Vrlo interesantan je bio željeznički kolodvor u Vinkovcima…narodi Balkana i sa Bliskog Istoka su se slijevali u ovaj mali radnički gradić, da bi se preko Vinkovaca prebacivali na Zapad i zemlje zapadne Europe. Policija je glasila za to vrijeme za vrlo oštru i politički nastrojenu, koja je tražila u svim putnicima” elemente “, sa kojima su vrlo brutalno postupali. Ja bih rekao da je to tada bilo normalno, da ti milicajac razbije nos, ili da te maltretira čitavu noć. Nikada te nije odraživala jedna osoba, već su obično bile grupe od dva, tri pa i četiri milicajca…
Pola dva ujutro…Vinkovački kolodvor. Nigdje žive duše tek tu i tamo ožive prikaze nekadašnjeg živopisnog Vinkovačkog kolodvora. Bosanci, Muslimani i Turci napolju ispred stubišta na travnjaku sjede na raširenoj deki i jedu piletinu ili ovčetinu iz papira smeđe boje koji je dobio tamnu boju zbog masti iz jela. Obavezno pivo, ponegdje šargija svira. Harmonika. Đžepari na svom zadatku. Najpoznatiji je bio na relaciji Tuzla Vinkovci, pjevač narodnih pjesama, Nazif Gljiva. Iz kupea u kupe je tražio priliku da zgrabi nečiju teško stečenu ušteđevinu. Sa lijeve strane kolodvora, klinci i par starijih tinejđžera, prodaju “cigle” pijanim Bosancima ili Turcima. 100.000 dinara cigla. Ako je ne kupiš fasuješ degenek od tih istih nasmijanih klinaca. A kada se dobije lova, trk u Cafe bar Kristal, gdje su se skupljali kamionđžije i drugi vrlo naprasiti i agresivni ljudi. WC na kolodvoru, vrlo staro okupljalište gradskih i seoskih homoseksualaca, i njihove poruke ispisane na vratima…
View original post još 390 riječi
