Novo!

‘DNEVNIK JEDNOG UNUKA’: Knjiga branitelja zaintrigirala javnost…

dnevnik

“Cijela je knjiga poziv na buđenje, na djelovanje iz vizure branitelja koji je to nastavio biti i nakon što je oružje utihnulo. Jednom branitelj, uvijek branitelj…”, zaključio je Marko Francišković.

“Pisana riječ je danas najmoćnije oružje koje je ostalo Hrvatima i Hrvaticama, i to poglavito domoljubno štivo, koje se zatire i proziva nacionalističkim, fašističkim, i nazadnim. Knjiga “Dnevnik jednog unuka” pisana je 3 godine, uporno i ustrajno te ću je sa radošću predstaviti svim gostima. Specijalni rat koji se vodi protiv nas u Hrvatskoj je nemilosrdan, a u knjizi su opisani svi dijelovi i fragmenti koje sam povezao, kao i spregu između institucija koje rade na uništavanju braniteljske populacije. Sve je dokazivo, kao što je i vidljivo. Zašto šutjeti i trpiti? Zašto je toliko četnika u policiji? Zašto je toliko profitera, političara, veleizdajnika zaštićeno SOA-om? Očito je da postoje samo iz tog razloga, kojeg sam naveo – sami sebi su dovoljni jer su ujedinjeni!”, kazao je hrvatski branitelj iz Vinkovaca, Ivan Dujmić.

Marko Francišković o knjizi:

– Već sam naslov Dujmićeve knjige ”Dnevnik jednog unuka” ukazuje na to da on drži do kontinuiteta i kronologije, kako kroz svoj vlastiti primjer, tako i u smislu ciljeva borbe, hrvatske države i Hrvata općenito. Dujmićeva knjiga je živopisna i osebujna dijagnoza stanja u Hrvatskoj očima jednog poštenog branitelja. Ona je krik za pravdom koji se poput rijeke širi neočekivanim rukavcima i virovima. A nijedan od njih nije miran niti statičan.

Može se slagati ili ne slagati sa njim u pojedinim stvarima, glorifikaciji nekih ljudi ili tumačenju nekih događaja, ali ne može se poreći iskrenost i istinitost njegovog vapaja za Bogom, obitelji i Domovinom. Autor žaluje za slavnom hrvatskom prošlošću, daljom i bližom, kao i njenim herojima poput Zvonka Bušića, Brune Bušića, Blaža Kraljevića i mnogim čija imena ne znamo, dok se istodobno iz njega prolama neslaganje, bijes, ljutnja spram onih koji su uništili hrvatski san o slobodi s početka devedesetih godina.

U svojem pripovijedanju on kroz stranice knjige uspijeva čitatelju prenijeti svoje osobne doživljaje pojava u društvu, ali i ono što mnogi danas smatraju pukim svakodnevnim vijestima. Dujmić želi lustraciju, dokumentira da udbaši i komunizam nisu dio prošlosti, problematizira povijesne događaje pa i one koje je opasno preispitivati, objašnjava vrlo slikovito metode SOA-e, konstatira da se policija pretvorila u osobnu gardu tajkuna i da nije na strani naroda, promišlja o imigrantskoj krizi, bez kalkuliranja, hrabro i poimenice govori o stvarima o kojima se 184 hobotnice na svim razinama – od sabora, preko vlade, sudstva, bankarstva, tzv. liječničke struke, medija… Na koncu zaključuje ispravno:

– Ne, nemamo Hrvatsku. Može se jasno osjetiti njegovo neslaganje, bijes i tuga što je tome tako, naročito kada mora priznati da su Hrvati to i zaslužili jer se mire sa situacijom, prateći tv programe. Svjestan je on raznih načina specijalnog ratovanja, kojima je cilj stvaranje armije nezainteresiranih i mirnih poslušnika. Svjestan je i masonskih ekspozitura te o njima ne govori kao o apstraktnoj pojavi koja se dešava tamo negdje daleko nego ih smješta u naš sokak, u našu neposrednu blizinu. Cijela je knjiga poziv na buđenje, na djelovanje iz vizure branitelja koji je to nastavio biti i nakon što je oružje utihnulo. Jednom branitelj, uvijek branitelj…

Ivan Dujmić je rođen 1967.god. u selu Vrbanja, Istočna Slavonija (Cvelferija). Četiri razreda osnovne škole završio je u Brčkom (BiH), od 5-8 razreda osnovnu školu pohađa u Vinkovcima, a srednju medicinsku u Novom Sadu, nakon koje upisuje filozofski fakultet. Međutim, 1987.god. odlazi na Kosovo odakle se 1989.god. vraća u Vinkovce osjećajući da je rat na vratima Hrvatske. 1991.god. odlazi na straže u sastavu mjesnih zajednica, točnije V mjesne zajednice. U 7. mjesecu 1991 odlazi u 3 gbr.2 bojnu u sastav sanitetske grupe Krmače gdje skupa sa svojim prijateljima i suborcima izvršava časne zadatke od Vukovara, Bogdanovaca, Nuštra, Marinaca, Slavonskog Broda… Godine 1993. pristupa u SJP Krpelj, a potom odlazi na 22 terena na Velebitu, te AKCIJE Kocka, Krug, Poskok, i Medački đžep…nakon SJP prelazi u 5 gbr. U PORD gdje nakon 6-7 mjeseci izmoren podnosi zahtjev za skrb. Obitelj u kojem je dobio dvoje djece je zasnovao 1995. godine, no brak mu nije potrajao. Ovo je njegova prva knjiga.

Predstavljanje knjige je u Caffe baru “Jazz” u Vinkovcima, 21.05.2016 sa početkom u 20:30…

Svi su pozvani, i dobrodošli!

S/I

Žig

1 Comment on ‘DNEVNIK JEDNOG UNUKA’: Knjiga branitelja zaintrigirala javnost…

  1. Milan Boban ·
    http://kamenjar.com/fbi-udba-intervju-dr-ante-pavelica…/

    Ja sam bio taj, ja, Milan Boban, koji je prvi nazvao KGK “LIEPA PLAVKA”, dajući joj za vrijeme predsjedničkih izbora prije godinu i pol “TITULU LIEPA PLAVKA”, tajanstvenu pozdemnu ljepoticu u hrvatskoj revolucionarnoj borbi za Hrvatsku Državu, kojoj je pravo ime bilo Stana Godina, na osnovu koje je Poglavnik dr. Ante pavelić napisao roman dok je bio u Torinu u zatvoru 1935. godine.

    Kada sam ju htio tom titulom počastiti tim povijestnim hrvatsko/nacionalnim imenom, nisam ja sam sebe prevario što sam ju počastio tom titulom LIEPA PLAVKA, nego je ona mene prevarila i prevarila je cijeli hrvatski narod svojim antifašističkim osjećajima koji su krivi za stotine tisuća nevino poklanih i poubijanih Hrvatica i Hrvata, djece, žena, staraca i hrvatskih vojnika. I ruku na srce, upravo je to ta ratna hrvatska antifašistička ideja koje se danas slijepo drži predsjednica RH KGK kriva za gubitak Hrvatske Države u svibnju 1945. godine.

    I što je najžalostnije u ovoj priči, to jest njezinu Obraćanju Hrvatskom Narodu je to da je koristila ime prvog predsjednika RH dra. Franje Tuđmana kao pokretača ideje izmirenja Ustaških i partizanskih sinova, što je jedna velika neistina. Istina je da je pokretač izmirenja Ustaša i hrvatskih partizana (a ne partizana općenito, što bi tada bilo i partizana svih drugi naroda bivše YU) bio hrvatski genera Vjekoslav Maks Luburić, general Drinjanin.

    Ta PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA je izišla u Istarskoj DRNI br. 3/4 1964., st. 18/21. Nedozvolimo da se bilo tko u političke svrhe kiti tuđim perjem, ponamanje predsjednica RH KGK. Ako će bilo tko govriti o pomirdbi ustaških i hrvatsko/partizanskih sinova, onda se odvažno, istinito i hrabro treba spomenuti ime začetnika te ideje pomirenja, a to je bio i ostat će za vjeke vjekova Maks Luburić. Amen!
    Otporaš.

    http://www.dnevno.hr/…/dnevnik-jednog-unuka-knjiga…
    Sviđa mi se · Odgovor · Upravo sad

    Milan Boban ·
    Dinko Dediću volim čitati tvoja pisanja jer su puna hrvatske državotvornosti. Jako si uvjerljiv u tvoijm pisanjima, ali te ovdje moram ispraviti, ne poradi mene jer ja to znam, nego poradti tebe i tisuće drugih koji će ovo čitati.
    Program nacionalnog pomirenja ne potječe od Brune Bušića, kako ti kažeš, nego je ideja hrvatskog nacionalnog izmirenja izražena u “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA” koja je izišla u Istarskoj DRINI br. 3/4 1964., st. 18/21.
    Dragi moj Dinko mi svi trebamo raditi na istini, našoj hrvatskoj istini i dati do znanja onima koji to još ne znaju da je dr. Franjo Tuđma bio đak Maksa Luburića, da je Bruno Bušić bio đak dra. Franje Tuđmana. To je istina koju ne trebamo zaobilaziti. Također moramo se suprostaviti svima onima koje se žele kititi tuđim perjem.
    PoZDrav.

Comments are closed.

%d blogeri kao ovaj: