Na dan kada sam otegao papke, na mojoj sahrani su se skupili najveći šupci, pijandure, nabiguzice, papci, alkoholičari i oni koji uredeno jedu po karminama. Još dok sam ležao u sobi na krevetu, ukočenog izraza lica, sa blagim osmijehom, nakrivo podšišanih brkova-dok me je šišala susjeda brkove da ih skrati slučajno ju je natjeralo prdnut pa je greškom odsjekla više brka, pa je stoga bio neravan. Pa ga je ispravljala, ispravljala,ispravljala dok nije pustila tihomira, i natjerale okupljene susjede u plač. Plaču susjede i nariču idu suze na oči. Joj Ivaneeeee oči moje suzeeeee! Suza suzu roni! Ali ne zbog mene. Već zbog suzavca. E onda su došli čestitari, najbolji lažni prijatelji, lažne kolege, svi oni koji su bili gladni moga kruha, moje žene i imovine. Uredno su se pozdravljali i govorili- je šupak Dujma bio sačuvaj Bože. A i u sobi nešto smrdi ko da se usro.

Nisu znali…

Korona došla u Slavoniju…Tunjo niti da se osvrne na koronu, a Mirta zapela za cijepljenje. Lobira kod Tunje da se Tunjo privoli na cijepljenje. “Tunjo, ja mislim da bi trebali ići kod liječnika pa se upisati u red za cijepljenje”. -reče Mirta. “Mirta ne trabunjaj, i ne vjeruj svemu što piše po tarabama. Ja imam svoju medicinu, koje se držim, a ovdje u selu, ako ne vjeruješ idi provjeri kod fratra Ive, smo dulje od 800 godina.” “Sve smo preživjeli: Kugu, sifilis, sušu pa nam šljive nisu rodile. To je bilo najgore, jer te godine nije bilo šljiva za rakiju ispeći. A to je glavni sastojak medicine. Slanina adidas, čvarci, i rakija šljivovica. I nemoj me mantat više sa tim cijepljenjem, i cjepivima.”-odbrusi Tunjo. Dobro Tunjo…ja sutra idem kod liječnika se upisati na popis za cijepljenje. Tunjo i Mirta su bili valjda jedini u selu koji nisu oboljeli od najgore…