Novo!

“Crna žena”! Nešto ne valja? Ne. Nije svjećica, već je lanpa!

Što reći o tebi, Crnoj Ženi? Ništa drugo, do ovoga. Izgubila si kompas, busolu, mahovina je nestala i lišaj sa drveta. Sunce zašlo, zvijezda nema, a frizerski salon za žene gdje si htjela šišati sina 1991 sa bradurinom i kosom do pupka, je se nažalost zatvorio jer nije rentabilan bil. Jest. Radio je do pada Vukovara, ali je slabije bilo struje, jer su ga ometale, upravo granate tvoga sina bradata. Kako je stradao? Čakija mu se uplela među noge, te se je sapleo a povrede od nje su ostale, i postale smrtonosne. Kolega je prešao preko tebe, i njih sto i nešto. Zadnje što si pomislil, je bilo: draga majko moja. More popij rakiju, jer sam svoju popio na Trpinjskoj cesti i Vukovaru. Da ti iskren budem ni ne znam gde sam…negde sam u kanalu. Ovo je bila hakovana poruka, telepatska.

Ništa to nije divljem i neobrazovanom licimuru/hipokritu/rvatini koji danas, nakon rata, jede i pije sa čejenima, jer mu je psiha tanka i lomna kao što je i on sam na tuđu ženu a na sliku svoju. Imam li pravo pisati o tom? Imam i te kako. Je li uopće potrebito razgovarati o novom ratu, jer je svakom muka dana, a njegova je tolika, da bi bar još devet momaka i djevojaka kao što je Ivan poklao i pobacao te bi bio velik jak onostran pristran i zacrtan, kao što je danas, nakon svega dobio milost. A čiju to? Jer je Krist Kralj, koji je sam otišao sa Križa, a zaboravio njih dva te su ostali trunuti i visiti na njemu. Je li ih poslije ih uposlio, da bi imao manju muku? Ne znam ljeba mi. Jel ubit bližnjeg svoga, u kojeg je toliko polagao ljubavi svijesti, radosti htijenja, zahtjeva i svih sanjanja i napora da bi čovjek ličio na sebe i dao bar dio toga natrag onome koji ga je stvorio, ono što bi trebalo raditi. Ne sekiraj se. Nije on niti zadužen za to. Već netko smanjenog kapaciteta, intelekta, kao što su i njih dva. Svaka ptica svome jatu. Kome dati i vraćati, ako ne liči na sebe i nije po svome stvoren. Ne hulim već me strah za Boga, Hrvata, obitelj do mene pa i moju koju je pokušao uništiti divljak imena data, od sljedećeg rata, jer je žedan a žeđ gasi rakijom u društvu sebi sličnih, i posebice intelektualno smanjenih mogućnosti kao što je bio taj divljak.

Budali kažeš da treba otići na očni pregled u Ghetaldus, a on tebi njoj i njemu ili meni izvadi oba oka i zarakija. Takve su žene u Crnom. Ma bre…dete ste mi pustili iz autobus da izađe, te se izgubilo u metežu na ekskurziji. Jao bre! Jel ga netko video? Ima bre, bradu do pupak, vesel, voli sve što vole mladi…ima 52 godine…čakija za pojasom, čizme, iz JNA, uniforma iz JNA…mastan prljav, i isti miris ima da ga mama more prepoznat. Zato pritisnite LIKE i recite što ste imali, jer mi je muka da mi unuk bude žrtvovan u budućem razdoblju rata kao unuk sirota čovjeka, ali velika, jaka, čvrsta srca, i radosna, dok ga rat nije dotegao, pritegao i uništio. Gubi li se što u Bogu? I te kako. Rodi se mržnja. Očita. Malo me je sram i strah ove more. Ali ima razloga za to. Ne budi glup plitak i nazadan, već čvrst i stabilan u svom uvjerenju da djecu i ratne zarobljenike ne treba klati silovati i ubijati. Bilo ga je i biti će rata. Ali mene, više ne. Nikada više. Jer mi je zlo koliko sam puta ponavljao scenu za scenom. Ako su dušebrižnici oko tebe onda si najebao. Postoje druga neba za takve individue. Pa neka jedu piju i neka se snalaze pa kako im Bog dade, i Gospa, koja je PO NJIHOVOM svetosavskom:

-gladna ljudskog mesa, kao zvijer-tuđeg života, monstrum, i megaloman, koji ne znade, ako je sa ovoga svijeta i od čovjeka za milost jer su njeno dijete razapeli. Generaliziraju stvar. Po njima sva djeca svijeta moraju patiti zbog nepromišljenosti, koja graniči sa kanibalizmom, (korijenom iz roga južne Afrike, iz plemena Serbon) u kojeg, ne da nemam vjere i namjera, već bih radije umrl, nego išta takvoga probao. Legao bih zaspati i nikada se ne bih probudio. Jesam vas igdje srel? Zar da budem zvijer, kao što je onaj koji nas je na to naveo, te da uzmem čakiju i da isčakijam pola sela. Plan? Pa kakav plan? U kaosu nema plana. Nema reda, a nema niti smisla ikakvoga. Jade moj dobar ti je, dan danas bio jer sam imao dojam da ću umrijeti od tuge i brige da me netko od neprijatelja mojih, lažnih prijatelja i dušebrižnica, nije pregledao.

29. 05. 2017…jutro. Sunca nema…računa truje plaćen. Đe ste na kavu!?

Smanjio sam glazbu i utihnio. Ali mi slova lete sve više i jače, i ne kanim prestati. Jer sutra kada zbog ovakvih divljaka padne NUKE (nuklerna bomba/u plinskoj ambalaži ali kućne radinosti) i spali svijet, ostat će bar svjedočanstvo da u knjižnicama ima bar nešto što će ostati sačuvano a to je onaj čisti dio Hrvata koji su se borili, za Hrvatsku, i pali, a nisu klali, već su bili klani, od neprijatelja sa bradurinom do koljena, i njegovim kompanjonom, koji je obrijan, ali pijan kao i on, jer iz istog vrča piju i opijaju se, jer im je život patetičan, i isprogramiran, od manjeg kvocijenta, nego što su sami. Svako dobro čitateljima vam želim.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: