića, pukovnika Crne Legije Jozu Mamića, Iliju Bagarića iz PTS i mnoge druge. Osobno je htio Mile Barišić biti sa mnom, jer je jedan sudionik velebitskog ustanka bio moj prvi susjed a njegov vjerni prijatelj i kasniji zapovjednik Crne Legije, Vitez general Rafajel, Ranko Boban. U idućem nastavku priče koje sam čuo od Mile Barišića.

Teror beogradske čaršije ne prestaje. Batinjanje Hrvata se pojačava. Zagrebački nadbiskup Antun Bauer piše memorandum kralju Aleksandru u kojem opisuje batinjanje Hrvata njegovih žendara. Sve to skupa puni času hrvatskog GNJEVA.

Izvor: Otporaš

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: