Uskoro treća knjiga Ivana Dujmića na pomolu

Netko je jednom kazao kako prijateljstvo ne postoji, i da jedini prijatelj kojeg uistinu imamo jeste Isus. Nisam veliki vjernik ali znam, kada mi je teško da se njemu obraćam. Viša sila kazao bih. Zbog toga moga stava me mrze, iza leđa pričaju. Nadam se samo da ću moju treću knjigu još za života napisati. … Nastavi čitati Uskoro treća knjiga Ivana Dujmića na pomolu

Ceca u Zagrebu!? Četnikuše nam ne trebaju!

Ceca Ražnjatović dolazi u Zagreb za 200.000 Eura!? Pa ima li tko pameti u ovoj zemlji Hrvatskoj, ili su nam šišmiši i vrane popile mozak!? Treba se samo sjetiti tko joj je suprug, koji uživa negdje na nekakvom otočju, skupa sa svojom zločinačkom pratnjom. Ceca Ražnjatović je dolazila u Vukovar, hrabriti četnike i četnikuše kao … Nastavi čitati Ceca u Zagrebu!? Četnikuše nam ne trebaju!

Karambolirani čovjek, leptir, cvijet sa Velebita i Hajduk.

Iz sna me probudi kolega, drmajući me za rame. -Stigli smo.-reče on. Ustadoh polubudan dograbih ruksak, ERU sa prigušivačem, jaknu obukoh, te krenuh prema izlazu. Vani sunce proviruje kroz oblake, i povjetarac puše. Ostavio sam opremu kod helića i otišao do jedne pumpe koja je imala slavinu. Umio sam se hladnom velebitskom vodom, vrat skvasio, … Nastavi čitati Karambolirani čovjek, leptir, cvijet sa Velebita i Hajduk.

NEPOZNATI VOJNIK

Sloboda? Nju smo dobili bitkama i žrtvama. Radovali smo se, a kada je narod ogladnio, preuredili su je onako kako njima paše, te nam dali ono što trebaju a to je; hrpu otrovnih gljiva koje su pomno uzgajane u glavama u obliku zamisli o pljački, pretvorbi i privatizaciji. Servirane su u obliku rečenica i obećanja. Da bi lakše to sve narod naivni, hrvatski, progutao, naše su se obavještajne agencije stavile u službu zla i zločinaca, a koje ih štite dan danas. Dokaz u prilog tome jesu četnici u Hrvatskoj policiji i silovatelji u Saboru. Oni mogu krasti, pljačkati i krojiti zakone po sebi i svojim nahođenjima. „Gledaju u tuđem oku trn, a ne vide groblje u svom“ Nije dobro! Njima na dušu? Ne, oni su to pripisali nama, na našu dušu lakonskim odgovorom; da smo ih mi birali i odabrali za Sabor. Jude u ljudskom obliku. Nose kravate, pa se smatraju Homo Sapiensom, iako to nisu nikada bili. Nikada nisu bili na strani dobra pa ne vjerujem da će biti i ubuduće. Imamo Hrvatsku? Ne, nemamo niti smo ju imali. Tek je trebamo stvoriti. Ali ne onakvu kakvu su je stvarali UDBO-mafija i komunisti. Na to ne pristajem, niti sam pristajao niti ću pristati. Kao što se ne mirim sa prodajom Vukovara, i propalim pokušajima proboja. Tu sam zastao i tu sam još uvijek. U Vukovaru je počelo, a u Zagrebu treba završiti. Makar to bila revolucija, pobuna ili opsada Sabora do konačne predaje, procesuiranje zločinaca od početka do kraja, svih njih, jer su do vrata u zločinima i pljački. Što je Sabor? Institucija? Ne to je bordel, okupljalište najgorih političkih prostitutki i kurvi, i ta zgrada treba goriti skupa sa njima svima. Bez razlike. REZIME: Šleperi koji su nestali a trebali su doći u Vukovar, po prvim riječima su otišli za Hercegovinu, no istina je da su postojali drugi, koji nikada nisu došli tamo gdje su trebali poći. Gadan naboj. Zbog toga je Vukovar pao. Tko je uzeo kunu jednu za te šlepere taj je najgori Juda i krvnik, taj za mene nije čovjek niti je ikada bio. Jesmo li naoružani? Da, oduvijek. Dok je srca i bijele duše bit će i nas i šake koja će lupiti o stol. No za Jude nema više milosti! Mogu li se umazane ruke brzo oprati? Na mom izvoru NE!

Istina-kroz povijest iz Ivana Roše Bušića

"Rošin neprijateljski odnos prema pravoslavcima nije bio plod njegove hajdučke svojeglavosti ili katoličanstva, nego je imao dublje značenje, ne samo osobno nego i povijesno. Oni su bili uljezi na hrvatsko nacionalno područje, pa su se uvijek neprijateljski i hi-mbeno odnosili prema domaćem starosjedilačkom pučanstvu, a ponizno i udvornički prema onim stranim zavojevačima koji su u … Nastavi čitati Istina-kroz povijest iz Ivana Roše Bušića