Novo!

Heroji Trpinjske ceste!

 

Trpinjsku cestu branili su ljudi raznih profila. Bilo je poljoprivrednika, muzičara, srednjoškolaca, avanturista. Ti ljudi u ratu tvorili su dva elitna odreda branitelja Vukovara – Žute mrave i Pustinjske štakore. Ovi odredi slani su na zadatke u koje se gotovo nitko drugi nije usudio ići. Išli su u akcije dok se većina drugih nije usuđivala izaći iz podruma. Kako je organizirana obrana? Kako su doživjeli prvi susret s tenkovima? Tko im je došao pomoći? O čemu su razmišljali i što su osjećali kad im je poginuo najbolji prijatelj i suborac?

Što su jeli, jesu li spavali? Trpinjsku cestu branili su ljudi raznih profila. Bilo je poljoprivrednika, muzičara, srednjoškolaca, avanturista. Ti ljudi u ratu tvorili su dva elitna odreda branitelja Vukovara – Žute mrave i Pustinjske štakore. Ovi odredi slani su na zadatke u koje se gotovo nitko drugi nije usudio ići. Išli su u akcije dok se većina drugih nije usuđivala izaći iz podruma. Žuti mravi i Pustinjski štakori zajedno s Turbo vodom zaslužni su za velik broj mrtvih neprijateljskih vojnika na vukovarskom bojištu, a slijedom toga i za dugotrajnost otpora hrvatskih branitelja Vukovara.

O njima se do danas gotovo ništa nije znalo. Slabo se govori o njima. Razbili su novosadski korpus, uništavali oklopna vozila, te nanosili ogromnu štetu pješaštvu. Tek pokoji put u Vinkovcima sretnem Dragu Krpana, Heroja iz Žutih mrava. Živi povučeno, kao uostalom i svi drugi. Gotovo na margini društva. I onda što očekivati od hrvatske Vlade i Sabora!? Milost? Pomoć? Heroji Trpinjske ceste je nisu tražili a niti dobili. Kako od četnika, tako je vidljivo i danas da je nisu dobili niti od hrvatske Vlade, Sabora a o političarima da ne govorimo.

Oni su trebali danas sjediti u vojnim učilištima, kao predavatelji, i predavati o načinu borbe u naseljenom mjestu, i prenositi svoja iskustva. Trebali su učiti mlade naraštaje dočasnika i časnika, a ročnici u šajkačama, hodaju vojarnama. Nitko nije imun na ovo što se događa danas, ali je muka što šutimo i gledamo kako jedan za drugim odlazimo. Od 1992 do danas je umrlo oko 100.000 Dragovoljaca i Branitelja, a 6.790 se je ubilo. Od toga 3.500 vatrenim oružjem, a 3.290 na najgori mogući način. Kakvo MORH imamo, i ministarstvo Branitelja, takva je i briga za Dragovoljce i Branitelje. Nema prigovora ministru T. Medvedu. On se možda prvi i jedini uhvatio boriti za Dragovoljce i Branitelje te HRVI. Jer nakon 25 godina, prvi sistematski pregled, nije mala stvar. Gdje su bili prethodni ministri Branitelja? Nepoznanica i veliki upitnik je tu…jesu li bili uopće hrvatski ministri?

Ne zaboravimo nikada što su činili Heroji Trpinjske ceste i Vukovara, tamo i kolika je to bitka bila velika, i sa kolikom su silom četnici krenuli na Hrvatsku. Ta ista JNA je bila treća Armija u Europi, po snazi, brojnosti, i mobilnosti.

Opasnost nije prestala. Naprotiv, još je tu. Prisutna je u obliku specijalnog rata, koji se vodi protiv Hrvata i Hrvatica. Je li taj rat poguban!? Jeste, po Hrvate. Van Hrvatske me ništa ne interesira. Nadam se da će mo jednom i mi udariti tamo gdje trebamo, kako bi osvetili, naše pokojne i dali im mira…najbolje u glavu, jer najkraće boli.

Odgovori

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: