Novo!

Dijelite na društvenoj mreži: Popis umrlih Branitelja i Dragovoljaca dom. rata!

Čovjek je čovjeku vuk. To je definitvno. Ako smo stvoreni na Božju sliku da možemo svom bližnjem zabijati nož u leđa, onda čovjek ništa drugo zaslužio, već prokletstvo. Kao srpski “uebermensch/nadčovjek”. Jer nešto nije tada u genetskom kodu u redu, vjerovatno u Stanimiroviću ili Pupovcu. Kako je zaključio odvjetnik Z. Hodak: Nama su lomili kosti, a sada sa nama lome kruh…nije bre važno tko je počeo rat…(nije niti završio..op.a). Po njima smo ništa drugo do životinje, jer se ništa ne mijenja kod nas u politici, a prema njima posebno. Jer im odgovara, situacija. Hrvatski parlament je postao bojno polje, koje dominira kao i 1991, neprijatelj nas drži u okruženju. Naši Domoljubi su u okruženju. Nitko ne smije više niti zinuti protiv vlade rep. Hrvatske, jer nam dolazi Policija na vrata, kao i na svaku rečenicu, protiv četničkog SNV-a.

STATISTIKA:

  • Kod nas je preko 100.000 mrtvih na 4.500.000 ljudi a to je 2,22% ukupnog stanovništva.
  • Taj postotak (2,22%) na 320.000.000 koliko ima USA ( Sjedinjene Američke Države) stanovnika iznosi 7.500.000.
  • Jer je logično da 1% od 320.000.000 iznosi 3.200.000 ( tri milijuna dvjesto tisuća stanovnika).
  • Znači 2,22 je 7.500.000 umrlih i ubijenih vojnih veterana u USA. Nevjerovatno zar ne? Osim toga svi oni koji, sudjelovali u borbama, su danas na osuđeničkim klupama. Ne bi me stoga čudilo, da i pokojne branitelje, danas more sa sudovima i svime drugim.

Ivica Topalović 1969-2018

Kurylowcz Wojciech 1956-2018

Vlado Habulinec 1958-2018

Željko Šućur 1952-2018

Ivan Mioč 1961-2018

Dragan Zebić 1959-2018

Slavček Mihael-Alić 1951-2018

Ivan Jukić 1963-2018

Mate Nenadić-Maćun 1949-2018

Damir Šamić 1965-2018

Pavo Živković 1958-2018

Darijo Bajić 1970-2018

Slavko Bralić 1953-2018

Dragan Dinarina 1960-2018

Stipe Hađžar 1962-2018

Josip Plazonja 1932-2018

Božo Garić 1960-2018

Antun Šetula 1954-2018

Petar Lošonc 1961-2018

Ivan Blažević 1950-2018

Ljubica Parađžik 1954-2018

Boris Živković 1955-2018

Vjekoslav Matas 1962-2018

Ante Kuštra 1947-2018

Mirko Jerković-Krzić 1957-2018

Slavko Hofer 1966-2018

Joso Gulin 1951-2018

Pjerinko Vlajčević 1962-2018

Šimun Vučković 1957-2018

Marijan Vučić 1950-2018

Mijo Trogrlić 1950-2018

Ante Ukić 1961-2018

Antun Bokletal 1959-2018

Vjekoslav Mikić 1967-2018

Zvonko Opančar 1950-2018

Josip Glavaš 1961-2018

Hrvoje Despotović 1958-2018

Bruno Hamilton 1966-2018

Mirko Anđelić 1953-2018

Paško Buovac 1954-2018

Marko Ugrina 1948-2018

Ankica Mateljan 1951-2018

Stevo Hudoletnjak 1960-2018

Nebojša Vučić 1960-2018

Denis Vučković 1969-2018

Rade Vulić 1970-2018

Dražen Pavlović 1964-2018

Mato Mioljević 1954-2018

Vladimir Horvatić 1952-2018

Slavko Plančak 1940-2018

Marijan Biščan 1955-2018

Zlatko Česi 1963-2018

Zdravko Marjanović 1971-2018

Darko Premužić 1956-2018

Matija Dekić 1946-2018

Bartul Šerka 1955-2018

Zlatko Korinčić 1938-2018

Ivan Blažević 1950-2018

Josip Garić 1969-2018

Zdenko Crnković 1953-2018

Vlado Perković 1957-2018

Ante Vudrag 1956-2018

Borivoj Ocvirek 1958-2018

Drago Vrankić 1960-2018

Hrvatin Mutić 1958-2018

Sadik Lović 1957-2018

Zlatko Marković 1953-2018

Rade Opačić 1962-2018

Joško Rožić 1957-2018

Nebojša Terzić 1963-2018

Zvonko Bugarić 1960-2018

Jure Mijić 1950-2018

Saša Biuković 1968-2018

Stipe Stanić 1970-2018

Ivan Buzov 1928-2018

Cvijetko Buzov 1954-2018

Josip Matić 1944-2018

Slavko Bencek 1954-2018

Josip Romić 1951-2018

 

Zahvaljujući predsjedniku HBPS Šefiku Orliću i mojoj malenkosti doznačavat će mo i dalje popise naše umrle braće i sestara, jer popis nije definitivno zaključen. Još oko 150 branitelja je umrlo u periodu od siječnja 2018 do današnjeg dana. Vodi li tko brigu o tome, o nama? Ne…nitko. Zato Branitelji i Dragovoljci, zbijte redove, i ujedinimo se, u borbi protiv zala, koji guraju Hrvatsku u novu srboslaviju.

ZDS!

Oglasi

7 Comments on Dijelite na društvenoj mreži: Popis umrlih Branitelja i Dragovoljaca dom. rata!

  1. Otporaš // 23/02/2018 at 22:46 //

    Počivali u Miru Božijem!
    Slava im!

    POVODOM SMRTI VLADKA MAČEKA (16)

    HRVATSKA I USTAŠTVO (38)

    U Hrvatskoj nema toliko drveta da bi se mogli napraviti križevi onima koji su svoje živote dali braneći Hrvatsku Državu. Zato im odajmo ZASLUŽENU POČAST!

    Piše: general DRINJANIN

    ” OBRANA ” br. 26. 1965. godine

    MAČEK IZMEDJU JANKA PUSTE I OPLENCA

    On je bio zapravo, barem za mene osobno, vijesnik jedne nove orijentacije, gdje pripadnici HSS-a prilaze Ustaškom pokretu na jedan politički način. Oni, koji su odlazili prije Marseille-a, dolazili su individualno, jer su bili skloni revolucionarnom djelovanju, ili su k nama došli, jer su revolucionarna djela počinili, pa su se kod nas sklonuli. Ili su pak bili poslani – da vide šta se kod nas radi. Novi ljudi, kao Mihovil Sertić, koji nije bio rod onome ličkom Tomici Sertić, govorili su nam već o jednoj jasnoj orijentaciji jednog dijela HSS-a prema ustaškom vodji i ustaškom programu. (Ovdje napominjem da je vrlo važno pratiti gelerala Drinjanina ove opise iz kojih će se mnogo što-šta saznati o djelovanju HSS-e za vrijeme drugog svjetskog rata i simpatijama prema partizanima. Kada se sve ovo uzme u obzir tek tada će nam biti jasno zašto je uvijek dolazilo do sukoba izmedju dvije hrvatske vojske; Domobrana i Ustaša, iako su i jedni i drugi bili sastavni dio HOS-a, moja opaska) Dok smo mi prije svi smatrali Mačeka svojim vodjom, a Poglavnika tek revolucionarnim predvodnikom – sada nam dolaze ljudi iz domovine -, koji govore o orijentaciji desnog krila HSS-a, a koje sve više naginje revolucionarnoj djelatnosti.

    U doba izmedju Marseille-a i DESETOG TRAVNJA bilo je i drugih dogadjaja, koji su učvršćavali našu vjeru u ustaški radi.alni smjer. Stari Ivica Frank otvoreno je govorio, da je jedini Poglavnik, koji može ostavariti hrvatsku državu.

    Stigao je bio u Madjarsku i dr. Andrija Artuković, za koga se je znalo što i kako misli, a u Pešti je bio i DID MARKO Došen. I počeli su dolaziti iz Domovine rodbina i prijatelji onih, koji su samo potvrdjivali naša vjerovanja, da će Mačekova cik-cak putovanja i sporazumi i ministrovanje u raznim beogradskim vladama – samo otvoriti put novom ustaškom vodji.

    Kada je Jeftić otišao na izbore 1935. godine sa parolom, da se glasa za Janka Pustu ili za Oplenac, hrvatski je narod još njednom slijedio dra. Mačeka u njegovim beogradskim manevrima – u uvjerenju, da će znati iskoristiti osjećaj hrvatskoga naroda. Neće biti teško nikome zamisliti što je za nas značila ta parola, jer, eto, naša mučenička i patnička Janka Pusta, nakon toliko iskušenja – postaje simbol – za kojega treba glasati onaj, tko nije voljan plakati na Oplencu (Oplenac je mjesto gdje je srpski kralj Aleksandar karađorđević pokopan, mo) za kraljem – krvnikom, i u to ime zajedno s Jeftićem “čuvati Jugoslaviju”. (Maček je taj bio i koji je još reka: “kako smo dobre sreće, ostat će nam živ”, misleći na kralja kada je bio ubijen u Marseille-u 9 listopada 1934. god., a nije se još znalo dali je mrtavi ili ne, moja opaska, Otporaš)

    Kada je bilo jasno, da uza sve prevare, nasilja i izborne geometrije, Maček ipak ima još jednom potvrdjenu legitimaciju hrvatskog naroda, Beograd pokušava s novim prevarama. Za nas je Hrvate bilo podpuno svejedno tko su bili partneri Mačeka s beogradske strane. Za nas su bili i ostaju jednak Aleksandar i princ Pavle; bio nam je isti general Živković i general Simović; jednako smo prezirali cincara Cvetkovića ili armenskoga porijekla Stojadinovića. Svi su oni za nas Hrvate bili isti i predstavljali su uvijek Veliku Srbiju.

    Dolazak Stojadinovića na vlast donosi nove momente. Ne želim pisati o stvarima u kojima nisam sudjelovao, jer izlazi iz okvira uspomena na dra. Mačeka, ali Stojadinović je s Italijom već bio u dogovoru. To se je osjetilo u postupku prema Hrvatima. Stojadinović je tada napravio ono, što danas rade Tito i Rankovic, t.j. nude ljudima mogućnost povratka u domovinu samo zato, da se skrši snaga i moral emigracije. Mnogi su, birajući izmedju više zala, odabrali povratak u domovinu, prema onoj “pa što Bog da”. Ovdje nisu važni datumi, imena, nego su važne činjenice, a jedna je činjenica – da se je u domovinu povratio prije desetog travnja i ustaški Doglavnik dr. Mile Budak, pa i Jure Francetić, i mnogi drugi. (Osobno sam par njih poznavao koji su se (po)vratili i to je bilo 1937. godine. Pričali su mi da su se po zadatku vratili, što bi se moglo i povjerovati, jer su svi bili istaknuti Ustaše u HOS, moja opaska)

    Kad god je Stojadinović prolazio kroz Madjarsku – onda su vlasti hvatale Hrvate i pritvarale na desetak dana. Svatko si može zamisliti psihološku atmosferu medju nama emigrantima, kad su stigli prvi glasovi o tome, da nova hrvatska Banovina stvara prvi sabirni logor i u njega zatvara istaknute hrvatske nacionaliste, a Maček podpisuje danas s jednima, sjutra s drugima razne ugovore i sporazume. Spomenut ćemo jednu sličicu takvoga raspoloženja, a koja je posebno simptomatična. Mihovil Sertić je zamolio jednom dopisnicom uredništvo “Hrvatskog Dnevnika”, t.j. novine HSS-a, a da bi mu istu slali i da ćemo rado platiti predplatu. Tom svom starom stranačkom drugu, koji je radi srpskih progona, kao urednik jedne novine HSS-a, morao spasavati glavu i s obitelji bježati u Madjarsku, odgovorili su – da oni sa izdajnicima nemaju posla! Taj je čovjek plakao kao malo dijete, jer nije vjerovao, da bi jedna hrvatska Banovina, s hrvatskim Banom, i stranačkim mu drugom Subašićem na čelu, mogla njega smatrati izdajnikom. Tada je Mihovil postao Ustaša, kasnije ustaški pukovnik, a vjerujem da se i danas u slobodnom svijetu (negdje u Juž, Ameriki), ako je živ, takvim osjeća.

    Približavao se DESETI TRAVANJ. Ja sam okupio našu malu četicu, iskopao odore i oružje. Kada je bio bombariran Beograd jasno je bilo – da je došlo naše vrijeme.

    Pokojni Djuro Kemfelja, popularni Djuka, nekada glavni zapovjednik gradjanske i Seljačke Zaštite, bio je uhićen 1941. god. nekoliko dana i kasnije oslobodjen. On mi je osobno pričao, da ga je Maček bio uputio u Bjelovar, da tamo uguši pobunu u 106. Pješačkom puku, gdje je narednik Cvek već proglasio HRVATSKU DRŽAVU! ( Već 7 Travnja 1941. godine, narednik Petar Cvek, je na svoju ruku i bez sudjelovanja politike, njemačke vojske, Ustaša i Poglavnika, proglasio Hrvatsku Državu, moja opaska). On je bio interniran s jednom grupom HSS-ovaca i, kako nisam imao ljudi, njemu sam dao jedan pištolj, da čuva svoje drugove, koji su upravo dovedeni u sabirni logor u Kraplju. Djuka me je zagrlio i rekao mi, da sam bio delikatniji nego njegov stranački vodja. On je odbio bio da svladava Ustaše u Bjelovaru, a vodstvo Zaštite predao Zvonku Kovačiću i Krunoslavu Batušiću, te otišao svojoj kući.

    Spomenuo sam to kasnije i dru. Mačeku, u mojim mnogobrojnim razgovorima sa njim, pa ću u daljnim nastavcima napisati sjećanja i glavne točke tih razgovora, ukoliko ih se budem sjetio.

    Tako je pobijedila moja Janka Pusta ne samo Oplenac, nego i neodlučnost Mačekovu, (Ovdje treba spomenuti i knjigu talijanskog povijesničara Alfreda Breccia, JUGOSLAVIJA 1939-1941 DIPLOMAZIA DELLA NEUTRALITA, u kojoj on opisiva Mačekovu Nedoraslost Kao Političara u Tom Sudbonosnom Razdoblju 1939-1941.,moja opaska) koja je bila glavna krivnja svim njegovim političkim neuspjesima. Moj osobni dojam mi daje znati, i to ću kasnije dokazati, da se nije toliko baš radilo o mirotvorstvu i pacifizmu, pa čak ni o demokraciji, – jer sam u Mačeku upoznao pomalo i diktatora, – koji nije nikoga pitao kad je odlučivao, a upoznao sam i ratoborna čovjeka, kad je časovito bio uvjerenja – da rat treba voditi.

    Medjutim, jedno je sigurno: Maček je pošteno, rekao bih, apsolutno pošteno i naivno – vodio sve svoje korake i mjenjao taktiku. Isto tako sam čvrsto uvjeren, da je mnogo manje volio Srbe i smatrao se Slovencem, nego to ljudi vjeruju. On je bio apsolutno pošten čovjek i apsolutni hrvatski rodoljub. Nu bio je političar i njegova je politika, kako je i sam priznao 5 travnja 1941., doživila neuspjeh. Pobijedila je Janka Pusta Oplenac, i uništila dra. Vladka Mačeka, kao možebitni most medju te dvije koncepcije.

    (Slijedi: NEZAHVALNA ULOGA ČUVARA DRA. MAČEKA)

    (Ovdje treba spomenuti da je general DRINJANIN bio zadužen od hrvatske državne vlade za sigurnost dra. Mačeka. Za sigurno bi netko bio likvidirao dra. Vladka Mačeka da ga hrvatska državna vlada nije “internirala” kako bi mu život spasila. O tome treba govoriti a ne uvijek naglašavati “kako su ga ustaške vlasti” uhapsile i u Jasenova u pritvor stavile. Moja opaska.)

    Nastavlja se.

    Objavljeno: 26.05.2009. u 15:26h
    Broj otvaranja uratka – Prvih 24h: 1596

  2. Zalosno.

  3. Martina // 30/07/2018 at 17:48 //

    Zaboravili ste na našeg 80 posto invalida domovinskog rata pokojnog Ivica Golubović staviti na popis umrlih branitelja umro je nakon teške bolesti raka mozga. Počivao u miru gospodnjem svjetlost vječna svjetlila našem heroju.

    • Stric Ivan // 30/07/2018 at 17:53 //

      Dopisat ću…hvala Vam. Podaci koje dobijam su takovi da stalno moram nadopunjavati, jer braća po oružju umiru svaki dan…

  4. Zoran Dominiković // 30/07/2018 at 19:42 //

    Briga njih za nas i naše zdravlje odnosno život općenito!Najprije su nas izdali svi u zapovjednom lancu od zapovjednika satnije pa do generala koji su se prodali političarima kriminalcima i ratnim profiterima za sitniš kasnije su nas prodali lječnici(čast svim onim poštenim) jer su na našem jadu i nevolji zgrnuli milijune što jednim i drugim bilo prokleto do sudnjeg dana.Nitko ne može shvatiti žrtvu Hrvatskog vojnika s čuke ili rova nego onaj koji je to isto doživio u praksi.Doduše mi smo branitelji tome krivi(znam da ćete mnogi reći kako serem i da je najlakše biti general poslije bitke i davati kritike ali ja sam imao krajem 1995 g samo 22 godine kada sam se razdužio)što nismo 1996 napravili čistku i potaracali ove udbaše i tkz.tajkune koji prije Domovinskog rata nisu imali za kavu platit.

  5. mihovil // 30/07/2018 at 19:59 //

    Pokoj im viječna

    • Terezija Matic // 11/09/2018 at 09:11 //

      Zrebalo bi pokusat potrazit pojedinacno po opcinama broj umrlih branitelja

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: