Novo!

Desotonizacija ustaša, a ne deustašizacija Hrvatske

images

Nekoliko fakata umjesto uvoda

Neki mediji u Hrvatskoj (Ne hrvatski mediji jer takovih mi imamo vrlo malo!) nazivaju mene ustašofilom, a ja s ponosom takvima odgovaram da jesam ustašofil. Ako nemam u Hrvatskoj nešto treće, nego biti ustašofil ili komunistofil, onda sam dušom i tijelom za ovo prvo. Naime, ustaše su se uvijek, kroz čitavu povijest i u II. svjetskome ratu pa  makar i s crnim vragom borile za suverenu Hrvatsku, a komunisti, zajedno s velikosrpskim fašističkim četnicima i partizanima su rušili Hrvatsku i ubijali, svestrano zlostavljali i progonili Hrvate i na ljudskim žrtvama obnavljali su Jugoslaviju i to s komunističkim i velikosrbskim predznakom. Ako je netko od medija u Hrvatskoj za komunističku, ujedno velikosrpsku – staljinističko-titoističku opciju onda taj – najblaže rečeno boluje od Stockholmskog sindroma. Kao žrtva oproštajno suosjeća s mučiteljem.

U povijesti hrvatskoga pa i svekolikog južnoslavenskog prostora, nitko nije strahotom i množinom počinio toliko svestranih zločina na ljudima i svima dobrima, koliko su počinili titoistički komunisti i uz njih velikosrpski fašistički četnici. Ne kažem ja niti ću ikada reći, da su ustaše, braneći Hrvatsku  ratovali nevino. Ne i Ne! Ustaše su u ratu pravile svevrsne zločine kao što to prave sve vojske ovoga svijeta. U redovima ustaša kao i u redovima  vojski svih naroda bilo je raznih pa i vrlo velikih zločinaca, ali to ne znači da su sve ustaše zločinci.

Sve suvremene vojske, koje danas ratuju prave strahovite zločine, ali ih nitko ili vrlo malo tko naziva zločinačkima. I u Domovinskom ratu bilo je pojedinaca zločinaca, ali to ne znači da su hrvatski branitelji zločinci. Suprot tome, hrvatski branitelji su najuzorniji vojnici, kakovi su se ikada u povijesti borili za Hrvatsku. Ovdje valja podsjetiti medije u Hrvatskoj, povjesničare u Hrvatskoj i prodane duše političara u Hrvatskoj, da je europski Zapad od Križarskih ratova naovamo kroz naše obranbeno ratovanje protiv Turaka bio nenaklonjen Hrvatima.

Zar trebamo za takvo ponašanje Zapada bolje primjere, nego razaranje Zadra od Križara, nepomaganje Nikoli Zrinskome u Sigetu i glavosječa Zrinsko-Frankopanska u Bečkom Novom mjestu. Za razliku od ovakovog signifikantno nenaklonjenog odnosa rimokatoličko/protestantskog Zapada prema rimokatoličkim Hrvatima, odnos Zapada prema pravoslavnim Srbima bio im je naklonjen. Upravo za najistaknutije ere Križarskih ratova nastala je i do vrhunca procvjetala srednjovjekovna država Srbija.

Nesklonost Zapada prema Hrvatima dolazi napose od Karla Marxa i njegovih komunističkih sljedbenika, koji snagom marxističke filozofije negiraju Hrvate kao  narod sposoban za opstanak. Dakle, komunizam je već u svome početku stavio Hrvate pred zeleno svjetlo etnocida, a staljinistički titoizam ih je kroz ustaše sotonizirao.

Finci i Hrvati u II. svjetskom ratu imali su jednaku sudbinu. Finci su bili ugroženi od staljinističkog komunizma pa su se u svrhu zaštite priklonili Naci-fašističkoj osovini Berlin – Rim. Hrvati su bili ugroženi od velikosrpskog fašizma (četnici) i od velikosrbskog komunizma (staljinističko-titoistički partizani!) pa su se u svrhu zaštite priklonili istoj Naci-fašističkoj osovini Berlin – Rim. Poslije rata Finci nisu ubijali svoje ljude, koji su se, primorani okolnostima borili na naci-fašističkoj strani niti su ih etiketirali fašistima.

Za razliku od Finaca jugokomunistički Hrvati na čelu s hrvatskim izrodom – ratnim i mirnodopskim zločincem Josipom Brozom Titom počinili su najveći genocid nad Hrvatskim narodom u vojnim odorama i civilima, kakovog nema ni približno njemu ravnome zapisanoga u dugoj hrvatskoj povijesti. Toliko kao uvod.

 

Mediji u Hrvatskoj djeluju ustašofobno = hrvatofobno

Prvi istaknuti antifašist bio je Dr. Ante Pavelić jer je ustrojio Hrvatski ustaški pokret s osnovnim ciljem rušenja velikosrpske fašističke Jugoslavije i organizirao je atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića, glavnog eksponenta fašizma u Jugoslaviji.

Dr. Ante Pavelić je bio ne samo antifašist, nego i antikomunist. On je prvi Hrvat, koji još tridesetih godina 20. stoljeća napisao protukomunističku knjigu pod naslovom „Strahote zabluda“. Posebna mu je zasluga osnivanje Hrvatskog radničkog saveza, Hrvatske pravoslavne crkve i uspostava, nažalost kratkotrajne Nezavisne Države Hrvatske, na njenom povijesnom prostoru.

Hrvatska televizija HTV-1 u svojoj tjednoj emisiji “Latinica” od. 18. veljače 2002. trebala je raspravljati o deustašizaciji Hrvatske. Za normalnog čovjeka Hrvata je već taj naslov abnormalan jer zašto bi se Hrvatska trebala deustašizirati. Upravo obratno, obzirom na opasnost od pohlepnih susjeda, poglavito Srba, Hrvatska bi se trebala ustašizirati jer su ustaše svjesnije, hrabrije i ustrajnije, nego bilo koja druga vojska branile Hrvatsku u svima ugrozama, bez obzira otkuda one dolazile. Uz to treba istaknuti, da su ustaše kao branitelji svega svoga, u domu i obitelji u narodu i domovini povijesno stari koliko i hrvatski narod. U najstarijim vremenima, dok smo živjeli u pećinama, onaj čovjek, koji je ustao u obranu svoje obitelji i svoje pećine zvao se je ustaša. To nam svjedoči i sama starohrvatska riječ „ustaša“, koja je po obliku ženskoga roda, a po značenju i po gramatici je muškoga roda i analogna je srodnim hrvatskim riječima – imenicama: pristaša, Radiša, Siniša, Uglješa, listonoša, pismonoša, stjegonoša… Današnji hrvatski političari, povjesničari pa i jezikoslovci su posve iskrivili značenje riječi – imenice ustaša i oskvrnjuju je fašizmom, iako svaki Hrvat, koji iole pozna hrvatsku povijest znade da su ustaše pod tim nazivom ili sinonimima: pučki ustaše, ustanici, uskoci, gusari, hajduci pa i domoljubni dio hrvatskih partizana (Istra, Dalmacija, otoci…) braniteljski ponos hrvatske domovine.

Izvor: Dragan Hazler 

Nikad prodan Domovini odan

Stric Ivan!

tekst-i-fotografija

9 Comments on Desotonizacija ustaša, a ne deustašizacija Hrvatske

  1. SVAKA CAST SVAKA JE NA SVOM MJESTU , UZ JEDNU RECENICU KOJU VOLIM , DA NIJE BILO CETNIKA I MRZITELJA HRVATA USTASE NIKAD NEBI POSTOJALE / ZA DOM SPREMNI

  2. anđa ruf // 03/10/2015 at 20:36 //

    Za razliku od četnika i partizanske bande Ustaše su bili časna vojska i to jako boli neprijatelje!Dr.Ante Pavelić nije na listi zločinaca kao prokleti judiš tito!Bog i Hrvati…ZDS!!!!!!

    • SVE AMA BAŠ SVE JE NA MJESTU I VIŠE PUTA SAM PISAO KAKO JE tito kažu iz Kumrovca HRVATSKOG KRAJA toliko zastranio u komunizam i time se svrstao pod beograd i podario tom ološu velike Hrvatske krajeve i nije mi jasno i dan danas da postoji štovalište u Kumrovcu a grob mu u beogradu. EVO I MOJE PRIČE 1980 KADA JE UMRO tito MOJI SU RODITELJI OTIŠLI U NJEMAČKU JA SAM ODMAH IZAŠAO NA ULICU GDJE SU BILI MOJI UJACI I NJIHOVI SUSJEDI PRIJATELJI OBAVIJESTIO SAM IH O TOME DA JE tito UMRO I KADA SAM ULAZIO U DVORIŠTE SAMO SAM REKAO BIT ČE RATA IMAO SAM ŠEST I NEŠTO SITNO GODINA ROĐEN SAM 22.02.1972. NAKON ŠTO SAM REKAO KAKO ČE BITI RATA AKO NE ZA NJIHOVA ŽIVOTA ALI ZA MOGA SIGURNO DOBIO SAM TAKVU ŠAMARČINU OD JEDNOG UJAKA DA SAM OD SILINE UDARCA PAO I OSTAO LEŽATI POSLIJE SAM SE PROBUDIO U KREVETU DOMA BILO MI JE STRAŠNO MUKA I GOTOVO SAM PAR PUTA POVRAČAO ŠTO JE UKAZIVALO NA MOGUČI POTRES MOZGA I SAD SUDBINA JE HTJELA A I JA SAM SE ZAKLEODA ČU TAJ ŠAMAR VRATITI I TO KAKO POČELO JE U SLOVENIJI IOTIŠAO SAM KAO DRAGOVOLJAC U ZNG KAO I TAJ MOJ UJAK ZAJEDNO SAMNOM DOK JE DRUGI NAPRAVIO KUČU U LASLOVU I TAMAN UNIO NAMJEŠTAJKOJI JE PO SVIM SOBAMA BIO U NAJLONU I ON JE POBJEGAO IZ HRVATSKE NIJE OSTAO BRANITI TO ŠTO JE GODINAMA RADIO U SAMOM RATU U VIŠE NAVRATA SKORO POGINUH ZBOG GLUPOSTI SVOG UJAKA UČILI SU NAS KAKO PUŠITI PO NOČI I OSTALO A ONIDEMO NA STRAŽU KROZ ŽBUNJE BIO SAM IZA NJEGA I UOPČE MI NIJE BILO JASNO KAKO VIDE GDJE SMO TO JE FRCALO NA SVE STRANE OKO NAS NAIŠLI SMO NA GRM KOJI NAS JE RAZDVOJIO JA SAM OTIŠAO DESNO ON LIJEVO I MALO SAM BRŽE KRENUO SA ŠULJANJEM KADA SAM DOŠAO BOČNO PORED NJEGA BILO MI JE JASNO ZAŠTO SMO TOLIKO VIDLJIVI U MRKLOM MRAKUON JE U USTIMA IMAO MALU ONU OKRUGLU BATERIJU KOJA JE SVIJETLILA I TADA MI JE PRIKIPJELO I KADA SAM SE VRATI SA POLOŽAJA TRAŽIO SAM OD ZAPOVJEDNIKA ODJELJENJADA ME MAKNE OD NJEGA JER NIJE MI TEŠKO POGINUTI I DATI ŽIVOT ZA SVE NAS DO KRAJA DO ZADNJEG METKA ALI DA POGINEM ZBOG GLUPOSTI JEDNOG PRDONJE KOJI JE OBUČAVAN OD STRANE jna NISAM TO VIŠE HTIO TOLERIRATI I DEČKI SU SE JAVILI KOJI HOČE IČI SAMNOM NA POLOŽAJ OD NAS 19 NJIH 17 IH SE DIGLO DA IDU SAMNOM OSIM NARAVNO MOG ZAPOVJEDNIKA I UJAKA TE SAM RASPOREĐEN SA JOŠ TROJICOM LJUDI KOJE SAM VRLO POŠTOVAO I VOLIO IČI BILO GDJE I OBAVITI DRAGOVOLJNO SE JAVEČI BILO ŠTO NAKO ŠTO SMO NAKON SEDAM DANA DOŠLI U NAŠE SELO OKUPLJALIŠTE CIJELOG ODJELJENJA JE BIO LOKALNI KAFIĆ UVIJEKSE POPILO NEKOLIKO RUNDI I TO JE TO NISI SMIO BITI PIJAN ZAPOVIJED ZAPOVIJEDNIKA ODJELJENJA JER SMO U SVAKOM TRENUTKU MOGLI BITI PONOVNO VRAČENI NA POLOŽAJ DA OJAČAMO ONE KOJI SU NAS ZAMIJENILI OKI TU SE O KOJEČEMU PRIČALO PA SE DOŠLO I DO TEME O SMRTI tita I TADA A PIO SAM SCHVEPS POŠTO SAM BIO TEKLIČ ODJELJENJA I IMAO SAMKAO TAKAV MNOGO OBAVEZA U TOM SMISLU I TADA SAM SE SJETIO ONOG FAMOZNOG ŠAMARA A I U SVJETLU ONOGA ŠTO SE DESILO NA POLOŽAJU SA BATERIJOM ZALETIO SAM SE I SVOM SNAGOM U GLAVU UDARIO TOG UJAKA NAKON ČEGA SE ON ONESVIJESTIO A MENE SU DEČKI UHVATILI I TADA SAM IM SVE ISPRIČAO KAO I SADA VAMA SA SUZAMA U OČIMA NJEGA SU ODNIJELI KUČI LJUDI KOJI SU SE ZATEKLI TAMO A DEČKI MOJE ODIJELJENJE HTJELI SU ČUTI MOJE OBRAZLOŽENJE TAKVOG NAPADA NA UJAKA I SVI SU SLUŠALI NETREMICE ČAK PONEKI I ZAPLAKALI SVE JE ZAVRŠILO SA UJAKOM SAM KOMUNICIRAO SAMO ONO ŠTO SAM MORAO