Novo!

Dr. Anti P a v e l i ć u!

Dr. Anti P a v e l i ć u

BUENOS AIRES

Argentina

  • Poglavniče,

    Potvrdjujem primitak Vašeg pisma datiranog 11 srpnja 1956. god. Pročitao sam ga na odborskoj sjednici Australskog hrvatskog društva u Melbourne-u i pokazao sam ga prijateljima zajedno sa poslatim priložima. (Šteta što se danas, poslije 59 godina, ne zna koji je to materijal bio. Po sadržaju ovog pisma moglo bi se primjetiti da je u tim materijalima bilo svega i svačega a ponajviše žičljivoga. Mo.)

    U svim zajedno žalostnim i pretužnim izdanjima “vodstva” (Pošto sam malo upoznat s ovom riječi “vodstvo”, potrebo je danas reći o čemu se zapravo radi. U to vrijeme hrvatske političke zavrzlame u Buenos Airesu, oni koji su bili uz Poglavnika su drugima pisali pisma i okružna pisma a oslavljali sve to da se piše: u ime “Vodstva”, a da često puta Poglavnik nije za ništa znao, mo.) u Buenos Aires-u, Vaše zadnje pismo upućeno meni, dokazuje vrlo očito, da se je tamo izgubio svaki smisao za pravdu i istinu, a način, na koji ste Vi u posljednjim dogadjajima nastupili, postavlja ozbiljno sumnju Vaše sposobnosti, da hrvatski narod dovedete željnoj slobodi.

    Ustaša sam od rane mladosti, te sam kao dobrovoljac s petnaest godina stupio u Ustašku Vojnicu i bio sam udieljen u V. Novačku Satniju Ustaške Obrane u Jasenovcu. Nakon pješačke izobrazbe prebačen sam u 5. Bitnicu Topničkoga Sklopa. Sudjelovao sam u dotičnoj jedinici u raznim borbama, posebice na Kozari, kao i u drugim akcijama u obrani Nezavisne Države Hrvatske.

    Shavatio sam ustaštvo, (a takovim ga i danas smatram) kao izraz mlade hrvatske revolucionarne borbe, za najprirodnija ljudska prava slobode, protiv komunizmu i veliko-srbstvu. Nikada nisam u ustaškom Pokretu gledao stranku, nego obći narodni pokret, postavljen na podpunoma nadstranačkim temeljima.

    Načela pravde i istine pokrenula su me instinktom duše u borbu, te sam svojim hrvatskim maldenačkim srdcem osjećao, da mi je mjesto u Ustaškoj Vojnici. Kako nekada, tako i danas ista načela pravde i istine, i isti motiv borbe za Hrvatsku, pokrenuo me je, – kako mene, tako i brojne prijatelje i suborce – da Vam odlučno reknemo svoju riječ – PROTIV NEPRAVDE I OPĆE ŠTETE, – koja je hrvatskoj emigraciji učinjena zlosretnim potezima, nametnutoga “vodstva” u Buenos Airesu, A ŠTO STE VI MOGLI I MORALI SPRIEČITI, MJESTO TAKOVIM POTEZIMA SVOJU PRIVOLU PODSTREKA DATI.

    Nije vrlina, niti je korisno, kao što neki rodoljubi rade, da u privatnim pismima izražuju svoje negodovanje nad Vašim zadnjim iztupima, ili kao što drugi, u nedostatku značaja, samo mudro klimaju glavama, nego smatram dužnostću i to ustaško hrvatskom dužnostću, u obranu istine i pravde opravdano ustati, jer su vašim potezima vrlo ozbiljno dirnuti interesi hrvatske oslobodilačke stvari.

    Takodjer mi je dužnost ustati u obranu moji nekadašnjih zapovjednika, kao mnogih drugih hrvatskih javnih radnika, koji su NEPRAVEDNO obtuženi, ili, koje se je pak na vrlo nečastan način pokušalo iz hrvatskog oslobodilačkog rada izgurati, a što je očito, od obće štete hrvatskoj stvari. Radi toga smatram, da mi je to dužnost napraviti ovim putem, jer ste me Vi svojim pismom na to podstrekli i jer mi je to dužnost učiniti, kao Predsjednik matičnog hrvatskog društva u Australiji, a družtveni odbor stavio mi je to u dužnost svojom odborskom sjednicom.

    Naše je duboko uvjerenje, da se nećemo nikada povratiti u Hrvatsku jedino pozivanjem na prošlost, medjusobnim laskanjem i zadovoljavanjem pretjeranih taština. naprotiv, potreban je rad, postavljen na zdravim, obćim hrvatskim nadstranačkim temeljima. Zavaravanjem samoga sebe, ili drugih, nikada se nije ništa postiglo, niti ima izgleda, da bi zavaravanjem ičem dobrom moglo dovesti. Zato, ako postoji zlo u narodnoj borbi, onda je početak svakog zla u mistifikaciji, bilo pojedinaca, ili cielog naroda, te radi toga KAO PRVO – POGLEDAJMO ISTINI BEZ STRAHA OTVORENO U OČI.

    Kada netko radi preočitu štetu – sliepac vidi, da su posljeni potezi vodstva iz Buenos Airesa napravili užasne štete hrvatskoj emigraciji – pa kada pored pre goleme štete netko čini OČITU NEPRAVDU I JASNO, NEMILOSRDNO RUŠI, ONO ŠTO SMO S NAPOROM GODINAMA RADILI I STVARALI – ONDA BISMO MORALI BITI NEDOZRELI LJUDI i nedostojni ustaške prošlosti, ako bismo, takove žalostne ispade JEDINO IZ RAZLOGA KULTA LIČNOSTI POHVALILI.

    Mi to, Poglavniče, ne možemo, niti ćemo, nego naprotiv PROSVJEDUJEMO, (kao danas hrvatski Branitelji koji prosvjeuju na Savskoj protiv nepravde ministra hrvatske vlade Freda Matića, mo. Otporaš.) te dozvolite, da Vam na Vaše pismo upućeno meni odgovorim.

 

Kao prvo , iz Vašeg pisma sliedi, kao da su “zatajena” pisma koja da ste poslali u slučaju generala Luburića i brata Srećka Rovera. Medjutim, istini za volju, niti Vi, a niti Vaši suradnici, nisu nikada u ovim dogadjajima na naše društvo poslali nikakovih “obaviesti”, pa čak ni brata Rovera, niste izravno o ničem obaviestili, pa mi nismo tužnih obaviesti ni primili, te prema tome nisu mogli biti zatajani.

Druga je stvar, da li su Hrvati u Australiji i u cielom svietu saznali za vaše “odluke”, obaviesti i “upute”. Razumljivo je, da jesu, jer ste svemu Vi dali JAVNI ZNAČAJ, objavivši u više navrata u novinama “Hrvatska”, a neprijatelji su upravo sa slavljem sve to prenosili i u svojim novinama na veliko o tome pisali, te nas upravo čudi, kada pišete, da “Vaše upute predočimo čestitim rodoljubima u koliko prije nisu imali mogučnosti viditi ih i saznati za sadržaj”.

Konačno, da ciela stvar dobije posebnu krunu, zagrebački “Vijesnik” na veliko je o tome pisao, veseleći se što ustaški Poglavnik izbacuje najčestitije hrvatske rodoljube, kada ih već komunisti nisu mogli ni moralno, ni fizički likvidirati.

Vaša “odluka” da se iz hrvatskog družtvenog života ukloni brata Srećkla Rovera, primjer je, kako se je odgovorilo mladom hrvatskom rodoljubu i ustaši iz predratne Jugoslavije, za nepokolebivu vjernost hrvatskoj oslobodilačkoj stvari i PRIMJER JE, kako se je htielo platiti Hrvatu i Ustaši od rane mladosti, što je puna dva desetljeća neumorno se borio za svoj narod i branio Vas osobno od mnogih napada, te je imao i danas snage nepokolebati, nego i dalje u radu za Hrvatsku sa duhom mladosti patiti.

Hrvatska družtva i klubovi u Australiji i Novom Zelandu, prožete zdravim demokratskim duhom, jasno su na to rekla svoju rieč i jednoglasno se izrazila u zaključku Medjudružtvenog Odbora od 14 siečnja 1956. g., TE NI DANAS NEMAJU PREMA TOME ŠTO IZMJENITI.

Kao odgovor na nepokolebiv stav hrvatskih organizacija u Australiji i Novom Zelandu i kao odgovor na negativnu reakciju na Vaše “odluke” u cieloj hrvatskoj emigraciji, Vi ste Poglavniče, na silnu žalost i nevjerojatnu sramotu, da bi ste silom, ili milom polučili učinak, NA PRAVDI BOGA proglasili ste ustaškog fanatika Srećka Rovera tobože “sumnjivim i komunistom”…!!! To nas je svih, Poglavniče, zapanjilo do neizmjernosti. I onda, DA NEPRAVDA DOBIJE KRUNU, kada je brt. Rover, tražio, da mu se sudi, ONDA STE TO ODBILI, jer ste bili uvjereni, da nije istina ono što ste predhodno sa stanovitim namjerama izjavili, a što je kasnije na sudu u Barceloni i dokazano. (Kada je izbio spora između Poglavnika i generala Vjekoslava Maksa Luburića 1955. godine povodom sastanka između dra. Milana Stojadinovića i Poglavnika dra. Ante Pavelića 1954-1955. godine, a sve u ime takozvanog Poglavnikova “vodstva”, došlo je do tolike zaoštrenosti da je general Luburić u ime Hrvatskih Oružanih Snaga, HOS sazvao vojnički SUD u Barceloni i na taj SUD pozvao sve zavađene i u spor umješane stranke. Kako se nitko, ama baš NITKO, od strane Poglavnikova “vodstva” (pa ni Poglavnik) nije pojavio na tom SUDU u Barceloni, Španjolska. Poslije tog SUDA na kojem se je sve, ama baš SVE pretreslo o “takozvanoj veleizdaji” Srećka Rovera, general Drinjanin i pukovnik HOS-a dr. Marijan Pušić su izdali posebni br. DRINE od 88 stranica, br. 1-3 travanj 1956., gdje iznose mnoge nama Hrvatima danas nepoznate stvari šta je tko radio. Mo. Otporaš.)

U Vašem govoru, od 10.4.56. u Buenos Aires-u, rekli ste: “…..da će u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj dostojnom i sretnom životu biti osnovica podpuna ravnopravnost i najšira sloboda čovjeka…..” a MEDJUTIM, SVOJOM IZJAVOM “do znanja” I NAKNADNIM ODBIJANJEM ZATRAŽENOG SUDA PREGAZILI STE NAJPRIMARNIJE NAČELO LJUDSKE SLOBODE I SIGURNOSTI GRADJANA – ZANIEKALI STE PRAVO OBRANE I ČAK ŠTO VIŠE PRAVO SUDA NAD NEPRAVDOM!

Izvor: Otporaš
Žig

15 Comments on Dr. Anti P a v e l i ć u!

  1. Molim cijenjeno uredništvo, da navede ime ovog ‘Izvora’ pa da znam ima li smisla da nastavim sa čitanjem ovog podužeg pisma. O čemu se ovdje radi, da li je riječ o osobnoj osveti pa ‘Izvor’ želi sebe izdić i prikazat kao
    velikog demokratu, ili pak Poglavnika raskrinkat i unizit kao nedemokratu?!
    Jel ovo nakon ‘slučaj Karamarko’ nova moda u Hrvatskoj..

  2. Dobar dan, da nisam dobila poveznicu sa Hoš-a, vjerovatno jutros ne bih ni otvorila stranicu, jer se spremam na put. Za daljnje priepiske niti imam vremena, niti mi je ovo o čemu autor piše, i zanimljivo. To je njegova osobna stvar, tako da što se mene tiče, može pisati što hoće.

    • Javit će se on Zdenka…bez brige. Dapače uvjeren sam u to, jer poznam Otporaša, i uvijek odgovori na pisanje ili pitanja.

  3. Draga Zdenka kako mi je drago što si se ovim komentarom javila. Potpuno te razumijem i opravdavam tvoju sumnju u vjerodostojnost ovog pisma. možda ti je a moža i nije poznato da sam ja preko Despot Infinitus u Zagrebu koncem listopada 2014. godine tiskao knjigu “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”. Tu u toj knjigi od skoro 1100 stranica ima nekoliko stitina pisama koje je general pisao svojim suradnicima od 1952-1969 godine.

    Kako je ta knjiga počela uzdrmavati sve LAŽI bivših Jugoslavena i bolestnih hrvatskih takozvanih antifašista, javio mi se jedan meni nepoznati Hrvat iz Australije i poslao mi dva skanirana pisma, jedno Poglavnika dra. Ante Pavelića predsjedniku Hrvatskih Društava Australije Petru Filipoviću, kao i odgovor Petra Filiopovića Poglavniku. Kopije su jako mute i skoro nečitljive. Uz naočale i debelo povećalo sam uspio sve dešifrirati. Pa ako te to još uvijek zanima imati kao jedan naš hrvatski povijestni document, voljan sam ti to poslati ako mi preko uredništva našeg portala dostaviš tvoju adresu.

    Molim te Zdenka javi se kada god imadneš malo više vremena. jer spas je u onima koji nešto race i negdje pripadaju, a ne u onima koji ništa ne race i nigdje pripadaju.
    PoZDrav. Otporaš.

  4. Gospodine Bobane pozdrav. Evo samo kratko, žurim. Neka Vas i vaših napisa, to je dobro.
    U mojoj kući su na zidu i Poglavnik i Luburić i Francetić. Za sve ima mjesta.
    Ne želim više ništa čitat, o nikome, već mi je dosta tih ‘istina’!
    Kako reče moja mater ;’Ja svoje nosim u srcu’ i tako će ostat. Usput, prođoh danas pokraj Bobanove drage, na putu za Široki, gdje kupih 3 zidna sata i 4 botilje vina sa likom Poglavnika.
    Jedan je naš Poglavnik. Mučenik i paćenik, kao i većina nas. Sad odoh i stojte mi dobro.
    Bog i Hrvati !

  5. Napisala sam odgovor prije 2-3 ure?! Nema ga..A zašto molit ću lijepo? Jel to zato da ja opet ujutro imam za zadaću otvorit HOŠ i gledat jel ko šta odgovorio?!
    Ma kako da ne! Eto nemam pametnijeg posla. Evo trčem već ujutro! Isto kao da se nisam napisala u ove 3-4 godine! I Pa su ti moji napisi nešto pomakli sa mrtve točke, pa se ja onda trebam još nešto trsit i možda još i dokazivat nekome?! Svoje neko domoljublje il šta već..
    Ajte laku noć.

  6. Draga moja Zdenka, drago mi je da si prošla kroz moje selo Bobanova Draga. Ja nemjeravam, ako dragi Bog dadne pa se ostiary, godine su tu, posjetiti ponovno moje sloe i moje prijatelje, među koje i tebe ubrajam.
    Molim te Zdenka kada imadneš vremena i volje, skokni na portal Hrvatski Integralisti, tema: S Poglavnikom na povlačenju i na stranici 14, opis #261 od 27 veljače 2015., tu ćeš naći Poglavnikovo Pismo. Također na istoj stranici pod brojem # 267, 268, 271, 272, 273 naći ćeš odgovor Poglavniku dru. Anti Paveliću od predsjednika Hrvatskih Društava Australije gosp. Petra Filipovića. Pročitaj sve pa mi se javi.

    Iskreni PoZDravi tebi i svim tvojima, osobito onima koji još gang pjevaju.

    Bog! Otporaš.

    • Da se ubacim…Imam pitanje…Jer naime kako je HNO, uspio postaviti F. Tuđmana, za predsjednika, pitam se nije li M. Veselica možda bio daleko bolji izbor…to me muči neviđeno, jer je F. Tuđman ostavio repove, iza sebe, koje tište i udaraju Hrvate po glavama. Da se mene pita, ne bih ja njima sa popisa ratnih zločinaca sudio, no lijepo bih ima dao kartu za Srbiju, pa nek idu. Ili ako ne će Bože moj, ima kamenoloma u Dalmaciji, Gradiški, Lipovici…doduše tamo mi je kolega bio zbog gluposti…na 6 mjeseci..Ali shvaćate što želim kazati…

      Nisam veliki znalac u politiku, jer imam kratak fitilj, ovdje dok ne padne glava, ništa od svega. Volio bih kada bi ste mogli jednom doći u Hrvatsku pa do Vukovara, pa tamo direktno sa Vukovarcima popričati.
      Jer kako drugčije definirati, novu stranku srpsku koju osnivaju Pupovac Stanimirović, i Ajduković…znači ZDRMALO IH JE. Još nešto…pisao sam predsjednici ponovo…znam da ti ide na živce što je spominjem…nije namjerno. Ali eto, nije se udostojila niti odgovoriti. A ja sam trenutno u ratu sa Rotary Clubom, BOSO doo, jer mi je snaja imala slom živaca zbog mobinga. A pregleda na moj tekst kojeg sam stavio na dnevno hr, je bilo preko 100.000. Tako i treba…
      Ja bih sve te profitere, ratne kriminalce srpske, silovatelje, i dvolične političare: SDP, pa i većina HDZ-a strpao u materinu u zatvor da svjetla više ne vide kao i svi naši Domoljubi koji svjetla nisu vidjeli godinama…

  7. Pozdrav gospodine Milane. Znam da Vas srce vuče u vašu liepu Hercegovinu, a i je liepo proći
    kroz ona mjesta. Dočim ste odmakli od Imotskog i krenete put Gruda, vidite hrvatska obilježja
    i onu pravu Hrvatsku, kakvu mi ovdje nemamo.
    Nema veze, Vi svratili ili ne, ostavljam za vas sa strane jednu bocu vina i jedan Poglavnikov sat. Evo, adresu ću svoju ostavit g.Ivanu, neka se nađe.
    P.S.Kad uhvatim vremena pročitat ću preporučeno. Bog vas dragi poživio.

  8. Bog! Ivane! Tvoje pitanje glasi: “…Jer naime mako je HNO, uspio postaviti F.Tuđmana, za predsjednika, pitam se nije li M. Veselica možda bio daleko bolji izbor…” Možda bi Marko Veselica bio bolje a možda i neki drugi bi bili dolji od ove dvojice. Zavisi kako se tko postavi.
    Izglada mi da je Tuđman – možda sračunato – preskočio preko sviju koji su se tada bavili – ne politikom nego – hrvatstvom.

    Vlado Gotovac se istakao na jedan način i to ponajviše preko “Hrvatskog Tjednika” početkom sedamdesetih godina. Ljudi su to pohlepno čitali a ja sam sačuvao sve brojeve i držim ih uvezano kao jednu veliku knjigu. Tu se je svašta pisalo, ponajviše povijestnih izvora o pravima hrvatskog naroda a vrlo malo o željama hrvatskog naroda za svojom slobodnom i odvojenom od Beograda Hrvatskom Državom. Možda je V. Gotovac i ski pisci koji su pisali u HT midlili kao ja, ti i na milijune Hrvata, ali nisu smijeli otvoreno hrvatsko/državotvorno istupiti, jer su se bojali režima i završili bi u zatvoru. Koliko mi je poznato da je M. Veselica bio vrlo bliz tom krugu Hrvata. Kada je Karađorđevo došlo u prosincu 1971., i ta mala prividna sloboda pisanja je ukinuta.

    Na isti način – rekao bih skoro na isti način – je završio i “HRVATSKI KNJIŽEVNI LIST” koji je slavno počeo neposredno poslije Deklaracije Hrvatskog Književnog Jezika 1967. “HKL” je bio za sve Hrvate KVAS HRVATSKOG NADAHNUĆA. Mnoga hrvatska pera i mozgovi su se tu brljantno pokazali, osobito Bruno Bušić sa svijom člankom “ŽRTVE RATA br. 7 gdje je Bruno iznio popis svih YU žrtava. Ali kada je treblo reći koju riječ – naravno lijepu – o onima koji su se borili za i koji su branili NDH, nisu falili epiteti beogradskog, komunističkog i YU rječnika. Tiskara DRINAPRESS je u cijelosti prekopirala i tiskala taj br. “HKL”, što je upravu “Samostalnih pisaca Tin Ujević” tj. upravu “HKL” razljutilo do te mjere da su htjeli tužiti HNO jer da je on bez njihove privole pretiskao taj broj. “HKL”. Pok. Bruno kasnije u emigraciji je to pravdao da su tako moral postupati, jer inače bi ih YU režim optužio da su direktna filial tiskare DRINAPRESS i organizacije HNO. Ostalo se sve zna mako je bilo i mako je završilo.

    Dr. F. Tuđman je, po mome skromnom mišljenju, sve to pratio pa čak i patio, jer je bio uski suradnik i sa Brunom Bušićem i drugima, a pohlepno pratio i čitao izdanja tiskare DRINAPRESS, što će reći PROGRAM HRVATSKOG NARODNOG OTPORA. Odvagnuvši sve po onoj “ZA” i “PROTIV”, odlučio se je 1987. na put u iseljenu Hrvatsku, to jest u emigraciju. Kako je osobno izjavio na skupu Otporaša u Torontu, da su mu ideje Otpora za njegov program najbliže.

    Dragi moj Ivane tako je to počelo: Dvije Hrvatske: Domovinska i Iseljenička, skoro svi podjednako mislili: Hrvati iz iseljeništva de se vrati svojoj Domovini Hrvatskoj, a Hrvati u Domovini da im se djeca, sinovi, braća, očevi, djedovi, djevojke što prije mogul vratiti na djedovska ognjišta odakle su pritiskom i silom YU režima moral napustiti svoju Domovinu Hrvatsku. To je moje mišljenje kako je dr. Franjo Tuđman kao YU i JNA general uspio pobjediti sama sebe i prigrliti ideje generala NDH Vjekoslava Maksa Luburića, GENERALA DRINJANINA.

    PoZDrav. Otporaš.

  9. Dobra večer ovom hasnom i dičnom Portalu. Molim za uviđavnost i razumijevanje; ako sam pak svojim napisima izere, barem malčice i pomogla, da Portal dobije na čitanosti, bit ću sretna. Ovakovi portali su, naravno i potrebiti, i neka ih.
    No, u svijetlu nanovijih spoznaja, ne bi bilo loše, ako je to i izvedivo, da se komentari koje ostavih pod ovim člankom-i obrišu. Računam kako nikome baš i nije potrebito za čitat o meni,
    a, kamo li o mojoj jedinoj materi.
    Malo me ponesoše emocije, i to je to. Unaprijed hvala. Bog i Hrvati!

    • Zdenka…od ovog portala, četnici bježe glavom bez obzira. Ne sekiraj se. U 2 godine se nije niti jedan javio.

  10. Dobro. A da sad ne ulazim u dubine, po kojima nama Četnici i nisu najveći problem, nego Hrvati, mogu jedino ponoviti isto. Unaprijed hvala. p.s. Nije potrebito nikome otvarati oči, pošto,
    barem ovi koji prate internet, znaju, da nikakvi moji/vaši, napori ni ne će uroditi nikakvim plodom. Je, dadoh ja i srce i dušu ( pa i jetru i bubrege, pride ) i svoju mater i ćaću i braću, sinove, kćeri, što, priznat će te, ne daje baš svatko., niti je uobičajeno.. Nečiji su sinovi pak, negdje u tamo nekoj dalekoj Australiji, a, neki, ko zna gdje. Toliko tek od moje malenkosti.
    Bog i Hrvati.

  11. Zdenka, draga naša Zdenka svi mi smo izloženi iskušnjama, netko više netko manje. Svak ima svoj križ. Ovdje ću priložiti kopiju kometara kojeg sam dana uputio jedno, rekao bih razočaranom Hrvatu, inaču jednom jako dobro i državotvornom Hrvatu, poznat po koristničkom imenu kao NorthStand na portalu Irvatski Integralisti. On je dana na temu urednika Hrvatskob Obranbenog Štiva stavio svoj komentar nekom Srbinu koji je po mojem uvjerenju bio jako emocionalan, pa sam na osnovu toga dao moj komentar kojeg ovdje prilažem:

    “…North, kolega i dragi North, postao si očajan. Glavu GORE!!!!! (NA)Dolaze bolji dani! Poslije svake OLUJE i loših vremena, dolaze bolji i sjajniji dani. Znam da si razočaran i na svu žalost nisi sam. Moramo izdržati. Spas je u onima koji pripadaju negdje a ne u onima koji pripadaju nigdje.
    Znam da nije lako o istini misliti, o istini govoriti, o istini pisati i istinu iznositi i znam da se mnogi istine boje, ali također znam da je jedino istina koja nas može očuvati i spasiti.

    Dragi kolega North naša Hrvatska je kao i jedna lijepa djevojka, a povijestno je dokazano da su svi muškarci pohlepni za lijepim djevojkama, kao što su svi naši neprijatelji bili i još uvijek ostaju pohlepni za našom LIJEPOM HRVATSKOM. Zato je u prošlsti uvijek naša Hrvatska imala svoje Zaštitnike koji su branili o obranili našu hrvatsku od raznih osvajača, a ti Zaštitnici su imali razna imena koja su odgovara odrazu vremena u kojima su djelovali. Danas se te Zaštitnike zove “Domoljubi”, prije njih su se zvali “Ustaše”, prije Ustaša bili su “Uskoci”, itd. itd.

    Dakle, Glavu Gore! a očaj prepustimo susjedima…”

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: