Zašto kako i gdje možete pojesti toplu sarmu! A da vas ne bude sram…nikada!

Na dan kada sam otegao papke, na mojoj sahrani su se skupili najveći šupci, pijandure, nabiguzice, papci, alkoholičari i oni koji uredeno jedu po karminama. Još dok sam ležao u sobi na krevetu, ukočenog izraza lica, sa blagim osmijehom, nakrivo podšišanih brkova-dok me je šišala susjeda brkove da ih skrati slučajno ju je natjeralo prdnut … Nastavi čitati Zašto kako i gdje možete pojesti toplu sarmu! A da vas ne bude sram…nikada!

Modni almanah iz sprčenog sokaka te nabiguzice iz svatova i junaci sa karmina

Tunjo i Mirta su krenuli za Vinkovce. Ženi se Tunjin nećak Joca inače zvan kao Josip za djevojku koju je upoznao ove  jeseni. Plesala je u kolu pa su se dobrano nakon plesa “potrošili”. Ona mu je bila sestrična…najbliža rođaka. Zvala se Josipa. Joca je izabrao Josipu jer tako tradicija pa ako će mo pravo … Nastavi čitati Modni almanah iz sprčenog sokaka te nabiguzice iz svatova i junaci sa karmina

Vinkovačke jeseni i sve što ide nuz to…(prvi dio)

Faljen Isus kume, kako je!? (pola sedam ujutro kum ustao žutih gaća sprijeda a smeđih ostraga). Evo ja došo po rakije dvi litre ako imaš, sve smo jučer popili. Prijatelj Franjo popio malo i povukao mulja pa se dočepao patoke izlio u sebe te se u suh bunar bacio! (Kuma ustala plače i reže meze … Nastavi čitati Vinkovačke jeseni i sve što ide nuz to…(prvi dio)

Vinkovačke jeseni i sve što ide nuz to…(drugi dio)

Kod Tunje je uvijek i vavijek tiha misa. Tunjo šišti i otpuhuje dimove cigareta motanih a žena tiho u brk svoj koji je vidljiv i nedepiliran broji brojanice, krunice, i pjesmice. "Tunjo oš možda nešt pojist!?"- "Mmmmm"!-Tunjo samo mrmlja i čeka kada će iz kuće krenuti jer ga Ilija mori što nije otišao na generalnu … Nastavi čitati Vinkovačke jeseni i sve što ide nuz to…(drugi dio)

Kad Ivica vikne tvoje ime…

Poznavao ih je: njihovu hladnoću, preciznost, namjeru, i okrutnost u njihovim očima. To se ne da sakriti. To se vidi u svakom čovjeku, a samo treba zaviriti-tad iskaču zvijeri iz tijela. A što se tiče Ivice, on je u Bogu dobio sve što je trebao...slobodan je, nema ljudskih okova, mislim da više pomaže svoju obitelj. A uvjeren sam da ima i pravog neiskvarenog Anđela uz sebe. Bog mu to dade, jer je vidio koliko je patio i propatio

U slučaju da niste razmišljali o tome, pročitajte i promislite!

Vaša baka je nosila vrlo kratke mini suknje, tanke gaćice, visoke čizme i išla bez grudnjaka... Slušala je Led Zeppelin, The Beatles, Janis Joplin i Rolling Stones. Vozila se motociklima i brzim automobilima. Pušila je cigarete i druge stvari... Pila je gin-tonic, whiskey i bilo što... Vratila se kući u 4 ujutro i ujutro otišla … Nastavi čitati U slučaju da niste razmišljali o tome, pročitajte i promislite!

Na današnji dan u Sinju 1989 godine!

Ja i moja žena na današnji dan Velike Gospe, nismo prišli baš pijatu sa prasetinom, janjetinom već smo se okrenuli našim resursima, te pogledali Blagdan Velike Gospe 1989 u Sinju, a tada su tamošnji Alkari pjevali uz harmoniku "Jugoslavijo, Jugoslavijo"! Imamo li snage se suočiti sa prošlošću, te pružiti ruku među Hrvatima? Stipe Šuvar je … Nastavi čitati Na današnji dan u Sinju 1989 godine!

Murphijevi zakoni sviranja gitare

Glavni Murphyjev zakon: Ako nešto može poći naopako, poći će naopako. Korolari  (nadopune): Ništa nije tako lako odsvirati kao što izgleda. Svaka priprema za sviranje zahtjeva više vremena od samog sviranja. Ako uočiš četiri stvari koje ti mogu upropastiti svirku i izbjegneš ih, pojavit će se peta. Uvijek postoji lakši način da se nešto odsvira. … Nastavi čitati Murphijevi zakoni sviranja gitare

Kupite knjigu Magistrala mržnje

UVOD Prvi dio: Htio sam biti profesor psihologije ili filozofije. Nisam stigao, jer je došao rat. Znam i svoje prijatelje koji su htjeli postati rock zvijezde, književnici, mehaničari, motoristi, tko zna što još. I kada se okreneš iza sebe, i zbrojiš dva i dva...imamo pakao. Pljuju nas jer znaju da se ne ističemo, a trebali … Nastavi čitati Kupite knjigu Magistrala mržnje

Gdje je nestao čovjek…gdje se skrivao?

P.M. Peđa Vukovarac, Vukovarski ratni veteran, aktivista za one kojima je potrebit, a inače sam za sebe-u pravom smislu riječi. E moj narode. Nesta srce hrvatsko odmah po dobitku nagrade. Povukao se je u miran liman, kazali bi naši alasi, i pušća sitnu ribu da mu prelaze preko teritorija. Tu i tam' nešto žvakne, ali … Nastavi čitati Gdje je nestao čovjek…gdje se skrivao?

OLUJA 95- oslobodilačka akcija!

Operacija Oluja započela je 4. kolovoza 1995. godine u 5.00 sati, a trajala je tri i pol dana, do 7. kolovoza 1995. godine u 18.00 sati. Srpska je vojska priznala poraz činom predaje 8. kolovoza 1995. godine u 19.00 sati, kada je u Viduševcu zapovjednik tzv. 21. krajinskog korpusa pukovnik Čedomir Bulat, predajući se, podnio … Nastavi čitati OLUJA 95- oslobodilačka akcija!

Šest “dalekovidnih” ciljeva!

  Razotkrivanje kovidPLANdemije, oružja širenja straha i panike radi dokidanja suvereniteta nad zemljama i kontrole ljudi; Istupanje Hrvatske iz članstva lažne SVJETSKE zdravstvene organizacije, u stvarnosti privatne i korumpirane, koja radi na štetu zdravlja ljudi; Inicijativa za osnivanje Krovne zdravstvene organizacije zemalja slobodnoga svijeta na izvornim načelima dr Andrije Štampara. Izbacivanje invazivnih cjepiva, onih u … Nastavi čitati Šest “dalekovidnih” ciljeva!

Kad Lile kaže da, “KOČI”razmišljam

-Halo! Halo-pljuskaju me po obrazu, i zalijevaju hladnom vodom. Halo, čovječe dođi k sebi!- Opet voda. -Ma dobro je šta ste navalili ovo je samo nesvijest bila.-odgovorih. -Ajde na noge lagane, pa ćeš sa nama do Kunjevaca. -Šta ću tamo krv ti šarenu, nit para imam niti automobil.-odgovorih. -Ajde...taaaakooo, samo polako i vidjet ćeš sve … Nastavi čitati Kad Lile kaže da, “KOČI”razmišljam

Gorka hrvatska istina!

"Hrvatski Ustaše i komunisti", su djelo čovjeka kojeg jako cijenim, skupa sa Z. Bušićem, možda više nego od ijedene povijesne osobe. Razlog tome što sam ih čitao, jeste, bila njegova proročka rečenica, koju je skovao, u trenucima kada je listao povijesne knjige. A što smo mi naučili? Mi mali smo naučili, veliku lekciju, a bogati … Nastavi čitati Gorka hrvatska istina!

Nema ratnih tema, nema gardista, nema policijaca…jedna knjiga koja će vam vratiti osmijeh na lice koji ste davno izgubili.

Sa lijeve strane kolodvora, klinci i par starijih tinejđžera, prodaju "cigle" pijanim Bosancima ili Turcima. 100.000 dinara cigla. Ako je ne kupiš fasuješ degenek od tih istih nasmijanih klinaca. A kada se dobije lova, trk u Cafe bar Kristal, gdje su se skupljali kamionđžije i drugi vrlo naprasiti i agresivni ljudi. WC na kolodvoru, vrlo staro okupljalište gradskih i seoskih homoseksualaca, i njihove poruke ispisane na vratima WC-a, a danas sa brojevima mobitela i opisima što i kako te kome rade usluge nastranog seksa. Kad te potjera na WC, dobiješ od nervoze sraćku iako je nisi imao kada pročitaš svu silinu tih bolesnih poruka. Doslovno te para uhvati, i već imaš par fleševa, koga udariti šakom, bocom, ili glavom.

Pogodi me u glavu, srce.

Kada sve krene naopako, postoji onaj još jedan dio kada krene još i nizbrdo. Tu ti ne pomaže više nitko, jer pomoći nema-samo pomirba sa sudbinom, koja te čeka na početku puta. Glupost je bezgranična i vrlo popularna u Hrvatskoj kao i među Hrvatima i Hrvaticama. Osoba može biti toliko glupa da svoje rođeno dijete … Nastavi čitati Pogodi me u glavu, srce.

Uskoro treća knjiga Ivana Dujmića na pomolu

Netko je jednom kazao kako prijateljstvo ne postoji, i da jedini prijatelj kojeg uistinu imamo jeste Isus. Nisam veliki vjernik ali znam, kada mi je teško da se njemu obraćam. Viša sila kazao bih. Zbog toga moga stava me mrze, iza leđa pričaju. Nadam se samo da ću moju treću knjigu još za života napisati. … Nastavi čitati Uskoro treća knjiga Ivana Dujmića na pomolu

Ceca Ražnjatović dolazi u Zagreb za 200.000 Eura!? Pa ima li tko pameti u ovoj zemlji Hrvatskoj, ili su nam šišmiši i vrane popile mozak!? Treba se samo sjetiti tko joj je suprug, koji uživa negdje na nekakvom otočju, skupa sa svojom zločinačkom pratnjom. Ceca Ražnjatović je dolazila u Vukovar, hrabriti četnike i četnikuše kao … Nastavi čitati Ceca u Zagrebu!? Četnikuše nam ne trebaju!

Ceca u Zagrebu!? Četnikuše nam ne trebaju!

Karambolirani čovjek, leptir, cvijet sa Velebita i Hajduk.

Iz sna me probudi kolega, drmajući me za rame. -Stigli smo.-reče on. Ustadoh polubudan dograbih ruksak, ERU sa prigušivačem, jaknu obukoh, te krenuh prema izlazu. Vani sunce proviruje kroz oblake, i povjetarac puše. Ostavio sam opremu kod helića i otišao do jedne pumpe koja je imala slavinu. Umio sam se hladnom velebitskom vodom, vrat skvasio, … Nastavi čitati Karambolirani čovjek, leptir, cvijet sa Velebita i Hajduk.

NEPOZNATI VOJNIK

Sloboda? Nju smo dobili bitkama i žrtvama. Radovali smo se, a kada je narod ogladnio, preuredili su je onako kako njima paše, te nam dali ono što trebaju a to je; hrpu otrovnih gljiva koje su pomno uzgajane u glavama u obliku zamisli o pljački, pretvorbi i privatizaciji. Servirane su u obliku rečenica i obećanja. Da bi lakše to sve narod naivni, hrvatski, progutao, naše su se obavještajne agencije stavile u službu zla i zločinaca, a koje ih štite dan danas. Dokaz u prilog tome jesu četnici u Hrvatskoj policiji i silovatelji u Saboru. Oni mogu krasti, pljačkati i krojiti zakone po sebi i svojim nahođenjima. „Gledaju u tuđem oku trn, a ne vide groblje u svom“ Nije dobro! Njima na dušu? Ne, oni su to pripisali nama, na našu dušu lakonskim odgovorom; da smo ih mi birali i odabrali za Sabor. Jude u ljudskom obliku. Nose kravate, pa se smatraju Homo Sapiensom, iako to nisu nikada bili. Nikada nisu bili na strani dobra pa ne vjerujem da će biti i ubuduće. Imamo Hrvatsku? Ne, nemamo niti smo ju imali. Tek je trebamo stvoriti. Ali ne onakvu kakvu su je stvarali UDBO-mafija i komunisti. Na to ne pristajem, niti sam pristajao niti ću pristati. Kao što se ne mirim sa prodajom Vukovara, i propalim pokušajima proboja. Tu sam zastao i tu sam još uvijek. U Vukovaru je počelo, a u Zagrebu treba završiti. Makar to bila revolucija, pobuna ili opsada Sabora do konačne predaje, procesuiranje zločinaca od početka do kraja, svih njih, jer su do vrata u zločinima i pljački. Što je Sabor? Institucija? Ne to je bordel, okupljalište najgorih političkih prostitutki i kurvi, i ta zgrada treba goriti skupa sa njima svima. Bez razlike. REZIME: Šleperi koji su nestali a trebali su doći u Vukovar, po prvim riječima su otišli za Hercegovinu, no istina je da su postojali drugi, koji nikada nisu došli tamo gdje su trebali poći. Gadan naboj. Zbog toga je Vukovar pao. Tko je uzeo kunu jednu za te šlepere taj je najgori Juda i krvnik, taj za mene nije čovjek niti je ikada bio. Jesmo li naoružani? Da, oduvijek. Dok je srca i bijele duše bit će i nas i šake koja će lupiti o stol. No za Jude nema više milosti! Mogu li se umazane ruke brzo oprati? Na mom izvoru NE!

Istina-kroz povijest iz Ivana Roše Bušića

"Rošin neprijateljski odnos prema pravoslavcima nije bio plod njegove hajdučke svojeglavosti ili katoličanstva, nego je imao dublje značenje, ne samo osobno nego i povijesno. Oni su bili uljezi na hrvatsko nacionalno područje, pa su se uvijek neprijateljski i hi-mbeno odnosili prema domaćem starosjedilačkom pučanstvu, a ponizno i udvornički prema onim stranim zavojevačima koji su u … Nastavi čitati Istina-kroz povijest iz Ivana Roše Bušića

Serem vam se u kapu!

Odrasla sam zrela i nadprosječno inteligentna osoba. Da! Groblja će se puniti. Pa neka se pune. Tijekom zadnjih 30 godina niste spomenuli niti jedan puta koliko je dragovoljaca umrlo i počinilo suicid. Ministarstvo branitelja laže...brojka je veća od 70.000 ali šute jer moraju ostatak od 30.000 pripisati za korona virus. Serem vam se u kapu i cjepivo. Amen.

Manda i Ante

"Ne da si zapustila njivu već nisi znala da imaš i izvor iz kojeg teče voda, pitka naravno." Manda odgovori: "Ma svi su lagali, ovako bi onako bi, ajde probaj sa njim ajde probaj sa onim, i ništa nije valjalo dok ti nisi došao." "Ti si dobro zaorao...baš dobro. Nikada nisam bila sretnija. Znala sam za izvor vode ali mi je jedan čovjek rekao da je njiva previše blatna i da mu nije ugodno gacati po vodi i blatnoj zemlji." "Ma glupan Mando moja. Šta on zna o oranju!? Ništ...!

Malo o “Majkama”, ali iskreno do bola…

Nakon toga konačno izlazi „Razum i Bezumlje“. Malo remekdjelo iskrenog, neiskalkuliranog rocka koji ne podilazi nikome. Do danas još nisam čuo takav album gdje se u pjesmama ocrtava sva drama, bol i problemi kroz koje je bend prošao da bi iznjedrio ovo djelo.

Bivši specijalac oskrnavio katoličku župu, popevši se na oltar!

U Vinkovcima nedavno se je dogodio skandal u Župi Presvetog srca Isusova. Umirovljeni pripadnik HOS-a Vinkovci, te SJP Krpelj Saša Bećvardi se je popeo na oltar u crkvi. Poznato je da je Saša Bećvardi muslimanske vjeroispovijesti i da mu je majka muslimanka a otac Srbin. Saša ga je se odrekao kada je rat počeo. Ima … Nastavi čitati Bivši specijalac oskrnavio katoličku župu, popevši se na oltar!

Donio mi čika poštar pismo…

Ne samo u posljednje vrijeme, niti kako ja pamtim, niti od mog rođenja, već odavno prije postoji hrvatski nacionalizam. Oni zlonamjerni će ga odmah povezati s ustaštvom ili nečim drugim što se odnosi na netrpeljivost prema drugim nacijama. Pišem u krugu države Hrvatske. Hrvatski nacionalizam je domoljublje ili patriotizam. VOLIM SVOJU DRŽAVU – RUŽU HRVATSKU! … Nastavi čitati Donio mi čika poštar pismo…

Đe će vam duša!?

Željeznički kolodvor u Vinkovcima. Gužva. Stajemo u red i kupujemo karte za Sarajevo. Imamo koncert na Akademiji ili kako se već zvala ta rupa. Mi smo obično po rupama svirali, i za to sam znao sebe i ostale iz benda uspoređivati sa parcovima. Šalu na stranu. Parcovi su vrlo inteligentni i imaju visok nagon za … Nastavi čitati Đe će vam duša!?

Krunoslav Domaćinović-čovjek koji zaslužuje poštovanje!

Kada nakon trideset godina shvatiš da nitko ne mari za tebe niti je ikoga briga za tvoj život i kako provodiš vrijeme, dođe trenutak, tren, kada se ugodno iznenadiš i shvatiš da ipak postoje ljudi koji me poštuju makar u to doba kada sam bio mladić su bili tinejđžeri. Jedan od njih je Kruno Domaćinović. … Nastavi čitati Krunoslav Domaćinović-čovjek koji zaslužuje poštovanje!

Sretan rođendan Lidija

Sretan rođendan Lidija i puno zdravlja sreće i veselja kao i do sada želi ti tvoj Ivan, koji ponekad budem svojeglav, tvrdoglav i zamišljen, ljut bez razloga, ali imaš veliko srce u kojeg stanem sa  svim mojim gabaritima koje voliš.

Odmora od svijeta dajte, i odmora od ljudi sramotnih.

Kakva trebaju kliješta da bi se izvukla istina iz osobe sa kojom govoriš? Kakav lanac treba povući zavezanu istinu da bi izašla na svjetlo dana. Riječi tu ne vrijede. Tajna se nastoji čuvati, jer tko smo mi (ja) da doznamo tako nešto? Vjerovatno bi nas odbacili, ispljuvali i dali zaboravu. A Zaborava nema, jer ga … Nastavi čitati Odmora od svijeta dajte, i odmora od ljudi sramotnih.

Nema pomirbe, niti oprosta!

Kiša...Pada već tri dana. Niti sunca niti plava neba. Sve je sivo. Pitam se uz kavu koju sam skuhao jesam li dovoljno daleko se odmakao sa Lidijom od klošara i propalica? Možda. U svakom žitu kukolja ima kažu stari ljudi.Ljudi? Oni ne postoje. Ja bih rekao u svakom kukolju žita ima. Ali se kasno pronađe. … Nastavi čitati Nema pomirbe, niti oprosta!

Fikcija ili ne, stvarnost ili ne-bacite kamen ako ste bez grijeha.

Ćaknut! Vi ste ćaknut!-povika prema meni, sudski vještak stari član Saveza komunista, otimajući se pri tome dvojici specijalaca. Posjeli su ga na klupu optuženičku ne skidajući lisice sa njegovih ruku. Sljedeći optuženik!-pozva sudac. Na ulazu se pojavi nekoliko liječnica i liječnika koji su se okaljali o etiku liječničku a što nije bila rijetka pojava. Tisuće … Nastavi čitati Fikcija ili ne, stvarnost ili ne-bacite kamen ako ste bez grijeha.

Lajkajte, “Hrvatsko obrambeno štivo” stranicu!

Nema Hrvata kojemu nije mučno od života. Jedino je stvar u tome…pokleknuti i postati juda, ili ostati dijamant prekrasne ljepote. Molim prijatelje ovoga bloga te čitatelje da lajkaju blog tako da pređem magičnu granicu od 10,000 lajkova. U gornjem desnom kutu bloga, imate box za lajkove.

Demon Tito!

"U ime Isusa Krista, demone, reci tko si?!" Demon je pakosno rekao: "Ja sam Tito!". Zli vođa zle komunističke partije, koja je kriva za milijune smrti Hrvata, u Hrvatskoj, i nadalje prkosi kroz one koji su danas sluge njegove.

MI HRVATI SMO UGROŽENA VEĆINA!

Dragi Bože, promijeni mi ime u Milorad da mogu nekažnjeno lagati o prekrštavanju Srba, da mogu šutjeti o sudbini dr. Šretera, Hrvata, katolika, bijelca, heteroseksulaca koji je kao većina ubijen od strane ugrožene srpske manjine. Biti Pupovčev Srbin u Hrvatskoj je zabavno, profitabilno, nadrealistično. No, ne želim biti obični Pupovčev Srbin. Želim, kako bih bio još ugroženiji, biti Srbin transeksualac i crnac, dakle želim biti ugroženi Srbin za 21. stoljeće koji kao manjina nije ugrožen samo po nacionalnom ključu, već i spolnom, rasnom i obiteljskom, pa da u sklopu 13 točaka tražim rodno neutralne WC-e za srpske transeksualce s transrodnom antifašističkom kokardom, da kao srboafrikanac i žena nosim bradu kao transrodni četnik.

Requiem za hrvatskog bojovnika…

Samo mi suza ponekad kane,
Niz obraz se skotrlja sama,
Vilo moja kad noć bane,
Ako me nestane, kao ja, nemoj ostat sama…

Zašto? Zar je moralo tako biti?

U dom. ratu (mogao je biti bilo koji sukob-rat u svijetu i u bilo kojoj zemlji) radio sam kao medicinski tehničar na bojištu i pomagao ranjene te sakupljao mrtve bojovnike te ih vozio u bolnicu. Najprije se trijaža radila: najteže ranjeni i oni koji su blizu smrti su najprije voženi u bolnicu, zatim lakše ranjeni … Nastavi čitati Zašto? Zar je moralo tako biti?

Legende na pomolu!

"Ismijavanje" ili podizanje, pojedinih režisera koji danas, glume velike njuške nisu ništa drugo do istina koja izvire iz njih. Dakle nemojmo nasjedati jer jedna lastavica, (jedan film) ne čini proljeće. A gen. V. M. Luburić nije dao lastavicu već hrvatskog Zmaja. Svoj život. Mogu on/ona/ono glumiti što god hoće no istina je jedna. Para vrti tamo gdje burgija ne će, a to pravim Hrvatima nije važno osim u službi kupovanja kruha, i osnovnoga za život. Takva je Hrvatska u viziji Maksa Luburića. Bratimstvo i jedinstvo, u pravom smislu riječi, po Starčevićevu naputku i zamisli. Dakle Hrvati su donekle, jednaki u socijalnom staležu, materijalnom bogatstvu. Razlike je V. M. Luburić trenutno umanjio i mogućnost prijevare, te umnožavanja bogatstva.

Pa šta sad kazati!? Muči…i maši rukama da se zrak proluftira!

Jutro sedam i dvadeset minuta. Ustao sam protegao se i otišao u WC. Obavio sam umivanje jutarnje pišanje, koje je sada uz prostamol lakše ko da sam popio tri litre pive. Ide li ga ide...Vraćam se u sobu uzimam robu, hlače, majicu, košulju i palim prvu cigaretu na balkonu. U međuvremenu sam skuhao kavu i … Nastavi čitati Pa šta sad kazati!? Muči…i maši rukama da se zrak proluftira!

Inspektor Sopček

Spjevala djeca iz ulice Kraljice mira, mali vragolani susjedi inspektora Sopčeka. Svaka slučajnost sa inspektorom je istinita i namjerna.:)

“POŠTOVANA”GOSPODO POLITIČARI

NE MORATE PALITI DOKUMENTE PA I CIA JE NEGDJE PRIJE OBJAVILA ŠTO MISLI O VAMA,NADAM SE AKO DOĐE NEKA DRUGA VLAST DA ĆETE BITI SVI LUSTRIRANI A ZA PLJAČKU OVE KRVLJU NATOPLJENE ZEMLJE PROCESUIRANI...

Cajkama i kriminalu: Da ili Ne!

Kad moja Lidy kaže: Neka ga je đava odnia!-onda znam da je ta osoba i zaslužila da joj se dogodi nešto loše. Govorim o splitskom điru i ljudima odande, koji se ne mire sa zakonom, već naprotiv, od Lidije čujem svakojake priče a najgore dolaze upravo od prije deset-dvadeset godina. Para i moći nekim splićanima … Nastavi čitati Cajkama i kriminalu: Da ili Ne!

Umiranje branitelja i dragovoljaca!

Nitko ne reagira na apel hrvatskih branitelja koji sa strahom ulaze u svaku novu analizu. Na ovu najnoviju, sa vrlo šokantnim izvještajima, nije reagirala niti predsjednica, a branitelji umiru kao pokošeni... Javnost je već upoznata sa crnom statistikom o pobolu i smrti hrvatskih branitelja, no broj umrlih u posljednje vrijeme rapidno raste! Na to upozorava Koordinacija … Nastavi čitati Umiranje branitelja i dragovoljaca!

Oči u oči. Ti si ON!

Granate su padale po gradu i periferiji…rušile su krovove, padale po dvorištima, ulicama i pogađale zgrade. Sa istoka se je primjećivao gusti dim. Kuće su u selu Nuštru gorile. Hitna pomoć i druga civilna vozila su brzo promicala ulicama vozeći ranjene i mrtve. Definitivno nije bio dan za izlazak iz podruma i odlazak u kafić. Granatiranje je trajalo još dva sata, pa je se konačno stišalo ispaljivanje i detonacije granata. Provirili smo kroz podrumski prozor, i osluhnuli još malo. Da. Prestalo je. Možemo van.

Prijatelj Fleka i ja smo ožednili. Izašli smo van i krenuli pješice polako prema omiljenom bircuzu, “Kod usrane babe” gdje smo skraćivali vrijeme između granatiranja. Veliki stakleni prozori su bili pokriveni sa vrećama pijeska. Vrata podebljana sa fosnama. Ulazimo unutra, a za stolom sa desne strane su sjedili, lik iz Lučkog debeo, naoružan Hekler Koch-om sa prigušivačem. Ledena lica. Zelena odora mu je bila čista i uredna. “Odakle ti ovdje?”-upitah. “Došao sam čuvati zapovjednika grada. Navodno se neki gardisti bune na gradsku vlast jer je odavala pozicije i položaje naših trupa usljed čega su poginuli njih četvorica”. “Jesi sam ovdje?” “Ne nisam. Tu smo nas dvojica i vozač”. “Stigli smo onim Suzukijem, terencom”. Stali smo za šank, i naručili pivo i kavu. Pošto nije bilo struje u gradu, kuhala se domaća kava “socara”. Gusta skoro kao rijetki puding. Fleka je nageo pivo, a ja sam uživao u kavi, koliko se moglo uživati u takovom napitku. Konobarica sa druge strane šanka je bila rasčupana. Vjerovatno je friško iz drpeđe stigla. Imala je majicu sa dubokim dekolteom, crvenu mini suknju, i štikle kojima pete nisu bile iste visine, pa je izgledalo kada hoda kao da šepa. Uskoro stižu vozač i drugi specijalac iz Lučkog, također naoružan sa puškom Hekler Koch isto sa prigušivačem, te sjedaju kod kolege za stol. Ja se okrenuh konobarici i rekoh: “Mala ajd pusti ovu kazetu, ja sviram na njoj, biti će ti drago!” “Slušaj brko…mala ti može biti majka. Toliko sam starija od tebe!” “Ne smetaju mi razlike u godinama, ali danas ne mogu ništa sa alatom. Imam urinarnu infekciju!”-odvratih.

“Hahahahahaha!” “Šta je!? Jesi triper dobio!? E moj Striče Ivane…provjeri bunar prije nego skačeš ne bi li se utopio u njemu!”-nastavi konobarica sa ismijavanjem, te mi zapjeva pjesmu “Grickao si klitoris, dobio si sifilis!” “Ma ajde gledaj svoja posla.-odrezah. Ako te vrijeđa što te zovem mala, nemaš prava na to jer imaš jedva 160 cm, a mogu te zvati i matora! Ti biraj!” “Marš stoko, i ti i tvoj bratić!”-povika konobarica.

Ona tri specijalca su se počeli okretati za stolom, ispili su piće te krenuli van. Na stolu su ostavili novac, te izašli van. Kratko su stali pred vratima. Stigao je nekakav civil stariji, oko 55 godina te im nešto šaputao. Nisam primjetio da je tijekom razgovora sa njima očima upirao u mene i prijatelja Fleku. Pokazao je rukom prema križanju. Stariji lik civil se je uskoro izgubio, a specijalci su krenuli prema Suzukiju. I odvezli se prema križanju pa skrenuli lijevo, prema bivšem korzu. Ja i kolega smo izašli van i tek što smo krenuli začule su se ponovo granate. Počeli smo trčati prema skretanju za korzo…približili smo se na nekih 15 metara od križanja, granata prva, druga, treća zasuše križanje i cestu. Primjetio sam sa lijeve strane Suzuki od specijalaca, i njih u njemu pod zaštitom stabala drvoreda. “Vraćamo se u birtiju, jer ne ćemo stići do podruma, i smjene. Neka se strpe malo!” Ok. Kako hoćeš. Samo požuri da nas ne rasture!”-okrenuli smo se i počeli ubrzano hodati nazad prema birtiji. Fleka nije imao naoružanje, a ja sam imao Litvanku.

Iza nas Suzuki sa specijalcima, je stao na križanje i lagano i tiho zakočio. Zadnje desno staklo se je spustilo, i kroz prozor, je provirio Hekler Koch sa prigušivačem. Debeli specijalac, ledena lica, je stisnuo pušku rukama i nanišanio kroz optiku točno u moju glavu. Opalio je! Osjetio sam kako gubim ravnotežu i padam u crni ponor! “E jebi ga…moje ratovanje je gotovo!” Zaškripaše gume Suzukija, prema Nuštru. Duh mi se izdigao iznad tijela, i vidio sam rupu na glavi, točnije na čelu. Prijatelj Fleka me je vukao za rukav, u panici. Ništa ga nisam čuo. Sve sam doznao u jednom trenutku da Bog postoji i da su me Anđeli čuvali…”Ćik pauza, povikah im!” Okrenuo sam se i ugledao svjetlo koje me je vuklo ka sebi. Bio je to ON.” A joj, joj, ovaj poziv se ne odbija! Hahahahahaha!””Prokleti specijalci…upamtio sam im lica. Jesam ubijen, ali i dalje živim…srest će mo se u drugoj rundi!”Stao sam pred izvor svjetla i rekao, na upit kako se zovem: “Zvali su me Stric Ivan!”

Hrvatsko obrambeno štivo

Granate su padale po gradu i periferiji…rušile su krovove, padale po dvorištima, ulicama i pogađale zgrade. Sa istoka se je primjećivao gusti dim. Kuće su u selu Nuštru gorile. Hitna pomoć i druga civilna vozila su brzo promicala ulicama vozeći ranjene i mrtve. Definitivno nije bio dan za izlazak iz podruma i odlazak u kafić. Granatiranje je trajalo još dva sata, pa je se konačno stišalo ispaljivanje i detonacije granata. Provirili smo kroz podrumski prozor, i osluhnuli još malo. Da. Prestalo je. Možemo van.

Prijatelj Fleka i ja smo ožednili. Izašli smo van i krenuli pješice polako prema omiljenom bircuzu, “Kod usrane babe” gdje smo skraćivali vrijeme između granatiranja. Veliki stakleni prozori su bili pokriveni sa vrećama pijeska. Vrata podebljana sa fosnama. Ulazimo unutra, a za stolom sa desne strane su sjedili, lik iz Lučkog debeo, naoružan Hekler Koch-om sa prigušivačem. Ledena lica. Zelena odora mu je bila čista i…

View original post još 622 riječi

Zašto kako i gdje možete pojesti toplu sarmu! A da vas ne bude sram…nikada!

Ništa morbidno, dapače, osvježava duh i pruža potporu onom ko je na dnu!

Hrvatsko obrambeno štivo

Na dan kada sam otegao papke, na mojoj sahrani su se skupili najveći šupci, pijandure, nabiguzice, papci, alkoholičari i oni koji uredeno jedu po karminama. Još dok sam ležao u sobi na krevetu, ukočenog izraza lica, sa blagim osmijehom, nakrivo podšišanih brkova-dok me je šišala susjeda brkove da ih skrati slučajno ju je natjeralo prdnut pa je greškom odsjekla više brka, pa je stoga bio neravan. Pa ga je ispravljala, ispravljala,ispravljala dok nije pustila tihomira, i natjerale okupljene susjede u plač. Plaču susjede i nariču idu suze na oči. Joj Ivaneeeee oči moje suzeeeee! Suza suzu roni! Ali ne zbog mene. Već zbog suzavca. E onda su došli čestitari, najbolji lažni prijatelji, lažne kolege, svi oni koji su bili gladni moga kruha, moje žene i imovine. Uredno su se pozdravljali i govorili- je šupak Dujma bio sačuvaj Bože. A i u sobi nešto smrdi ko da se usro.

Nisu znali…

View original post još 746 riječi