I DESIO SE NUŠTAR SEDAM DANA BILI SMO NA PRVOJ CRTI OBRANE TOG SELA ALI JEDNE VEČERI NA STRAŽI U TOJ KUČI U PODRUMU SLOŽENI BETONSKI BLOKOVI NA PROZORU PODRUMA SAMO RUPA ZA PUSANJE MORAM NAGLASITI I TO DA SAM U TO VRIJEME JEDINI NOSIO TANĐARU I NISAM JE HTIO MJENJATI ZA AUTOMAT JER NA 200 METARA NEMA TOGA ŠTO SA NJEM NE MOGU OPETOVANO I IZNOVA POGODITI GLEDAO SAM KROZ TU RUPU I VIDIO 20mm METKE KAKO SE ZABIJAJU U KUČU ALI VIŠLJE GORE I NISAM SE PREVIŠE OBAZIRAO SVE DOK 5-7 CM OD MOG LICA METAK NIJE PROBIO BETONSKI BLOK TIME MI NANIJEVŠI OGREBOTINE OD BETONA PO LICU I JEDNO TJ BLIŽE OKO BILO JE PUNO TOGA MATERIJALA I TAJ JE METAK PROŠAO SKORO DO DRUGE STRANE PODRUMA GDJE JE EKSPLODIRAO TO SE DESILO ČETVRTE NOČI BORAVKA U NUŠTRU A DO TADA NA MOM KUNDAKU OD PUŠKE BILO JE VIŠE ZAREZA NEGO ŠTO JE TO MOGAO PUŠKOMITRALJEZ NEČU LAGATI I REČI DA ON NIJE POGAĐAO ALI SVI SU ONI PUCALI ONAKO MAHNITODOK SAM JA CILJAO ODREĐENU METU I NARAVNO SKINUO SVAKI PUTA KADA BIH POVUKAO OBARAČ I PUNO PRIJE NEGO JE POČELA OPČA PUCNJAVA RUMUNJKI BUGARKI I OSTALOG TAKVOG NAORUŽANJA STVAR STOJI OVAKO NE SJEČAM SE NIČEGA ŠTO SE DESILO U TOM PODRUMU POSLIJE TOG METKA ALI SVI MI I DANAS POTVRĐUJU DA SAM SE ONDA PROMIJENIO BIO SAM OK DRUGI DAN I SVE OPET SAM ODRAĐIVAO KAO NEKI SNAJPERISTA KOLIKE SAM IM SAMO IZVIDNICE SKINUO NEMA BROJA USTVARI KAŽU MI DA SAM BIO ODLIČAN I ODRAĐIVAO SVOJE ZADATKE KOJE SAM DOBIO ILI SE DRAGOVOLJNO JAVI SA STO POSTOTNOM TOČNOŠČU I ZRELOŠČU I REKLI SU MI JEDNOM KADA SE SVE ZAVRŠILOCIJELI RAT I SVE NAŠLI SMO SE SVI U TOM ISTOM KAFIĆU SVI I ONDA SU MI SVI POTVRDILI DA JE TO BILA NOČ I TAJ METAK KADA SAM PUKAO I SVI SU TO ZNALI ALI MI NITKO OD NJIH NIŠTA NIJE SPOMINJAO NARAVNO DA SAM POSLIJE TOGA DOBIO ZAPOVIJED DA SE JAVIM PSIHIJATRU ŠTO JE BILO JEDINO ŠTO SAM ODBIOI SAM ZAPOVIJEDNIK I NEKOLICINA MENI JAKO I DAN DANAS VAŽNIH LJUDI U ŽIVOTU DOŠLI SU SAMNOM KOD PSIHIJATRA I ONI SU MU PRIČALI O MOM PROBLEMU TE SAM OD 92 BIO NA APAURINIMA ALI I DALJE MIRNE RUKE I OŠTROG OKA SA TOM TANĐAROM NA BROJNIM POLOŽAJIMA DANAS SAM U MIROVINI VOJNOJ IAKO SAM MOGAO NAPREDOVATI U VOJSCI JA SAM SE ZAKLEO DA ČU DO ZADNJEG DANA BITI U VOJSCI DOK TO BUDE POTREBA I TAKO SVE DO KRAJA OLUJE SA 3GBR BRIGADOM KUNAMA SA PONOSOM I BEZ STAHA KADA SMO KRENULI ALI ČUVAJUČI JEDAN DRUGOGA U SVAKOM POGLEDU KADA JE SVE ZAVRŠILO ODBIO SAM POTPISATI UGOVOR KOJI SE MORAO POTPISATI DA BIH OSTAO U AKTIVNOJ SLUŽBI RAZMISLIO SAM I NISAM POTPISAO JER SMATRAM DA SAM DAO SVE ZA HRVATSKU I DA VIŠE NEMA POTREBE DA OSTANEM I TAKO ZASNOVAO SAM OBITELJ NARAVNO I RADIO ALI ZDRAVLJE JE BIVALO SVE LOŠIJE TE NEKOLIKO POKUŠAJA SAMOUBOJSTVA I OSTALOG IŠAO NA KOMISIJE I SVE TO LIJEČIO SE I DAN DANAS SAM POD LIJEKOVIMA I ZAHVALJUJEM SAMO DRAGOME BOGU NA SVOJOJ KČERKI KOJU SAM DOBIO IAKO BOLESTAN I POD LIJEKOVIMA SVE JE SUPER PROŠLO I POROD I ZDRAVLJE MOJE KČERI I MOJE SUPRUGE MADA SU MI PSIHIJATRI REKLI DA BI TREBALO DVIJE GODINE DA SE OČISTI SISTEM OD LIJEKOVA I DA TEK ONDA MOGU PLANIRATI DJECU ALIDESILO SE ČUDO I NAGOVORIO SAM SUPRUGU DA IZNOSI TU TRUDNOČU DO KRAJA PA KAKO BUDE I DESILO SE ČUDO I SADA IMAM HVALA BOGU ZDRAVO I SRETNO DIJETE I JAKO SAM SRETAN ČOVIJEK ETO TOLIKO OVO JE MOJA ŽIVOTNA PRIČA HVALA SVIMA KOJI STE OVO PROČITALI I MOLIM VAS ZA KOMENTARE ZA HRVATSKU I DOM SPREMNI

    • Andrija,jel mi možeš ovu svoju priču napisati malim slovima i daj mi neku svoju fotku jer je želim kod sebe na stranici. Stric Ivan!

    • OPROSTITE SVE ONO ŠTO SAM NAPISAO MALIM SLOVIMA U ŽIVOTU MI NIJE NIKADA NIŠTA ZNAČILO A NEZNAČI NI SADA NITI ČE IKADA PA STOGA SVE ŠTO JE MALIM SLOVIMA OSIM HRVATSKA PRVIM VELIKIM SLOVOM SVE OSTALO NIŠTA ZA DOM SPREMAN UVIJEK

    • Andrija, jel mi možeš to napisati malim slovima,postavio bih tvoju priču kod sebe na stranicu…i daj neku fotku… Stric Ivan!

  3. Milan Boban // 18/03/2018 at 23:47 //

    005.

    Protiv Jugoslavije i za hrvatsku državu Hrvati raznih političkih struja i generacija, a ne samo emigracija iz 1945.

    Vodstvo Hrvatskoga narodnog vijeća izabrano u Bruxellesu nije bilo politički homogeno nego pluralističko. Za predsjednika Izvršnog odbora izabran je bivši ustaški »omladinac« Janko Skrbin, dok je na mjesto predsjednika Sabora izabran bivši partizanski »omladinac« Franjo Mikulić. Iako su shvatili svu važnost uključivanja proljećara u Hrvatsko narodno vijeće, pa i u vodstvenu strukturu, dio starije generacije u emigraciji bio je spreman prihvatiti novodošle i mlađu generaciju, no s time da bude pod njihovim vodstvom, daleko u drugom planu

    Piše: Ivan Čizmić

    Zahvaljujući izboru četvorice proljećara, Drugi je sabor predstavljao zbližavanje »stare« i »mlade« generacije i ideološki susret »desničara« s »ljevičarima«. Ta činjenica davala je svima nadu u što uspješniji rad u tom saborskom razdoblju, i u tom duhu se i održalo saborovanje.

    Osim smjernica za budući rad, Drugi sabor donio je Poruku hrvatskom narodu i političku Rezoluciju o pravu hrvatskoga naroda na samoodređenje. Izglasana je isto tako rezolucija u kojoj se osuđuju anonimni napadaji u tisku i širenje lažnog sumnjičenja dužnosnika i članova Hrvatskoga narodnoga vijeća.

    Izbor proljećara na visoke dužnosti u Hrvatskom narodnom vijeću pokazao je da su protiv Jugoslavije i za hrvatsku državu Hrvati raznih političkih struja i generacija, a ne samo oni koji su otišli u emigraciju 1945. godine. Hrvatsko narodno vijeće na taj je način igralo ulogu »mosta« između novije, ostkarađorđevske i starije hrvatske emigrantske generacije.

    Odmah na početku Bruno Bušić, novoizabrani pročelnik Ureda HNV za promidžbu, pridaje osobitu pozornost hrvatskim radnicima po europskim zemljama (gastarbeiterima), i u tu svrhu počinje izdavati Hrvatski vjesnik u džepnom formatu i posjećivati mjesne organizacije po Europi. Istodobno radi na mnogim novim inicijativama, zahvaljujući ugledu koji je uživao i dobrim domovinskim vezama posredovanjem kojih je redovito dobivao povjerljive informacije.

    Godinu dana prije Sabora u Bruxellesu, nekolicina hrvatskih emigranata u Sjedinjenim Državama otela je zrakoplov. Ta je otmica bila posljedica toga što je američki tisak ignorirao hrvatski pokret u Hrvatskoj i više-manje podržavao beogradski režim.

    Da bi privukli pozornost svjetskoga tiska i ostalih medija, neki su članovi Hrvatskoga narodnoga otpora poduzeli očajnički teroristički korak. Za vrijeme weekenda od 10. do 12. rujna 1976. Zvonko Bušić, njegova žena Julienne, rođena u Americi, i još tri pomagača oteli su jedan TWA putnički zrakoplov, koji su, nakon polijetanja iz New Yorka, prisilili da sleti u Parizu. Otmičari su tražili da najveće američke novine objave njihov Appeal to the American People i posebnu deklaraciju. U njima su opisali hrvatsku borbu za slobodu. Tako su prisili svjetske medije da pišu o hrvatskom pitanju.

    Nažalost, u New Yorku na Grand Central Stationu (kolodvor), jedan je policajac poginuo od bombe što su je otmičari ondje ostavili. U Parizu su otmičari uhićeni i poslije im je u New Yorku suđeno.

    Nakon otmice TWA-ova zrakoplova na Zapadu i u Americi mnogo se pisalo o složenom hrvatskom problemu unutar Jugoslavije. Teško je reći koliko je taj čin zračnog gusarstva (air piracy) koristio hrvatskom pitanju. To se odnosi i na kasniji hrvatski teroristički napad na jugopredstavništvo blizu Ujedinjenih naroda u New Yorku.

    Hrvatski tisak i većina hrvatskih organizacija načelno su osuđivali i ograđivali se od terorističkih akcija.

    Zbog čestih otmica zrakoplova međunarodna javnost je tada oštro osuđivala svaki teroristički čin i držanje talaca.

    Hrvatski napad na TWA pao je u vrlo nezgodno vrijeme, ali se nije dogodio slučajno. Bilo je to 1976., kada je Amerika slavila svoju 200. obljetnicu neovisnosti. Šačica mladih hrvatskih rodoljuba, među njima i jedna Amerikanka, željeli su tako upozoriti Sjedinjene Države da se i Hrvatska bori za neovisnost i da bi je Amerika trebala u tome podržati i izvući je iz okvira Jugoslavije .

    Nešto kasnije, tijekom 1980. i 1981. godine, uslijedila su masovna uhićenja članova Hrvatskoga narodnoga otpora u Sjedinjenim Državama i Kanadi pod optužbom da su bili umiješani u terorizam u SAD-u, odnosno da su sudjelovali u pravljenju i podmetanju eksplozivnih naprava u prostorije jugoslavenskog konzulata, jugoslavenske banke i drugih jugoslavenskih ustanova, kao i u prostorije navodno projugoslavenski orijentiranih hrvatskih iseljenika.

    Radikalne aktivnosti hrvatskih emigranata neposredno su se odrazile na odnose u Hrvatskom narodnom vijeću.

    Vodstvo HNV-a izabrano u Bruxellesu nije bilo politički homogeno nego pluralističko. Za predsjednika Izvršnog odbora izabran je bivši ustaški »omladinac« Janko Skrbin, dok je na mjesto predsjednika Sabora izabran bivši partizanski »omladinac« Franjo Mikulić. Iako su shvatili svu važnost uključivanja proljećara u Hrvatsko narodno vijeće, pa i u vodstvenu strukturu, dio starije generacije u emigraciji bio je spreman prihvatiti novodošle i mlađu generaciju, no s time da bude pod njihovim vodstvom, daleko u drugom planu.

    Riječ je o tzv. minimalistima, koji su zagovarali isključivo političko djelovanje Hrvatskoga narodnoga vijeća i oslonac na zapadne političke čimbenike. Među njima su bil urednici i glavni suradnici Hrvatske revije, časopisa na španjolskom jeziku Studia Croatica i londonskog polumjesečnika Nova Hrvatska.

    Ta skupina nije bila politički potpuno određena, ali su ipak među njima prevladavali »minimalisti«, posebice urednik Nove Hrvatske Jakša Kušan.

    Još na zasjedanju Osnivačkoga sabora Hrvatskoga narodnoga vijeća 1975. u Torontu izabran je za pročelnika Ureda HNV za tisak i promidžbu Jakša Kušan. Mnogi se nisu slagali s političkom linijom Nove Hrvatske, ali su priznavali da je riječ o kvalitetnom listu, pa su postojale velike nade da će taj izbor dati novi impuls zajedničkom radu na propagandističkom polju.

    (Nastavlja se)
    (Vjesnik, 3. rujna 2004.)

    Otporaš.

  4. Milan Boban // 19/03/2018 at 02:00 //

    010.

    Mirnim i demokratskim putem ostvariti neotuđivo pravo hrvatskoga naroda na narodni i državni suverenitet

    Svjesni da su uslijed prijelomnih događaja u svijetu, sloma komunizma, sabornici su objavili posebnu Izjavu. U njoj pozdravljaju održavanje višestranačkih izbora sa željom da se što prije donesu ustavne promjene. To će omogućiti služenje vojnog roka Hrvatima na hrvatskom teritoriju, ukidanje političke policije, oslobađanje političkih zatvorenika, ukidanje kaznenih odredbi u zakonu o verbalnim prekršajima i pravo na povratak svih političkih prognanika

    Piše: Ivan Čizmić

    Uz to djelovanje vezana su i razna posebna izdanja Hrvatskoga narodnoga vijeća: članci dr. Mate Meštrovića, napisani u razdoblju od 1980. do 1986., objavljeni u knjižici »U borbi za Hrvatsku«, zatim »Temeljna načela prihvaćena na VI. saboru u Londonu 1986.«, objavljena u knjižici »Na putu hrvatske državnosti«, u kojoj se iznose stajališta Hrvatskoga narodnoga vijeća prema emigraciji, uspostavi Nezavisne Države Hrvatske, Bleiburgu, hrvatskim komunistima i Srbima u Hrvatskoj, prema tzv. muslimanskoj naciji, prema velesilama i hrvatskoj državi, za koju se Vijeće bori, promičući politiku vlastitih narodnih interesa.

    Mate Meštrović je preveo na engleski brošuru od 26 stranica, a to je bila kritika američke vanjske politike, naslovljena »U.S. Policy Towards Yugoslavia«, koju je napisao pukovnik Ivan Babić. Razaslana je na stotine adresa odabranih institucija i pojedinaca. Sročio je sam 1980. tekst Memoranduma, koji je prof. Mirko Vidović predao madridskoj Konferenciji o miru i sigurnosti u Europi.

    Freedom House, poznata američka organizacija za proučavanje i ispitivanje političkih sloboda i ljudskih prava u svijetu, organizirala je još u lipnju 1987. seminar o situaciji u Jugolaviji. Kao rezultat tog skupa i na poticaj CADDY-a (Committee to Aid Democratic Dissidents in Yugoslavia), koji je djelovao pod pokroviteljstvom Freedom House, sastavljen je »Apel Predsjedništvu SFRJ i stranim vladama«.

    Apel su potpisali disidenti iz Jugoslavije, među njima i dr. Franjo Tuđman. Hrvatsko narodno vijeće podržalo je Apel u kojem je stajalo:

    »Mi, ljudi različitih političkih i vjerskih uvjerenja kao i etničkog podrijetla, a živimo unutar i izvan Jugoslavije, slažemo se da demokratizacija Jugoslavije može mirno riješiti goleme društvene, političke i nacionalne probleme koji sve više muče zemlju. U tu svrhu upućujemo sljedeće apele jugoslavenskim vlastima i drugim vladama uz pomoć kojih se u toj zemlji održava sadašnje stanje.

    Jugoslavenskim vlastima:

    – Oslobodite odmah sve političke zatvorenike, uključivši i one koji se čuvaju na psihijatrijskim odjelima.

    – Ukinite član 133, odredbu o takozvanoj neprijateljskoj propagandi Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

    – Prestanite sa zastrašivanjem i uznemiravanjem brojnih pojedinaca i skupina koji se trude da se uspostavi vladavina zakona izvan vladajuće stranke. Uspostavite dijalog s tim skupinama i dopustite javnu raspravu o njihovim idejama i prijedlozima.

    – Dopustite slobodu javnog izražavanja svim pojedincima i skupinama koji se bore za ljudska prava i za demokratska rješenja, za slobodu izražavanja, tiska, okupljanja, govora i objavljivanja.

    Drugim vladama:

    – Svi krediti i pomoć koja se daje sadašnjoj vladi treba da budu u razmjeru sa stupnjem slobode koji ona dopušta svojim građanima, kao i sa stupnjem na kojem se pridržava međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima, kojih je Jugoslavija potpisnica. Progres u demokratizaciji mjerljiv je sa stupnjem do kojega budu ostvarivani prijedlozi upućeni jugoslavenskim vlastima.«

    Predlagači Apela išli su, očito, kao u svim sličnim akcijama, za poliičko-propagandnim učinkom. Željelo se napraviti pritisak na Jugoslaviju, i to u obliku zajedničke manifestacije raznolike skupine od 154 istaknuta disidenta i emigranta iz Jugoslavije – Hrvata, Srba, Slovenaca i Albanaca.

    Na izborima održanim 25. listopada 1989. izabrani su zastupnici za Osmi sabor Hrvatskoga narodnoga vijeća. Sabor je zasjedao od 12. do 17. ožujka 1990. godine. Svjesni da su uslijed prijelomnih događaja u svijetu, sloma komunizma kao ideologije, društvenog poretka i sustava vlasti u istočnoeuropskim državama i Sovjetskom Savezu, sabornici su objavili posebnu Izjavu.

    U njoj su istaknuli nezadovoljstvo što se demokratizacija Jugoslavije razvija sporije negoli u ostalim zemljama bivšeg Istočnog bloka. Nažalost taj je proces nejednak u istočnom i zapadnom dijelu države radi sukoba nacionalnih interesa, suprotstavljenih koncepcija državnog ustrojstva i pogleda u budućnost.

    U Izjavi sabornici pozdravljaju održavanje višestranačkih izbora sa željom da se što prije donesu ustavne promjene. To će omogućiti služenje vojnog roka Hrvatima na hrvatskom teritoriju, ukidanje političke policije, oslobađanje političkih zatvorenika, ukidanje kaznenih odredbi u zakonu o verbalnim prekršajima i pravo na povratak svih političkih prognanika.

    U Izjavi sabornici su solidarni s potporom što su je dale hrvatske demokratske stranke na čelu narodnoga samoodređenja do odcjepljenja i izvornom suverenitetu hrvatskoga naroda. Pozdravljaju višestranačke izbore u Bosni i Hercegovini i traže obranu njene cjelovitosti. Srbi u Hrvatskoj imaju pravo na nacionalnu ravnopravnost i ustavnopravno jamstvo za svoj jezik, kulturu, etničke i političke ustanove.

    U Izjavi sabornici posebno zagovaraju gospodarsku obnovu Hrvatske i njeno uključenje u ubrzane procese europske integracije. Zaključuju kako će Hrvatsko narodno vijeće i dalje pomagati hrvatsko narodu da mirnim i demokratskim putem ostvari svoje neotuđivo pravo na narodni i državni suverenitet u uvjerenju da će se iseljenim Hrvatima, pa tako i HNV-u omogućiti slobodni pristup domovinskim procesima.

    (Nastavlja se)
    (Vjesnik, 9. rujna 2004.)

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: