Novo!

Hrkljuš kod Kamenitih vrata! (na današnji dan!)

 

Okupili smo se u Vinkovcima u pješačkoj zoni, nas stotinjak i čekali smo da se organiziraju dva autobusa za Zagreb! Motali smo se razgovarali jedni sa drugima, pozdravljali prijatelje koje dugo nismo vidjeli. No autobusi ne dolaze. Nema ih niti od korova. Došao sam sa autom do centra grada i parkirao u sporednu ulicu. U jednom trenutku je pala odluka. Idemo osobnim automobilom, skupit ćemo pare za gorivo i krenuti za Zagreb. Imali smo dvjesto kuna. Andrija Krizmanić-Latinica mi je dao na upit 100 kuna i rekao da mu ne moram vratiti. Dakle već tristo kuna imamo. Sjeli smo u auto i krenuli prema Ivankovu. Na INA-i smo naišli na dogradonačelnika Tomislava Šarića. Pošto sam odrastao sa njim upitao sam ga: “Tomice imaš šta novaca za gorivo, idemo za Zagreb a fali nam za gorivo?” Tomica nam je dao 100 kuna. Natočio sam i sjeo u auto. Krenuli smo, nas četvorica. Tomislav Horvat-satnik i legenda Vinkovačkog kraja i MORH-a, Vlado Lukač bivši pripadnik Krpelja-čovjek koji je preko 100 dana dao za Savsku 66, i Hovanjec,prijatelj iz 3 gbr i čovjek koji je sa nama bio 91 u Nuštru i moja malenkost! Kroz sela smo vozili prosječnom brzinom oko 110-130 kilometara na sat. Nigdje nije bilo Policije, moglo bi biti da su ih sve pozvali u Zagreb. Tomislav je sjedio pored mene i govorio put, kuda skrenuti jer kada idem nekud na put obično idem autocestom jer mi je stopalo desno malo teže od lijevog na gasu.

Prolazili smo mjesta, sela, gradove, niti jednog Policajca nismo sreli niti vidjeli. Od Vinkovaca do Zagreba smo sreli 5 automobila koji su iz suprotnog pravca prošli pored nas. Čini se da je život u Hrvatskoj stao sa nemirima na Markovu trgu.Putem dok sam vozio, iznosili smo zamisli i prijedloge što, kako, kuda, sa kim. Jedna od zamisli je bila da ako nas bude dovoljno jedna grupa zauzme Ministarstvo branitelja, druga grupa zauzme MUP, a treća da okruži Markov trg i da pohvatamo Policajce i vežemo im ruku za nogu lisicama. Bilo je prijedloga i za Molotov koktele, no kako je to zamisao bila nešto radikalnija, a nismo znali jesu li potegli oružje na nas, ostavili smo to po strani. Ali ne trajno odbačena!
Na kavu smo stali u jedan kafić u kojem je bilo nekoliko polupijanih gostiju i konobarica. Naručili smo kavu. U čudu su gledali naše odore. Dvojica u maskirnim odorama, a nas dvojica u Spitfire jaknama. Ja u crnoj jakni, a Hovanjec u zelenoj. Ljudi sa šanka su pitali:”A kam’ vi to idete?”. Na odgovor koji je dobio čovjek je ostao zaleđen i rekao kako nema pojma da se išta događa u Zagrebu. A inače je bio djelatnik Obavještajne službe! Jadna mi mater moja ako je ovakav nabavljao informacije onda za vrijeme rata, a sad ne zna što se događa u Zagrebu dok bruje svi portali, TV, radio…strašno! No, krenuli smo dalje. U Zagreb smo stigli i stali kod kafića kojeg drži jedan Vukovarac, na autobusnom stajalištu prema Dubravi i KB Dubrava. Čekali smo prijateljicu da nas ugosti. Stajali smo oko 15-ak minuta i motali se tamo vamo.Iznenada dolazi bijela KIA sa zanimljivom vozačicom. Bila je to Jelena Dedaković, kćerka Starog Jastreba. Kad je stigla, mom prijatelju satniku je vjerujem srce bilo u grlu od uzbuđenja. Ljubav je to. Nakon kratkog pozdravljanja, ona je krenula prema svom stanu, a mi iza nje u mojoj crvenoj Daciji. A i ja sam mogao birati auto sa nekom drugom bojom kru te ranio, al’ me vadila naljepnica HOS-a na zadnjoj lijevoj strani prtljažnika. Mrzim tu boju. Em’ zbog komunista, jer sam cijelu svoju mladost i školovanje posvećivao izgradnji mog razuma antikomunizmu kojeg sam na sve moguće načine prikrivao, u školi, no kada sam dolazio kući u Vinkovce tada je to bila druga pjesma. Sa prijateljima je sve nekako lakše. Dosta smo razgovarali,pričali u to doba,mijenjali zamisli, dograđivali, shvaćali situaciju i ozbiljnost. Bilo je to davne 87-88-89 do trenutka kada sam napustio JNA. Vrativši se u Vinkovce, rekao sam svim mojim prijateljima i obitelji da za godinu dvije počinje krvavi rat u Hrvatskoj. Tako je i bilo. Da se rat nije dogodio, vjerovatno bih pukao načisto i povukao se u svoj svijet mašte i bio osuđen od svih oko sebe. No imao sam dobar nos i isplatilo se čitanje knjiga i razgovor sa malim ljudima, od smetlara, do profesora! Oni veliki me nikada nisu zanimali, političari koji se bore samo za svoje fotelje, komunisti koji mašu na svaku krizu svojom omladinskom knjižicom! Fuj! Kod Jelene smo stigli, ušli tiho u zgradu. Jelena je otvorila vrata stana. Dočekao nas je lavež nekog psića koji je bio u plastičnoj kutiji za transport. Ha! Sva sreća pa nije bilo rotvajlera Čika, koji bi nas mogao podaviti jednog po jednog. On je bio u kazni na balkonu! Sjeli smo svi i ja sam izvadio konzervu mesnog nareska kojeg sam otvorio, Jelena mi je dala integralni kruh i počeo sam jesti. Kako neko može jesti integralni kruh, pa tu u njemu mrva ima i sjemenki ko zna od čega!? Pa ni brašno nije dobro napravljeno, gruda i grudica kolko hoćeš!? Šalu na stranu…pojeo sam mesni narezak, popili smo kavu i krenuli prema Savskoj 66!

Savska 66!

Pred velikim šatorom nekoliko ljudi i jedan čovjek u kolicima. Bilo je pola 4 ujutro.

U šatoru sam sreo Joška Soptu, čovjeka kojeg poznam preko FB-a, vrlo dugo još od prve stranice na FB -“Hrvatsko Obrambeno Štivo”, a imao sam ih 4 sve skupa. I svaki put kada sam postavio slike i tekst sa Hrvatima muslimanske vjeroispovijesti, pukla bi mi stranica i bila uništena. Krasni admini na FB…rekao bih da nisu srbi već naš domaći kukolj.
Sjeo sam sa Joškom i razgovarao o obitelji, djeci, o par akcija spašavanja koje je imao tijekom Domovinskog rata.Čovjek, Joško Sopta je izuzetno bistar i pametan. Lumen. Ne gledam čovjeka prema stručnoj spremi i završenoj školi, no napomenuo bih da je Joško završio prometni faks i da nikada nije radio u struci. Nudili su mu posao u MUP-u, na uviđajima no ova ljudina je to odbila. Vrlo je jasan u razgovoru i ne treba mu crtati, kao nekima kojima spočitavam upornost u tjeranju moje malenkosti u likovnom izražavanju, koje mi nikako ne ide. Jesi Hrvat? Pa koji klinac ti trebam objašnjavati!? Ja sam sa desne strane, stojim ili sjedim, djelujem, sa desne strane najdesnijeg političara!? JASNO!? Ajmo, razguli! Jadni naši Pravaši koji se nikako ne mogu ujediniti i osnovati jednu krovnu stranku i staviti sve Pravaše pod jedan kišobran! Oko 10 sati smo se skupili svi branitelji, raširili veliku zastavu, i počelo je pjevanje: “U Boj! U Boj!” Naišao je Stiv Culej. Pružio sam ruku i pozdravio ga. Leovac je bio također tu i njegov anđeo čuvar- Kondor, čovjek koji je zauzeo Leovčevo mjesto kada su ga četnici htjeli zatući lopatama. Kondor je rekao:”Ja sam Leovac Mladen.” Izvukli su ga van i ubili Boga u njemu sa lopatama. Bacili su ga na đubre misleći da je mrtav. Nakon tri dana je došao k sebi. Njih dva su ko krpa i zakrpa. I treba tako! Leovac je dobio brata u Domovinskom ratu, koji je ponudio svoj život za njegov! E Matiću, ko’ bi tebi tako što ponudio? Kondor? Ma daj ne budi smiješan. Kondor te je odbio u startu! Krenuli smo prema Markovu trgu, i ulicom pjevali Domoljubne pjesme, cijelim putem. Poneki su ljudi,drugi su slikali, treći su se sklanjali i sakrivali od naših pogleda.

 E moj Zagrebe!

Imaš više od 60.000 umirovljenih branitelja, a nas se skupilo jedva 350! Došli smo do Kamenitih vrata…iznenadila me hladovina na tom mjestu. Vidim da su se neki molili. Neka mole.  Ja sam dosta molio, a sad je red na djelovanje. Prošli smo Kamenita vrata te izašli u ulicu, a tamo nas je čekala željezna ograda i kordon Policajaca iza nje…tri ili četiri reda iza ograde, po mojoj procjeni. Stali smo u prve redove. Tomislav, Stiv, Leovac i ja. Dok smo tako stajali, iza leđa policajcima je prošao Milorad Pupovac, jedan bojovnik nije mogao izdržati i povikao je: “Alo četnik, jebem ti milu mamu!!”.Stiv je skočio: “Nemoj psovati policajcima!” “Ama ne psujem policajcima, onaj smrad Pupovac je prošao!” -odvrati ovaj. To ga je pomilovalo, no nisam siguran za četnika Pupovca bil’ ga pomilovao i abolirao…bi…sigurno…nogom u stražnjicu ravno u Srbiju. Policajci su bili oklopljeni od glave do pete. Kao Ninđa kornjače! Ali i sunce je upeklo. Biće hrkljuša meni se čini! U jednom trenutku je Stiv rekao da ide na drugu stranu gdje je također bio kordon policije i otišao je tamo sa Leovcem. Više od pola grupe je otišla tamo. Nisam mogao izdurati na hladna bezprizorna lica policajaca i viknuh:”Jel znate što o umiranju!? Jeste li ikada pružili kome pomoć!? Znate pičku materinu, jedino što znate jeste peglanje svog naroda!?” Tomislav je stao leđima okrenut leđima policiji, uzeo je mobitel i nazvao Leovca i rekao:”Mi krećemo sa rušenjem počnite i vi!” Počele su padati psovke od strane policajaca i rekoh Tomislavu: “Preuzmi Tomo!”.

 

Tomo je dreknuo svojim glasom: “Ajmo mičite se sa ograde!”-i počeo je sa mnom trgati ogradu, ostali su samo na zapovjed prihvatili!

Ograda je bila pričvršćena konopcem za džip sa desne strane i kombi sa lijeve strane! Ograda nije dugo izdržala i prva je otkinuta. Ubrzo je i druga bila otkinuta! Počeo je otvoreni sukob sa policijom, no kako smo oslabljeni zbog odlaska druge grupe na drugu barikadu, navalili smo iz sve snage na njih! Policajci padaju od vrućine u nesvijest. I to onaj policajac kojeg sam zapamtio iz blokade u Savskoj 66. Opet je stajao ispred mene! Taj momak zbilja nema sreće, jer ga ne mrzim ni malo, ali nema ni on pameti ni malo što stoji tamo gdje ne treba. Na suprotnoj strani hrvatskog naroda! Kamere su bile posvuda, HTRT 1 ,HRT 4,NOVA TV, RTL. Ova zadnja mi je “najmilija”jer promiče sve nenormalno, pod normalno u našoj državi! Što si nenormalniji to ti više dižu rejting! Iznenada su stigle vijesti sa druge barikade: Prošli su…probili su barikadu! E, to te pitam rođo! Uspjeli smo, makar ne na ovom mjestu, uspjeli su naši prijatelji i suborci! Eto što se može kad se složimo nas 350 koliko nas je bilo u Savskoj 66 i koliko nas je krenulo prema Markovu trgu! 

SVE MOŽEMO!

A da nas je bilo samo tisuća više, ode Vlada, MUP, osvojen bi bio Sabor i osnovala bi se Nacionalna Vlada za spas Hrvatskog naroda! Budite mi dobro svi i Za Dom Spremni, kako je rekao pokojni ministar Vekić!

Stric Ivan!

 

This site is protected by wp-copyrightpro.com

Copyright © Hrvatsko Obrambeno Štivo 2017 All Rights Reserved. 

%d blogeri kao ovaj: