Novo!

Heroj: Ivica Čuljak alias Satan Panonski

Prvi dio intervjua iz Globusa 8.11.1991.

Nisam bezvrijedan i moje zasluge nisu male. Sad ispadam narcisoidan, ali tako je. Odveli su me u Petrinjsku. I tamo, dok smo čekali, pobunio se Tolj, što Titova slika radi na zidu. On Tita ne može smislit’? Ja isto pljunem prema toj slici, a jedan od policajaca se uhvati za pištolj. I sad tamo ima valjda 70 posto policajaca Srba. I tu se stanemo natezati s tim čuvarima, Tolj i Vojvoda im zaprijete da će ih sve pobiti, ako mi i dlaka s glave padne. Bili su šokirani što komandant obrane grada Vinkovaca želi spavati sa mnom u smrdljivoj ćeliji, gdje je kibla s govnima. I onda u 5 sati dolaze dvojica iz sabora i odvedu nas u Sabor.

Za neupućene ili one koji ne znaju:

Link:

Na početku i na kraju bijaše Punk Rock!

Stanu se svađati, urlati, tko meni može odredit’ pritvor, jer ionako sam već duže od zakonskog roka držan u ćeliji. Svađaju se što će sa mnom, zovu, čas Špegelja, čas Manolića. Traži ovaj od mene da ponovim ono šta sam ispričao tim novinarima. Prisjećam se toga, a on popizdi jer sam zaboravio reći da u Srbiji u medijima ima više demokracije nego u Hrvatskoj. Tad je to tako bilo u šestom mjesecu. Tada je kod njih na radiju bila emisija “Niko kao ja” u kojoj su napadali i Miloševića, i Šešelja, i Draškovića. Počeo se derati na mene i tad meni prekipi i počmem vrištati: “Ajde, deri, ubijaj, pucaj, šta čekaš?”. Poludio ja, derem se: “Isti ste kao komunisti. Što ste napravili od Hrvatske. Dok kolju djecu po Slavoniji, vi ovdje mene sudite, mene koji se borim, iznosim ranjene i mrtve, zbog moje jedne izjave pravite cirkus!”. Nakon toga, nazvali su Zovka, predsjednika općine Vinkovaca, koji je potvrdio da sam pravi borac i da me se odmah pusti. I, dobro, oni kažu neka Zovak odluči, kao, oni će meni zabranit’ da ja ubijam četnike. Moš’ mislit’, sile.

Bio si osuđen, moglo je to biti i na smrt, u ratu si u prvim borbenim linijama, smrt ti prijeti. Razmišljaš li o njoj?
Ne, jači sam od smrti. Jači sam od svega osim od nepravde. Jedino zbog toga patim. Ne patim da će me neki četnik zaklat’ ili ubit’. Ne, patim zbog svih onih nevinih koje su pobili, zbog te nepravde. Moje selo je spaljeno, kao i ostala. A nekoga nije bilo briga za to.

Kako si se osjećao kad je palo tvoje selo Cerić?
U zadnje vrijeme često plačem. Nije da gubim snagu, možda je čak tim suzama dobijam. Gledam te ljude, izbjeglice, idu, a ne idu nigdje. Kamo će, što će? Nedavno me nazvala majka tu u vinkovački hotel. Kaže mi: “Sine, pošalji mi kaput, džemper, cipele, hladno mi je”. Ona je u izbjeglištvu. Onda sam počeo plakati. Zamolio sam konobarice da se sagnu i istresao rafal u zid.

Nije te strah ili stid suza?
Glupost. Suze su isto tako muške. Što bi žena imala mekše i nježnije srce od mene, pa se njoj dozvoljava da zaplače, a nama ne? Mogu bit ko’ majka Tereza, a mogu bit’ ko samuraj.

Na ratištu u Slavoniji dosta je gadno…
Zato poručujem našem predsjedniku Tuđmanu da pomogne Vukovaru i Vinkovcima. Jer, ako to ne napravi, postat će za one ljude tamo (koji su na izmaku snaga, ali se bore hrabro protiv te četničke zvijeri) pravi izdajica. Najomraženija ličnost. On jednostavno mora, mora i mora. Tamo je došlo do kulminacije, dogodit će se veliko zlo ako Tuđman nešto ne poduzme.

(Dogodilo se i još se događa…a dolazi još veće! “Hrvatsko Obrambeno Štivo”)

Izvor: Link- Satan Panonski

Stric Ivan!

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: