Novo!

Davor Domazet Lošo: Juriš klonova

preuzmi
Je li juriš klonova na zemlju Hrvata, koje je Sveti otac Ivan Pavao II. naznačio kao “neustrašive svjedoke Evanđelja”, slučajnost, pitanje okolnosti povijesnih zbivanja ili je to dio sveobuhvatnog planetarnog plana pohranjenog u ladicama ‘hijerarhije urotnika’ protiv četiriju temeljnih vrjednota – čovjeka, obitelji, domovine i vjere otaca? Ako je suditi po vremenskom trajanju, širini i dubini zahvata ‘bojnog polja’, koje se očituje
u nastojanjima kojim žele dokazati kako je magnum crimen vlastit svakoj državotvornoj ideji u Hrvata, pa i onoj iz devedesetih godina prošloga stoljeća, onda nije teško zaključiti da je na djelu prava, a ne paranoična ‘teorija urote’ protiv jednog ne odveć brojnog naroda na istočnoj obali Jadranskoga mora.


Stvarni, a ne izmišljeni urotnici s vrha piramidalno ustrojene hijerarhije možda će ponešto i oprostiti “narodu nade” zvanom Hrvati, ali dvije stvari sigurno nikada ne će – samostalnu, slobodnu i nezavisnu državu i vjernost Petrovu nasljedniku. To je magnum crimen koji prati Hrvate kada je riječ o novijoj povijesti, još od vremena velikih ideologa i rodočelnika suvremenog determinizma Karla Marxa i Friedricha Engelsa, koje je silno razljutio jedan hrvatski vojskovođa, i to onaj koji je u povijesti ratovanja znan kao vojskovođa bez ijedne izgubljene bitke, poremetivši upraviteljima nadziranog nereda prevratničke planove u velikoj srednjoeuropskoj carevini, tako da se u svome bijesu nisu nimalo ustručavali prozboriti o Hrvatima kao o nekakvu europskom ološu koji treba
uništiti.

Dakle, od 1848.1 u britanskim liberalnim i inim krugovima otpočelo je sustavno svrstavanje Hrvata u ‘zločinačke’ narode, kojemu, po njihovome naumu, treba ‘priskrbiti’ (prilijepiti) etiketu naroda s ‘ugrađenim zločinačkim genima’. To je razlog, o kojem govori i Mark Almond, zbog kojega su “Karl Mara i Friedrich Engels, u sljedećih sto i više godina, pokrenuli protiv Hrvata rasprave neviđene žestine i pune rasističkih uvreda”. Tako su, prema Marxovim novinama Neue Rheinische Zeitung, Hrvati, jer su se usudili u temeljima uzdrmanu crno-žutu monarhiju spasiti od pogibelji, postali:

“Horde ništarija, lupeža i skitnica… rulja, podli seljaci najamnici, bljuvotina…”,(!?)

a Engels je osobno objavio

“rat uništenja i bezobzirnog terora” protiv toga “otpada od naroda”.(!?)


Kao što je vidljivo, ovo je bio startni pucanj ‘hijerarhije urotnika’ ili marksističkog zalaganja za uništenje Hrvata i drugih ‘reakcionarnih naroda’.

Hrvati taj početak ‘njihove sotonizacije’ ne bi smjeli nikada zaboraviti, kako bi lakše razumjeli zašto im se u vrijeme komunizma događalo ono što im se događalo, kao i to zašto im se poslije Domovinskoga rata događa ovo što im se događa. Kako bi se ispunilo Marxovo i Engelsovo učenje o Hrvatima kao ‘problematičnom narodu’, kao na tekućoj vrpci proizvode se klonovi koji sustavno vode ljuti boj protiv Hrvata i njihove države.

U tome svome jurišu prema uvijek njima mrskim katolicima, nažalost, imali su poprilično uspjeha. Prvo su ih, uz pomoć domaćih klončića, koje je Stjepan Radić prepoznao kao “guske u magli”, uspjeli gurnuti u vertikalni ustroj vlasti pod srpskom dominacijom, kako bi im uskratili državnost, a zatim, kada su to u dobroj mjeri i ostvarili, isfrustriranim su Hrvatima ponudili obmanu zvanu ‘nezavisna država’, za koju su mnogi dali živote, ubijajući se međusobno, da bi, kada se raziđe ratni dim, mogli Hrvatima nametnuti hipoteku zločina tijekom idućih pedeset i više godina.


S obručem ‘zločinačkog naroda’ oko hrvatskoga nacionalnog bića, britanskim ‘nadzirateljima nereda’, i ne samo njima, nije bilo odveć teško pustiti pripremljenu klonovsku armadu, oboružanu ideologijom bezboštva, da u ime ‘bratstva i jedinstva’ nad Hrvatima pokušaju ostvariti neostvarenu želju tvorca Komunističkog manifesta. I, što se dogodilo tome bogobojaznom narodu Katoličke crkve?

Rastjeran je diljem svijeta. 

Njihov je primas, zbog vjernosti Svetoj Stolici, stavljen na optuženičku klupu i osuđen na šesnaest godina robije zbog ‘ratnog zločina’. Velika prostranstva njihove povijesne zemlje na istoku su oteta.

Tajna ih je služba ubijala, zatvarala ili proganjala kada joj se to prohtjelo, često i bez ikakva, pa i najmanjeg povoda, a nasrtaji na njihov jezik nikada nisu ni prestali.


I, napokon, kada su se Hrvati u posljednjemu srpskom osvajačkom ratu obranili, ni tada ih nije mimoišla gorka sudbina, unatoč činjenici što je Hrvatska vojska bila pobjednik na bojnom polju. I – opet sjede na optuženičkoj klupi i opet im se sudi. Haaški provoditelji inverzne pravde, unatoč međunarodnom priznanju Hrvatske, i nasilnim sredstvima nastoje uvjeriti Hrvate da je njihova država ‘zločinački pothvat’ i ništa više. Zbog svega navedenog, nije potrebna nikakva posebna hrabrost kako bi se ustvrdilo:

Sve dok su Hrvati vjerni Vatikanu, a ne Beogradu ili Bruxellesu, a posljedično tome Londonu i(ili) Parizu, protiv njih i njiho-ve države na djelu će neprestano biti prevratnički plan nastao u lahora toriju ‘hijerarhije urotnika’ prije više od sto pedeset godina.


Koji bi ciljevi napada mogli biti ‘zapisani’ u tome urotničkome planu kada je riječ o Hrvatskoj državi, koja je međunarodno priznata 15. siječnja 1992. godine? Ako je suditi po dužini i ustrajnosti nastupanja medijskih klonova, onda je na prvome mjestu nasrtaj na oslobodilačku operaciju Oluja. 

Oluja – paradigma hrvatske pobjede u Domovinskom ratu.

Oluja je, jednom riječju, svehrvatska pobjeda, ne darovana, nego izvojevana na bojnom polju. Sto se s tom paradigmom hrvatske pobjede događalo ili se događa? Sto je ostalo od hrvatske pobjedničke oružane sile? Mnogi će branitelji, ali ne samo oni, ustvrditi – malo toga. Traže se odgovori na pitanje zašto se to događa? S nevjericom, a i zbunjenošću, može se postaviti pitanje:

Kakvi to nagoni tjeraju hrvatske klonirane bruxellske poslušnike da sudjeluju u programiranoj protuhrvatskoj uroti?

Racionalni pristup zaista teško može dati odgovor na nepodnošljivu zaglušujuću halabuku čija je svrha ne samo da Hrvatima ponovo nametnuti hipoteku zločina, nego i promicati strašnu tezu prema kojoj se žrtvu agresije i ratnog pobjednika nastoji pretvoriti u agresora na vlastiti teritorij. To haaške optužnice protiv hrvatskih generala pokušavaju i pravno uobličiti.

Izvor: Davor Domazet Lošo

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

žig veći

 

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: