Novo!

GENERAL GROM!

 

General Grom bio je jedan od najmoćnijih gangstera u Hrvatskoj, kojeg su se svi pomalo bojali. Bio je jedan od rijetkih koji je mogao nenajavljeno kod Predsjednika. Tvrtka mu je odlično poslovala. Njegove šlepere carina i policija nisu smjele zaustavljati na državnoj granici. Kupovao je oružje za Hrvatsku, istisnuvši svu konkurenciju. SIS ga nije smio istraživati. Poslovao je sa svim lopovima u Hrvatskoj. Švercao je i oružje za BiH. U svakom humanitarnom konvoju za BiH, bila su barem dva „njegova“ kamiona. To je radio u suradnji sa Šetom, pomoćnikom vojnog atašea Veleposlanstva BiH. Posebno su se istakli u programu „Opremi i obuči“ za Armiju BiH, koju su pokrenuli Amerikanci, a od kojih su i dobili opremu i oružje.

Šeta je sa Gromom, preko nećaka generala obavještajne službe Srbije Vasiljevića, pronašao način da se 40% američkog oružja namijenjenog Armiji BiH, otpremi Al Qaidi preko Srbije. Amerikanci sigurno nešto znaju o tome, ali šute. Tko zna zašto. Prodaja oružja teroristima inače je kažnjiva. Ali, izgleda da to ne vrijedi za sve jednako. Sve ovisi o višim interesima. Šeta, kao pomoćnik vojnog atašea u Veleposlanstvu BiH u Zagrebu, posredstvom ministra obrane BiH, postao je 1994. glavni logističar Armije BiH, s glavnim zadatkom nabavke oružja za Armiju BiH. Tako je, surađujući s Krojačem Salimom, Faraonom i Šemsom T., mogao nesmetano švercati oružje sa generalom Gromom. Grom je bio opasno narcisoidna osoba. Stručnjaci u određenoj ustanovi bi za takve osobe rekli da se njihova 191 Vrana oko istine inteligencija temelji na želji za moći, mržnji prema ocu i grubošću prema ženama. Naziv za takvu osobu mogu dati samo psihijatri. Prije Domovinskog rata bio je geometar, sposoban samo za postavljanje crveno-bijelih stupića. Nedruštven, malo se sa kim družio. Onda se odnekud pojavio sa 1000 komada pištolja TT, koji su tada vrijedili 2000 njemačkih maraka po komadu, sa okvirom za streljivo. Tako je počeo njegov poduzetnički uzlet.

Za njega se pričalo da je vanbračni sin Predsjednika i njegove tajnice iz vremena bivše Jugoslavije. To se moglo i provjeriti DNK analizom. Na to upućuje i činjenica da ga Predsjednik nikada nije ni ukorio, a radio je šta je htio. Vrana je to čuo od njegove polusestre. Njegova je majka naime, rodila troje vanbračne djece, a ovu kći je imala s nekadašnjim predsjednikom Trgovačkog suda u Zagrebu. Za „zasluge“ tijekom Domovinskog rata, okitio se svim raspoloživim odlikovanjima. Njegovoj gramzivosti nije bilo kraja. Preko svoje tvrtke prevozio je i uvozio sve što drugima nije bilo dopušteno. Njegove kamione nitko nije zaustavljao niti pregledavao. Vranu su prije Gromova uhićenja zvali sa graničnog prijelaza sa Slovenijom.

Morao je krenuti, jer je Grom prilikom ulaska u RH imao krivotvorenu putovnicu na ime Kristijan Horvat, istu onu koju je kasnije koristio general Gotovina. Stigavši na granični prijelaz, Vrana je vidio uplašene carinike i policajce. Zapovjedio im je da privedu Groma u prostorije policije. Grom je bio ljut. – Znate li vi tko sam ja? – A znate li vi tko sam ja? – Ja ću to brzo saznati, a onda vam pada glava. – Bez brige, puno jači od vas su mi prijetili. Njih više nema a ja sam još tu. Imate putovnicu na tuđe ime. Očito vam je postalo tako „vruće“ u inozemstvu, da si niste Alfred Morgan stigli nabaviti vlastitu putovnicu. Znate da ću vas pustiti, ali prije toga ćete s nekim razgovarati, kaže mu Vrana, utipkavajući broj na svom mobitelu.

Kratko priča s nekim na hebrejskom, pa pruža mobitel iznenađenom Gromu. Ovaj uzima mobitel i ozbiljnog lica, nekoliko trenutaka sluša glas s druge strane. Tada vraća mobitel Vrani. – Toliko da znate tko sam ja. Je li jasno „druže“ Grom? Ovaj nešto promrmlja da se ispričava i da nije znao. Vrana pozove policajce da puste Groma. Otišao je do svog automobila, gdje ga je čekao vozač. Vrana je u međuvremenu „snimio“ jednu zgodnu djelatnicu na carini. Pozvao ju je na kavu. Pristala je. Vidjela je dobru priliku za napredovanje u poslu, a s druge strane, Vrani je trebao netko tko će za njega paziti, ako Grom ponovo prijeđe državnu granicu. Tako su spojili ugodno s korisnim. Kasnije se Grom, kada je konačno završio u zatvoru, sastao sa Bradonjom. Sklopili su savez da sve ostane izvan suda i medija, tako da mnoge afere neće nikada biti dostupne pravosuđu i javnosti, a Gromu se ništa neće dogoditi u zatvoru. I Grom je, poput Bradonje imao sat s posvetom Putina. Krajem rujna 1995. bio je registriran susret generala Groma i Shimona Naora, predsjednika „Corona Development Group“. Oni koji znaju, shvatit će zašto Vrana nije o tome puno pričao.

 

Izvor: Vrana oko Istine

error: Content is protected !!